Ulice bez policije, sudovi bez sudija i tužilaca, skupštine bez političara.
Slika iz četiri opštine na sjeveru Kosova poslije odluke lokalnih Srba da napuste kosovske institucije ne uliva povjerenje onima koji u njima žive.
„Šetajući ulicom, bukvalno nikoga nisam video sa osmijehom i vedrinom na licu, u kafanama se samo priča o tome, a niko ne barata pouzdanim informacijama - sve je jedna velika nepoznanica, niko ne zna šta dalje.
„Razgovarao sam sa ljudima koji već brinu od čega će živjeti sjutra", kaže za BBC na srpskom Ivan koji živi u jednoj od ovih opština, a ne želi da mu se u potpunosti otkrije identitet.
Iako lokalne institucije u delu Kosova gdje žive Srbi južno od reke Ibar i dalje nesmetano funkcionišu, emocije nisu mnogo drugačije.
„Moramo da pratimo šta se dešava, to je normalno - mi smo uz našu braću.
„Napetost je velika, a mi smo ovdje u manjini pa više ćutimo jer ne pomaže ni da se bunimo", kaže Žarko Žarić iz sela nadomak Istoka, na zapadu Kosova.
- Srbi se povukli iz svih institucija na Kosovu, Vučić kaže da su se desile „tektonske promene"
- Zašto je važna Zajednica srpskih opština
- Srbija, Kosovo i tablice: Još nema trajnog rješenja
Predstavnici Srba odlučili su da napuste kosovske institucije pošto je Vlada Kosova uvela najprije opomene, a od 21. novembra i kazne od 150 eura za sve koji ne žele da promeijne srpske registarske oznake za gradove na Kosovu u one sa oznakama Republike Kosovo.
Prema procjeni Dželjalja Svečlje, ministra policije Kosova, ukupno je 578 policajaca napustilo posao, prenosi agencija Beta, dok portal Kossev piše da su srpske sudije i tužioci napustili radna mjesta, a da su najhitnije predmete preuzele njihove albanske kolege.
Ostavke su podnijeli i predsjednici iz četiri opštine na sjeveru Kosova, kao i poslanici i ministri Srpske liste.
Od apatije do iznenađenja i neizvjesnosti
Iako su politički predstavnici Srba sa Kosova okupljeni u Srpskoj listi, bliskoj zvaničnom Beogradu, nekoliko puta najavljivali izlazak iz institucija Kosova, masovnost izlaska bila je iznenađenje za mnoge.
„Koliko god da se ovakva odluka najavljivala, svi su prije svega mislili da će se to odnositi samo na političke predstavnike.
„Ovo je iznenadilo ljude, a da ne govorimo o apatiji koja je odavno zahvatila cijelo ovdašnje društvo, ovu šaku jada onih koji su ostali", kaže Ivan iz jedne od sjevernih opština.
On kaže da je skidanje policijskih uniformi bilo posebno simbolično.
„Ne možemo da kažemo da je bezbjednosna situacija i ranije bila dobra, ali mjesto bez policije djeluje sablasno i dosta ljudi se osjeća nezaštićeno, jer nema reda i zakona."
Dok su Srbi imali predstavnike u skupštini Kosova i prije početka pregovora Beograda i Prištine, do masovnijeg zapošljavanja Srba u drugim kosovskim institucijama, kao što su policija i pravosuđe, došlo je 2013. potpisivanjem Briselskog sporazuma.
Napuštanje radnih mjesta otvorilo je još jedan problem.
„Mnogi su povlačenjem iz institucija ostali bez plata, gledaju kako će to da se rješava, da li će Srbija da učini nešto.
„Postoji veliki broj porodica koje žive samo od kosovske plate, a mnogi govore o tome da ih je neko ranije pozvao da uđu u te institucije iz kojih danas izlaze, da ništa nisu uradili svojevoljno", navodi Ivan.
Prije četiri godine, u selo kod Istoka, na sjeveru metohijske kotline koja se prostire zapadnim delom Kosova, iz izbjeglištva se vratio Žarko Žarić.
Realnost vožnje automobila sa kosovskim tablicama za Srbe južno od rijeke Ibar nije ništa novo.
„Nas nisu ni pitali, mi smo bili blokirani i nismo mogli da tražimo bilo šta - ili da se ovako ponašamo, ili nam ne bi bilo opstanka.
„Silom prilika smo građani drugog reda, dok je u sjevernom dijelu drugačije, pa mogu da se bore."
U vremenima naraslih napetosti, Žarić kaže da se mijenja i komunikacija sa drugim zajednicama.
„Mi nemamo tenzije sa komšijama.
„Prava ili imamo ili nemamo - ali ih ne tražimo, samo se borimo da nas ne diraju i da obrađujemo sopstvena imanja."
Ko može da riješi problem
Na buduće korake u krizi koja je počela pitanjem registarskih oznaka, a dovela u pitanje čitav Briselski sporazum Srbije i Kosova, moglo bi da utiče nekoliko strana: Priština, Beograd, kosovski Srbi, kao i međunarodna zajednica.
„Ako Priština pokuša da nedostatak organa reda nadomjesti time što će poslati vlastite policajce, to može biti veliki problem unutar zajednice, dovesti i do sukoba.
„Postoji i osjećaj olakšanja, čini mi se da ljudi koji su bili u kosovskim institucijama u njih ušli zato što je takva direktiva iz Beograda, a da su se oni sami pitali, nikada ne bi ni ušli u njih", kaže Miodrag Marinković, izvršni direktor Centra za afirmativne socijalne akcije, iz Sjeverne Mitrovice.
Marinković kaže da postoje i oni kojima ova situacija odgovara.
„Vidim i da one opcije koje zagovaraju podjelu Kosova rekom Ibar ovu situaciju vide kao priliku da se uđe u političku dinamiku koja će voditi ka takvom rezultatu."
Ipak, on kaže da je najvažnije da u međunarodnoj zajednici postoji svijest kuda događaji mogu da odvedu.
„To se vidjelo i 31. jula, kada smo imali naoružane ljude na barikadama i duge cijevi iz Prištine koje su krenule da te barikade razbiju.
„Mislim da su SAD i EU vidjele destruktivni potencijal svega toga i tu polažem nade da će biti pritisaka pre svega na Kurtija da odustane od ovih mjera i privoli se razgovorima."
Barikade na sjeveru Kosova postavljene su 31. jula, dan uoči isteka tadašnjeg roka za zamjenu tablica kosovskih gradova koje izdaje Srbija, za one sa oznakama Republike Kosovo.
Barikade su uklonjene pošto je Vlada Kosova odložila rok najpre do 1. novembra, a potom i uz faznu primjenu pravila do proljeća naredne godine.
S druge strane, Branimir Stojanović, nekada član Srpske liste koji je na posljednjim izborima bio nezavisni kandidat za gradonačelnika Gračanice, kaže da u centralnom dijelu Kosova nema drastičnijih promena i da život „relativno normalno funkcioniše".
„Problem je što će oni koji u institucijama treba da vode računa o ljudima sada još manje vremena tome da posvećuju.
„Imaće savršen izgovor za tako nešto, a to dovodi do još veće broja ljudi koji odlaze sa Kosova."
Krize poput ove, s druge strane, smanjuju i mogućnosti organizovanja snažnijih političkih alternativa za Beogradu blisku Srpsku listu.
„Bilo koja kritika, koliko god da je dobronamjerna, a naše bi bile samo takve, ne nailazi na razumijevanje tih ljudi da treba da bude u korist onih koju tu žive, da se nešto promeni nabolje.
„Ono što smo mi naučili je da ove krize ne traju dugo, da nisu jednostavne i da stvaraju potrese, ali da se bar brzo završe", zaključuje Stojanović i napominje da tad dolazi trenutak za političko aktiviranje izvan Srpske liste.
'Kriza kao posljedica odsustva pregovora'
analiza Boda Vebera, Savjet za politike demokratizacije iz Berlina, Njemačka
„Trenutna kriza posljedica je toga što mi već pola decenije de fakto nemamo politički dijalog koji je od rastuće krize, preko spora oko Zajednice srpskih opština, klizio u potpunu blokadu.
„U pregovorima o razmjeni teritorija 2020. je, uz pomoć glavnih pregovarača EU i SAD, pretvoren u sopstvenu suprotnost.
„Od kada ga predvodi specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak, nastao je određeni međuperiod sa pažnjom na nižerangiranim, bilateralnim pitanjima, u kojima ipak ne može biti mnogo napretka jer ih je većina povezana sa statusnim pitanjem, što upravo vidimo na primjeru tablica.
„U isto vrijeme, vidimo prvi put jednostrane poteze Kurtijeve vlade, što nije protivno slovu, ali jeste duhu političkog dijaloga, te je izraz nastale štete na ugledu Brisela i Vašingtona koja je nastala epizodom o razmjeni teritorija.
„Njemačko-francuska inicijativa ima za cilj da se dijalog vrati suštini, ali mislim da ponovo suviše nisko cilja.
„Potrebno je suštinsko resetovanje pregovora o sveobuhvatnom, konačnom sporazumu, uz uključivanje najviših zvaničnika iz Berlina, Vašingtona i Pariza.
„Bio bi to svojevrsni masterplan koji kao završnu tačku ima priznavanje Kosova od strane Beograda, što je bilo implicitno prihvaćeno na početku dijaloga 2013-14. godine.
„Do tih pregovora, treba naći prelazna rješenja za sporna pitanja kao što su tablice.
„Sve drugo su samo demonstracije strogoće Prištine i Beograda, pri čemu kosovski Srbi redovno završavaju kao kolateralna šteta."
Četrnaest godina posle proglašenja nezavisnosti, Kosovo je priznalo oko 100 zemalja. Ipak, tačan broj nije poznat.
Priština navodi brojku od 117 zemalja, a u Beogradu kažu da ih je daleko manje.
Među zemljama Evropske unije koje nisu priznale Kosovo su Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija, a kada je riječ o svjetskim silama, to su Rusija, Kina, Brazil i Indija.
Kosovo je od 2008. godine postalo član nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su MMF, Svjetska banka i FIFA, ali ne i Ujedinjenih nacija.
Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Bonus video:
