Etičke smjernice redakcije

Sve strane, ni na čijoj strani

U Vijestima se nepristrasno izvještava o događajima, ljudima i pojavama. Poštuje se princip slobodne i široke debate među zagovornicima različitih mišljenja i perspektiva dajući prostor njima samima da se za javnu podršku izbore autentičnom argumentacijom.

Javnosti se predstavljaju različita uvjerenja i iskustva, bez etiketiranja, predrasuda i diskriminacije. Čitaoci i korisnici tako stiču objektivniju sliku kompleksnog svijeta, a Vijesti doprinose kulturi dijaloga, tolerancije, razumijevanja i jednakih šansi.

Nepristrasnost i objektivnost ne svodi se uvijek na davanje jednakog prostora svim stranama. Na primjer, počinioci nasilnih krivičnih djela ili lideri minornih radikalnih političkih grupacija po pravilu nemaju pravo na isti prostor kao žrtve ili mejnstrim političke partije.

Prema svakom novom subjektu na javnoj sceni, članovi redakcije će se odnositi cijeneći relevatnost tema koje pokreće i javnim interesom.

Ipak, uvijek se mora težiti da sadržaj bude principijelno fer i uravnotežen. Tvrdnje ne treba da se predstavljaju kao činjenice a optužbe kao znak krivice. Dužnost je člana redakcije da akterima takvih priča da priliku da saopšte svoju stranu.

Izvještavanje drugih

Kada je činjenice prikupio neko drugi i/ili taj sadržaj Vijesti prenose, jasno će se pozvati na izvor. Ovo se odnosi na materijale iz novina, magazina, knjiga i emisija, kao i novinskih agencija. Kad se sadržaj iz drugih medija doslovno prenosi ili prepričava, ime izvornog medija potrebno je jasno istaći i u opremi.Kada se radi pregled nekog obimnog ili kompleksnog događaja, Vijesti se pozivaju na “izvještaje novinskih agencija i novinara Vijesti.”

Priznati ekskluzivu drugome

Poželjno je, kada vrijeme to dozvoljava, da novinari Vijesti sami izvještavaju i provjere priču drugog medija koja je vrijedna objavljivanja. U tom slučaju, činjenice ne moraju da se pripisuju drugom mediju, ali u tekstu treba da se navede da je taj medij prvi ekskluzivno objavio tu informaciju ili priču.

Glasine

Pozivanje na druge medija ne može biti dozvola za objavljivanje glasina, spekulacija pa čak ni informacija koje ne prođu provjeru po standardima Vijesti – da li je nešto vrijedno objavljivanja, je li to pitanje dobrog ukusa, i da li je to vjerodostojno.

Pomoć čitaocu da sam prosudi

Pravilno navođenje izvora za materijal koji nije naš, doprinosi tačnosti, bilo da se odnosi na priču, fotografiju ili video. To omogućava našim čitaocima da procijene pouzdanost informacija.

Potpisivanje tuđih fotografija ili video snimaka

Nedovoljno je potpisivati izvor fotografije ili video snimka sa “privatna arhiva” ili “internet” ili “facebook”. Izvor treba jasno identifikovati, na primjer “fotografija/video MANS-a” ili “gov.me” ili “fotografiju ustupio Petar Petrović”.

Potpisivanje naših fotografija ili video snimaka

Naše fotografije i video materijal treba označiti imenom i prezimenom fotoreportera/snimatelja i dodati “Vijesti”, na primjer “Savo Prelević/Vijesti”

Dozvola za objavljivanje

Za preuzimanje fotografija sa medijskih i privatnih sajtova, privatnih naloga sa društvenih mreža treba da se traži dozvola za objavljivanje.

Neobjavljivanje izvora materijala i objava materijala za koji nije dobijena dozvola za objavljivanje uvijek izlaže Vijesti i novinara optužbama za plagijat i tužbama.

Dozvole za objavljivanje originalnih sadržaja Vijesti u drugim medijima daje glavni urednik, ili osoba koju on ovlasti.

Citati

Svaka riječ između znakova navoda označava ono što je govornik na skupu, direktni sagovornik ili neko ko šalje pisanu izjavu zaista rekao. Vijesti ne “čiste” citate. Ako su gramatika, pravopis i stil citata neprikladni, treba ukloniti znake navoda i takav pasus parafrazirati.

Šta se izbacuje

Novinar treba da iz citata izbaci “poštapalice” u govoru, (na primjer, “ovaj”, “hmmm”, “kako bih rekao/rekla” itd) i druge suvišne riječi ili fraze, i ispravi sitne gramatičke greške, ali i to samo u slučaju da brisanje na bilo koji način ne mijenja značenje citata. Nije naš posao da uljepšavamo to što ljudi kažu čišćenjem neelegantnih recenica, niti je naš posao da ih izložimo podsmijehu objavljivanjem takvih citata. U većini slučajeva, ova dilema se rješava parafraziranjem ili neupravnim govorom. Kada dilema i dalje postoji, novinar treba da se konsultuje sa iskusnijim novinarom ili urednikom.

Selektivna upotreba citata

Selektivna upotreba citata može dovesti do neizbalansiranog izvještavanja. Citati koje novinar koristi moraju u generalnom smislu odgovarati onome što govornik htio da kaže/napiše, a treba opisati i govor tijela (na primjer osmjeh ili namigivanje) koji može uticati na smisao onoga o čemu se izvještava. Kada nekoga citirate uvijek treba dati kontekst ili okolnosti citata. U svakom slučaju i novinar i urednik moraju biti uvjereni da je namjera govornika sačuvana.

Kraćenje

Urednik koji mora da skrati priču, težiće da ne naruši njenu uravnoteženost. Posebno će paziti da ne reže citate ili informacije koje su u suprotnosti sa drugim navedenim stavovima. Kad je god to moguće, obavijestiće novinara o skraćenjima koja je napravio.

Dugački komentari

Osim ako novinar nema detaljne bilješke ili snimak, obično je mudro parafrazirati dugačke komentare. U svakom slučaju, novinar bez konsulatcije sa urednikom, ne može u tekstu napisati citat duži od 500 karaktera sa proredima. “Odokativni” citati mogu urušiti povjerenje čitalaca u Vijesti, posebno u digitalnoj eri kada se gotovo svi javni događaju snimaju i dostupni su na Internetu.

Označavanje izbačenog dijela citata

Kada se iz citata izbacuje fraza ili digresija koja nije važna za tekst, u citatu treba da se stavi sljedeća oznaka (...). Treba da se izbjegava više od jednog takvog znaka u citatu, a ako je potrebno dodatno izbacivanje dijela citata, navodnike treba zatvoriti i početi novi citat ili parafraziranje.

Umetanje u citat

Umetanje, na primjer imena osobe ili organizacije, ili drugih detalja o nekom subjektu koji se prvi put pominju u sadržaju, a koje govornik nije izrekao, obavlja se se stavljanjem dodatnih informacija u zagradu, u padežu, rodu i broju koji je u funkciji ostatka rečenice,(na primjer “Kralj (Crne Gore, Nikola Petrović) nije mogao da postupi drugačije”, ili “Vršen je žestok pritisak na (kralja Crne Gore Nikolu) Petrovića da promijeni stav”).)

Prevodi

Kada se prevode citati sa stranog jezika, oni treba da odgovaraju duhu crnogorskog/srpskog/hrvatskog/bosanskog jezika, a ne da se prevode bukvalno. Korišćenje google translate i drugih mašina za prevođenje citata a i generalno, treba svesti na dobijanje osnovne informacije o tom sadržaju a nikako za doslovno objavljivanje. Treba se čuvati prevođenja citata iz strane štampe koji su govornici dali na crnogorskom/srpskom/hrvatskom/bosanskom jeziku, jer povratni prevod gotovo nikad ne odgovara originalu. Uvijek treba probati da se nađe originalni citat, a ako to nije moguće, treba koristiti manje citata a više parafraziranja.

Citate na srpskom, bosanskom i hrvatskom ne treba prilagođavati crnogorskom jeziku. Izuzetno, ukoliko je neka riječ nepoznata široj javnosti na crnogorskom prostoru, onda samo nju treba prevesti u zagradi.

Provjera činjenica u napisanom tekstu

Novinari Vijesti su glavni fact checkeri a često i jedini. Konkretne činjenice u svim sadržajima — geografske pojmove i razdaljine, adrese, brojeve telefona, funkcije ljudi itd — novinari potvrđuju standardnim izvorima poput telefonskih imenika, zvaničnih sajtova lokalnih i državnih vlasti, kompanija i organizacija. Za kompleksne priče, koje kao takve odredi urednik ili glavni urednik, priča se na provjeru svih činjenica daje osobi koju za to zaduži glavni urednik.

Novinari su dužni da čuvaju materijale na osnovu kojih su napisali tekst (bilješke, snimke razgovora, fotografije, video snimke, materijal skinut sa interneta, dokumente itd) najmanje pet godina od objavljivanja teksta, jer je to zakonski rok u kome se može podići tužba zbog uvrede i klevete.

Ispravke i demanti

Netačne informacije redakcija mora da ispravi čim uoči grešku. Ispravka uočenih netačnosti objavljuje se i onda kad za to ne postoji zahtjev spolja. Ispravka na osnovu novih saznanja uredništva u štampi objavljuje se pod naslovom „Ispravka”, a potpisuje je urednik koji je objavio tekst.

Ispravke na portalu

Na digitalnim platformama, nakon dobrovoljnog ispravljanja koje obavi redakcija, ispod teksta treba da se navede sljedeće: „U ranijoj verziji ovog teksta, netačno je pisalo da..... a pravilno je....“, kao i datum ispravke.

Ukoliko se tekst ukloni, treba navesti razloge i datum uklanjanja.

Ko ima pravo na reagovanje

Osobe van Vijesti ili njihov pravni zastupnik imaju pravo da demantuju navode ili optužbe koje se odnose na njih ili na druge sa kojima su povezani, u skladu sa Zakonom o medijima.

Navode ili optužbe koji se odnose na preminulu osobu imaju pravo da demantuju članovi uže porodice (otac, majka, suprug/a, djeca, braća, sestre) ili njihovi pravni zastupnici

Ispravka i odgovor se objavljuju u skladu sa Zakonom o medijima.

Izvinjenje i hitnost

Ako je greška ozbiljna, treba objaviti izvinjenje onima kojima je pričinjena šteta a potom čitaocima, tim redom. Demanti mora biti objavljen u zakonskom roku, a kod težih grešaka odmah, kako bi se što prije umanjila nastala šteta.

Prerušavanje

Članovi redakcije se u principu ne predstavljaju lažno kako bi došli do informacija ili priče. Mogu ponekad da prećute svoj identitet i dozvole da drugi o njegovom identitetu pretpostave bilo šta, u situacijama kada se, na primjer, posmatra rad i odnos institucije ili organizacije prema građanima ili ponašanje ljudi na skupu ili policajaca u lokalu blizu policijske stanice itd.

Novinar se na ovo može odlučiti samostalno, samo ukoliko se sticajem okolnosti našao usred događaja koji se odvija bez prethodne najave ili predviđanja, ali i tada u najkraćem roku mora kontaktirati glavnog urednika i tražiti saglasnost.

Produženo lažno predstavljanje, čak i pasivno, na primjer, zapošljavanje u nekoj instituciji ili kompaniji kako bi se iznutra istražilo njeno poslovanje, može se koristiti samo uz prethodnu saglasnost glavnog urednika.

Fotografije

Fotografije na platformama Vijesti moraju da odražavaju ili opisuju stvarnost,ljudi i objekti ne smiju se dodavati, premještati, izokretati ili uklanjati sa mjesta koje se fotografiše ili sa gotove fotografije (izuzev uobičajene prakse kropovanja da se izbjegnu nepotrebni spoljašnji djelovi fotografije). Podešavanje boje ili sive skale treba ograničiti na minimum, koji je potreban za jasnu i preciznu reprodukciju. Fotografije sa događaja ne smiju biti namještene niti njeni subjekti pozirati.

Ilustracije

Fotografije koje služe kao ilustracija neke ideje ili situacije moraju uvijek jasno biti označene kao ilustracije. To se ne odnosi na portrete ili mrtvu prirodu (fotografije cipela, hrane itd), ali se odnosi na druge vrste fotografija u kojima smo ljude ili stvari vještački namjestili, kao i na kolaže, montaže i fotografije koje su digitalno izmijenjeni. U svim ovim slučajevima legenda u kojoj piše “foto ilustracija” je obavezna. Ponekad, poželjno je da se doda i objašnjenje kako je ilsutracija nastala.

Ako član redakcije ima bilo kakvu nedoumicu o ispravnosti izmjena na fotografiji ili o tome kako čitaocima da se objasni šta je urađeno sa fotografijom, treba da se konsultuje sa urednikom fotografije, tehničkim urednikom, ili glavnim urednikom (ali prije objave ili predaje na čitanje uredniku ili u štampu, kako bi se izbjegli nesporazumi u posljednji čas ili nezadovoljavajuća improvizovana rješenja).

Događaji

Novinar koji pokriva događaj, (demonstracije, suđenje, konferenciju, itd.) ne treba da ga napusti dok se ne završi, ili dok u dogovoru sa urednikom ne dođe drugi novinar da nastavi započeti posao.

Nezavisnost

Niko osim nadležnih urednika ne može naložiti drugom članu redakcije šta da radi ili ne radi. Nije dopušteno privilegovanje i favorizovanje bilo kojeg privatnog, političkog, komercijalnog ili drugog interesa.

Bez dilova

Članovi redakcije i ostali su dužni da odbiju sve neprikladne dogovore sa akterima informacija, izvorima i oglašivačima i da se uzdržavaju od veza koje mogu stvoriti sumnju da bilo ko spolja pritiscima utiče na sadržajna kojem rade.

Zajednički projekti

Vijesti ne ulaze u zajedničke projekte sa vlašću, opozicijom, političkim strankama i vjerskim organizacijama. Rijetki izuzeci mogu biti humanitarni ili obrazovni projekti, društveno odgovorno postupanje u jasnom i nesumnjivom interesu javnosti.

Interes izdavača ne mora biti javni interes

Nezavisnost ne smije biti kompromitovana poslovnim odnosima ili finansijskim interesima izdavača. Na eventualni pokušaj cenzure pod pritiscima uredništvo je dužno da reaguje.

Politički uticaji

Novinari, urednici i fotoreporteri dužni su da svoju privatnu političku aktivnost ograniče isključivo na ostvarivenje biračkog prava.

Članstvo u partijama

Javnost poistovjećuje članove redakcije sa Vijestima i bilo kakvo njihovo političko eksponiranje može stvoriti sumnju u pristrasnost. Zato novinari, urednici i fotoreporteri ne smiju biti članovi političkih partija, niti kandidati na lokalnom ili nacionalnom nivou za bilo kakvu političku poziciju.

Partijske donacije i obilježja

Članovi redakcije ne smiju davati novčane i druge donacije strankama i drugim političkim organizacijama, nositi njihove bedževe, javno se služiti predmetima sa njihovim logom poput olovaka ili upaljača, niti stavljati njihove oznake na svoje automobile ili privatne kuće.

Član porodice kao partijski funkcioner

Ako je član uže porodice u rukovodstvu neke stranke, političke organizacije ili je kandidat na izborima, član redakcije na to treba odmah da upozori urednika. U skladu s procjenom situacije, urednik će osigurati da taj član redakcije ne učestvuje u političkom izvještavanju.

Partijsko angažovanje

Članovi redakcije ne smiju prihvatiti da obavljaju bilo kakve plaćene ili neplaćene savjetodavne i druge usluge za političku stranku ili organizaciju, niti da učestvuju u stranačkim demonstracijama i kampanjama. Ako se član redakcije, ipak, odluči da se na bilo koji način privatno bavi politikom, mora znati da je time doveo u pitanje svoj angažman u ovoj kompaniji.

Izvještavanje o izborima

Novinari u izbornoj kampanji imaju obavezu da izvještavaju nepristrasno i da javnosti omoguće dovoljno informacija o relevantnim učesnicima izbora, njihovim političkim stavovima, programima i zalaganjima, kako bi građani mogli da formiraju svoj sud.

Stvaranju ovog suda mogu pomoći i analitički tekstovi sa kredibilnim sagovornicima i o rezultatima rada vlasti i opozicije u periodu između dva izborna ciklusa.

Pored izvještavanja o izbornim skupovima i ključnim političkim porukama, Vijesti mogu organizovati i debate i okrugle stolove, ili pisanje članaka o temama koje su od javnog interesa i gdje relevatni učesnici izbora mogu sopštiti svoje stavove.

Prilikom izvještavanja sa svečanih otvaranja radova ili završenih investicija, gdje vlasti na bilo kom nivou pokušavaju da ostvare takozvanu institucionalnu prednost, novinar Vijesti u izvještavanju treba da se ograniči na vijest o događaju sa osnovnim činjenicama, bez političkih poruka aktera, stavljajući čitav događaj u pravilan kontekst.

Redakcija će odbiti sve pokušaje otvorenog ili prikrivenog političkog ili drugog reklamiranja.

Sukob interesa

Članovi redakcije dužni su da izbjegavaju ponašanja i aktivnosti koje mogu stvoriti sukob interesa, ili utisak da on postoji.

Izdavač poštuje prava svojih zaposlenih na privatnost, investicije i finansijske transakcije, te rad u humanitarnim, edukativnim, vjerskim i drugim javnim organizacijama i društvima. Međutim, djelovanje unutar i van redakcije članovi moraju balansirati krajnje obzirno kako bi se izbjegla svaka sumnja da je bilo koji sadržaj nastao pod uticajem privatnih interesa članova redakcije.

Zabrana izvještavanja

Član/ica redakcije ne može izvještavati o događajima, ljudima i pojavama sa kojima je privatno lično povezan ili u koje je uključen.

Potpisivanje apela i peticija

Članovi redakcije po pravilu ne potpisuju apele, peticije ili slične inicijative o bilo kojoj temi, osim onih koji se tiču slobode medija i izražavanja, u najširem smislu.

Svoje stavove mogu izraziti pisanjem analiza i komentara na platformama Vijesti.

Ukoliko se članovi redakcije odluče da ipak potpišu apel, peticiju ili sličnu inicijativu izvan ovog konteksta, uz svoje lične podatke ne smiju da koriste ime Vijesti, kao ni kompanije u kojoj su zaposleni, čime bi mogao da se stvori utisak da je njihov akt istovremeno i stav redakcije. Potpisnik takvog apela, peticije ili slične inicijative ne smije da izvještava o toj temi.

Protesti i demonstracije

Članovi redakcije po pravilu ne učestvuju na protestima, demonstracijama i sličnim skupovima, niti u bilo kom obliku građanskog aktivizma (osim onih koji se tiču slobode medija i izražavanja, u najširem smislu), izuzev kada su tamo na radnom zadatku. Učesnik protesta, demonstracija ili sličnih skupova ili aktivista, ne smiju da izvještavaju o toj temi.

Prijava sukoba interesa

Nemoguće je da se pojedinačno normira mnoštvo realnih situacija koje ulaze u kontekst sukoba interesa, ali problemi mogu da se uspješno savladaju odgovornim ponašanjem svih unutar kompanije. Načelni je model da se nadređenima odmah prijave potencijalni izvori sukoba interesa da bi mogla da se primijene adekvatna rješenja u interesu očuvanja objektivnosti, kad se sukob interesa ne može izbjeći. Svog nadređenog treba obavijestiti o eventualnim svom privatnom poslu i angažmanu, privatnim poslovima i angažmanima članova porodice i bliskih osoba koji mogu da se dovedu u vezu sa sadržajima koji se pripremaju za objavu. Informacije o privatnim vezama i interesima ne smiju da se prikrivaju.

Reklamiranje proizvoda i drugi poslovi

Članovi redakcije ne smiju da učestvuju u reklamiranju proizvoda koji nastaju izvan ove kompanije. Trećim osobama ne smiju da daju savjete o finansijskom ili investicionom poslovanju, niti da obavljaju plaćene ni neplaćene poslove za tijela vlade (osim kada se to tiče slobode medija i izražavanja, na primjer izrade zakona o medijima, bezbjednosti novinara itd) političke stranke, lobističke grupe, korporacije, sindikate (osim novinarskih) i profitne organizacije.

Svaki tekst, koji umjesto informisanja od interesa za javnost, ima namjeru i obilježja marketinške promocije, nedopustiv je akt novinara, nespojiv sa profesionalnim standardima i povlači odgovornost

Na primjer, novinar koji piše o finansijama i biznisu dužan je da obavijesti urednika da je vlasnik akcija određene firme ili udjela u nekom investicionom fondu. Kako ne bi postojala ni najmanja sumnja da taj novinar favorizuje firmu ili fond u kojem je suvlasnik, urednik će osigurati da novinar više ne izvještava o tim sadržajima. Ili, novinar koji piše o izdavaštvu mora obavijestiti urednika ako njegova supruga postane direktorica uticajne izdavačke kuće, a urednik će ga tada premjestiti na druge poslove. Urednik treba da zna ako je novinar u slobodno vrijeme aktivista neke vjerske zajednice, kako ga ne bi rasporedio da izvještava o vjerskim pitanjima. Likovna kritičarka ne može da piše prikaz izložbe svoje sestre. Novinar ne smije da radi intervju sa predsjednikom farmaceutske kompanije koji je njegov rođak ili bliski prijatelj.

Zloupotreba informacija

Članovi redakcije za ostvarivanje svojih finansijskih i drugih interesa ne smiju da koriste informacije do kojih su došli radeći za Vijesti za svoje finansijske ili druge interese.

Informacije Vijesti koje nijesu objavljene na našim platformama ne smiju se prenositi trećim osobama.

Privilegije

Članovi redakcije odbiće usluge, pogodnosti i poklone koje im nude osobe ili institucije. Novinari izvještavaju o događajima po svojoj profesionalnoj savjesti, a ne pod uticajem privilegija koje im se nude zbog njihovog položaja u medijima.

25 eura

Prihvatanje usluga, pogodnosti i poklona koji prelaze simbolične vrijednosti (do 25 eura) nije dopušteno, jer utiče na objektivnost, ili u javnosti stvara takav utisak.

Vraćanje poklona

Ćlanovi redakcije smiju primiti poklone poput notesa, majica, knjiga, CD-a i drugih predmeta male vrijednosti, koji služe promociji određenih proizvoda. Ako nije moguće izbjeći primanje poklona (ako stignu, na primjer, poštom ili se donesu u redakciju ili na drugu adresu), član redakcije je dužan da takav poklon vrati, uz propratno pismo u kome se zahvaljuje, ali ljubazno objašnjava zbog čega ga ne može primiti.

Usluge

Uslugama se smatra, na primjer, davanje internih informacija koje omogućavaju privilegovane finansijske transakcije, besplatno servisiranje automobila, upis djeteta u školu ili vrtić ili fakultet mimo kriterijuma koji važe za druge, zapošljavanje partnera ili člana porodice, itd.

Zlouputreba Vijesti za privatne poslove

Kad obavlja ili ugovara svoje privatne poslove, član redakcije se predstavlja svojim ličnim imenom i ne poziva se na izdavačku kompaniju ili Vijesti.

Besplatne ulaznice

Besplatno ulaznice za sportske događaje, pozorišne predstave, koncerte i druge događaje o kojima izvještavaju, članovi redakcije će prihvatiti ako su one dostupne i predstavnicima drugih medija koji prenose iste sadržaje, a i tada samo za sebe, a nikad za sebi bliske osobe.

Besplatna putovanja

Pozivi institucija, kompanija i privatnih osoba na besplatna putovanja mogu se prihvatiti samo izuzetno, odnosno onda kada je takvo putovanje jedina mogućnost da se pribave informacije od javnog interesa. Odluku o takvim izuzecima donosi urednik.

Ručkovi

Nekad je neizbježno da ručak plate institucije ili osobe sa kojima novinar sarađuje, ali to treba izbjegavati kad god je moguće. Kritičari koji za naša izdanja pišu o restoranima, hotelima i drugim uslužnim sadržajima sami plaćaju konzumirane usluge, ne najavljuju se unaprijed i ne smiju prihvatiti poseban tretman domaćina.

Distanca prema izvorima

Novinari i urednici treba da njeguju svoje odnose sa izvorima, ali pritom je potrebna disciplina kako nikad ne bi bila pređena mjera koja je potrebna da se očuva objektivnost.

Korektan odnos sa izvorima podrazumijeva poslovnu saradnju uz zadržavanje distance. Nije preporučljivo da se sa izvorima često dijeli bilo koji oblik privatnosti. Često druženje, izlasci ili sklapanje bilo kakvih poslovnih ili privatnih odnosa s izvorima mogu da izazovu sumnju u pristrasnost novinara ili urednika. Test pitanje koje sebi treba da postavi član redakcije kada se često privatno druži sa izvorom glasi: „Da li bi mi bilo prijatno da se ovako družim sa izvorom koji je na suprotnom polu političke, ekonomske, društvene ili bilo koje druge scene“.

Nadređeni je dužan da obeshrabri eventualnu prisnost novinara ili urednika sa izvorom, a ako je potrebno premjestiće ih ne druge zadatke.

Spoljni medijski angažman

Članovi redakcije ne smiju da rade za medije drugog izdavača bez dozvole glavnog urednika. Poželjno je da gostuju na radiju, televiziji i u drugim medijima izvan kompanije ako ih pozivaju kao analitičare ili stručnjake za područja u kojima su se specijalizovali. O takvim nastupima potrebno je prethodno obavijestiti glavnog urednika. Članovi redakcije u javnim nastupima ne smiju izražavati ekstremne stavove, govor mržnje, pozivati na nasilje, a treba da u nastupima budu analitični, nepristrasni, fer i objektivni. Kada su u nedoumici da li nešto treba reći ili ne, treba sami sebi da postave pitanje da li bi to mogli da objave u svojim komentarima ili analizama u Vijestima.

Članovi redakcije i ostali koji nastupaju u drugim medijima moraju tražiti da tamo budu jasno predstavljeni kao članovi redakcije Vijesti.

U dogovoru s poslodavcem, članovi redakcije mogu se povremeno angažovati kao predavači u obrazovnim ustanovama. Osim u situacijama kad su pozvani kao predstavnici izdavača ili Vijesti, nije opravdano da se pozivaju na kompaniju ili Vijesti.

Članovi redakcije mogu u slobodno vrijeme da se angažuju u raznim društvenim i humanitarnim aktivnostima, ali taj angažman ne smije da ugrožava kredibilitet informisanja i ugled kompanije, niti da izaziva sumnju u konflikt interesa.

Izdavač Vijesti, i član redakcije kao subjekat vijesti

Ako subjekat vijesti postane izdavač Vijesti, platforma, redakcija, član redakcije ili spoljni saradnik, Vijesti će o tome obavijestiti javnost u skladu sa svim preporukama ovih Smjernica i profesionalnom novinarskom procedurom, nezavisno od toga kakve su komentare dale osobe koje zastupaju poslovne interese kompanije. U svakom tekstu u kome se pominje Daily Press, ili vlasnici kompanije, novinar će navesti da su to izdavač ili vlasnici Vijesti.

Informacije se ne plaćaju

Vijesti ne plaćaju za informacije. Uz odobrenje odgovornih osoba, Vijesti mogu izvoru da nadoknade isključivo troškove koji su vezani za dostavu informacije, na primjer troškove putovanja i slično. Samo u krajnje izuzetnim slučajevima, kada je informacija od velike važnosti za javnost, a nije je moguće dobiti drugačije, glavni urednik može odobriti plaćanje informacije.

Nezavisnost člana redakcije u Vijestima

Novinari i urednici imaju pravo na prigovor savjesti. Članovi redakcije ne mogu biti prisiljeni da rade suprotno svojim vrijednosnim i moralnim uvjerenjima, niti da objave sadržaj iza kojeg profesionalno ne mogu ili još ne mogu da stanu. U oba slučaja imaju pravo da odbiju zadatak i zbog toga ne smiju da snose posljedice. Ne smiju da se prisiljavaju da rade protivno kvalitetnoj novinarskoj praksi ili protivno svojim uvjerenjima.

Novinar ima pravo da uskrati svoj potpis na sadržaj koji je urednik odlučio da objavi iako je novinar upozorio da priča još nije pripremljena u skladu sa profesionalnim standardima, odnosno u skladu sa preporukama ovih Smjernica ili odredbama Kodeksa. U internim sporovima tog tipa odlučuje najviši nivo uredničkog kolegijuma na čelu sa glavnim urednikom.

Embargo

Vijesti će poštovati embargo na dokumente i izvještaje koje dostavljaju institucije i kompanije. Ovo pravilo se ne primjenjuje ako članovi redakcije uspiju da dobiju informaciju sopstvenim sredstvima.

Veoma je važna procjena urednika kako bi objavljivanje informacije o tome da će se nešto desiti moglo da utiče na slijed događaja. Na primjer, donosilac odluke može je promijeniti u posljednjem trenutku “da mu ne bi novinari određivali šta da radi”

Zakon

Članovi redakcije poštuju zakone koji se odnose na njihov rad. Kako je novinarska lojalnost primarno okrenuta interesima javnosti, postoje vanredne situacije kada može da se donese odluka da se zakon prekrši. Takva odluka može biti utemeljena i stoga opravdana kada je određeno kršenje zakona preduslov za objavu informacije od visokog interesa i značaja za javnost, na primjer objavu dokumenata koji su zakonom zaštićeni kao tajna, objavu štićenih privatnih podataka itd.

Odluku da se prekrši zakon donosi najviši nivo uredničkog kolegijuma na čelu sa glavnim urednikom, svjestan svih posljedica koje nakon toga mogu uslijediti, koji potom o tome obavještava izvršnog direktora.

Otvorenost

Vijesti, članovi redakcije i ostali odnose se korektno i dosljedno prema javnosti, izvorima, poslovnim saradnicima, kolegama i konkurenciji.

Impresum

Svako izdanje izlazi sa impressumom, odnosno popisom svih urednika i odgovornih osoba, kako bi javnost znala ko za šta odgovara.

Potpisivanje

Svi sadržaji na svim platformama potpisuju se imenom i prezimenom ili inicijalima autora, odnosno potpisom agencije. Za nepotpisane sadržaje odgovoran je glavni urednik. Autori se ne potpisuju pseudonimima osim u krajnje izuzetnim slučajevima, ako za to postoji snažno opravdanje, o čemu odlučuje i snosi odgovornost glavni urednik.

Izvještavanja iz redakcije

Nije dozvoljeno da se sugeriše kako novinar izvještava sa mjesta događaja ako to nije istina. Nije pošteno da se sadržaji koji nastaju prikupljanjem informacija iz redakcije opremaju tako da se stvori privid kako je riječ o informacijama sa terena i iz prve ruke.

Komentari

Komentarisati se može tek nakon što su čitaocima/korisnicima date potrebne informacije o određenom sadržaju. U komentatorskim formama potrebno je da se jasno pokaže kako je autor pažljivo analizirao sve stavove, one sa kojima je saglasan kao i one sa kojima nije. Komentari, mišljenja i stavovi objavljuju se po pravilu na posebnim stranicama a u izuzetnim slučajevima na drugom mjestu pod jasnim takvim nadnaslovom. Za stavove iznesene u komentarskim formama odgovara autor i oni se ne tretiraju kao stav redakcije. Stavovi redakcije prenose se isključivo u nepotpisanim redakcijskim komentarima ili uvodnicima koje potpisuje glavni urednik.

Opremanje

Oprema sadržaja mora biti istinita. To znači da naslovi, podnaslovi, lidovi, potpisi, najave, okviri i sve druge vrste opreme moraju da budu tačan odraz bitnih sadržaja informacije. Opremu i način prezentacije svog sadržaja predlaže novinar, a konačnu verziju odobrava urednik. Novinar koji je radio na sadržaju najdublje je u konkretnom sadržaju i stoga je njegovo učestvovanje u opremanju bitno. Novinar je pozvan da upozori urednika ako uoči greške ili nepreciznosti u finalnoj verziji sadržaja. Za iskrivljavanje sadržaja i senzacionalističko podizanje tenzije u opremanju informacija odgovorni su urednici.

Saopštenja

Sadržaj saopštenja koja dostavljaju službe za odnose sa medijima u ime tijela vlasti, političkih stranaka, ustanova, organizacija, firmi ili pojedinaca objavljuju se u mjeri u kojoj su ona interesantna za javnost. Niko nema pravo da zahtijeva da se njegovo saopšenje objavi jer je to stvar nezavisne uredničke odluke. Sadržaj saopštenja ne može se smatrati istinom sve dok izneseni navodi nisu provjereni u novinarskoj proceduri.

Jasna ograda od sadržaja službenih saopštenja potrebna je zato što se portparoli i službe za odnose s medijima i angažuju zato da javnosti prenesu što bolju sliku o onome ko ih plaća, a ona može, ali ne mora biti istinita. Oni su lojalni svom poslodavcu, a ne javnosti.

Neprovjerena saopštenja stoga tretiramo kao propagandu.

Marketing

Informativni i marketinški sadržaji moraju biti striktno razdvojeni. Potebno je da se marketinški sadržaji jasno označe nadnaslovom „Oglas”, „Plaćeni oglas” i slično, kako u prezentaciji ne bi bilo nikakve dileme da je riječ o prostoru koji su spoljni subjekti zakupili za reklame ili oglase. Unutar informativnih sadržaja nije dozvoljeno bilo otvoreno, bilo prikriveno reklamiranje firmi, proizvoda ili usluga. Novinari ne smiju da učestvuju u kreiranju marketinških sadržaja, niti saradnici marketinškog sektora u proizvodnji informativnih sadržaja.

Prikupljanje informacija

Informacije se prikupljaju otvoreno, uz primjenu poštenih metoda. Postupci novinara trebaju biti jasni i etički opravdani.

Novinar je dužan da se istinito predstavi osobi ili instituciji, osim u izuzetnim slučajevima (vidi Prerušavanje). Na zahtjev je dužan da pokaže novinarsku legitimaciju koju mu izdaje redakcija.

Otvorenost prema sagovorniku

Novinar će od osoba ili institucija po pravilu zatražiti pristanak na saradnju. Nije korektno da se traži pristanak na saradnju od osoba koje nisu sposobne da ga daju, na primjer od djece, osoba koje dobro ne poznaju jezik ili osoba s intelektualnim poteškoćama.

Odnosi u redakciji

Članovi redakcije i ostali se međusobno odnose s uvažavanjem, njeguju kolegijalne odnose i podstiču duh saradnje i solidarnosti. Nadređeni poslove vode i koordiniraju tako da kolege ne izlažu rizicima po zdravlje, život i sigurnost njihovih porodica. Sporove je potrebno rješavati mirno i u propisanoj proceduri.

Konkurencija

Vijesti se na svim platformama takmiče sa drugim medijima oštro, ali pošteno. To znači da se za bolju poziciju na tržištu nije dozvoljena borba postavljanjem prepreka ili miniranjem poslova konkurencije.

Prilika za odgovor na optužbe

Svakome protiv koga će se u Vijestima na bilo kojoj platformi iznijeti optužbe, posebno one koje utiču na čast i ugled, mora se dati prilika da na njih odgovori prije objavljivanja teksta. Potrebno je da se prethodno toj osobi tačno i detaljno objasni šta je sadržaj optužbi. Neophodno je da se preduzmu najveći napori da se - istovremeno sa optužbama - objavi i izjava optužene strane. U slučaju prenošenja zvaničnog saopštenja državnog organa o optužbama protiv nekoga ko je označen inicijalima, prije objavljivanja imena optužene osobe treba uložiti sve napore i kontaktirati optuženu osobu ili njenog zakonskog zastupnika.

Ako optužena strana iz nekog razloga nije dostupna, objavljivanje treba odgoditi kad god je moguće. Ako postoje jaki razlozi da se optužbe ipak objave bez odgovora druge strane, odgovor treba objaviti u sljedećem izdanju štampanog izdanja a na digitalnim platformama odmah.

Ako osoba ili institucija odbije da odgovori na optužbe, to treba navesti u objavljenom sadržaju. Ako druga strana ne odgovori u razumnom roku od 12 sati nakon upita, sadržaj se pušta uz adekvatno objašnjenje.

Intervju

Intervju se radi u dogovoru sa drugom stranom. Osobu koju će intervjuisati, novinar treba prethodno da informiše kako i gdje će odgovori biti korišćeni. Niko nije dužan da pristane da bude intervjuisan, ali pristanak podrazumijeva da će se akteri pridržavati uslova o kojima su se sporazumjeli.

Teme i pitanja

Pitanja za intervju ne dostavljaju se unaprijed, ali je korektno da se ta osoba obavijesti o kojim temama se želi razgovor. Važno je da se novinar ne zadovolji bilo kakvim odgovorima, nego da, uporno ali pristojno, insistira upravo na odgovorima na postavljena pitanja. Kad god je to moguće, intervju treba snimati.

Forma

Sadržaj intervjua može biti objavljen u formi pitanja i odgovora, prepričavanjem u neupravnom govoru ili samo korišćenjem određenih citata.

Ne mora se objaviti

Intervju ne mora biti objavljen ako u njemu nema kvalitetnog informativnog sadržaja. Ako se donese odluka da intervju neće biti objavljen, o tome treba obavijestiti intervjuisanu osobu i objasniti joj zbog čega.

Restrikcije

Ako osoba od koje se traži intervju uslovljava pristanak postavljanjem određenih restrikcija, treba dobro razmotriti da li treba da se prihvati takva saradnja. Neki sagovornici, na primjer, traže da im se dostavi tačan popis pitanja i ne dopuštaju potpitanja. Drugi traže da se neke teme uopšte ne otvaraju ili da se neka pitanja ne postave. Treći zahtijevaju da se objavi sve što su rekli uključujući i sadržaje koji nisu zanimljivi za javnost. Uslovljavanje se može prihvatiti samo izuzetno i samo u slučajevima kada su okolnosti takve da je važnije dobiti ikakav intervju od određene osobe nego nikakav. Budući da intervju napravljen uz restrikcije može biti manjkav, treba u uvodu da se obavijesti javnost o okolnostima pod kojima je rađen. Recimo: Sagovornik je odbio govoriti o A i pristao je samo na pitanja o C, D i E.

Autorizacija

Korektno je da se konačna verzija intervjua, odnosno izjava koje su upotrijebljene u sadržaju, pokaže intervjuisanoj osobi kako bi ona provjerila jesu li njene riječi ispravno prenesene. Toj autorizaciji podliježu samo odgovori, a nikako novinarska pitanja, komentari, uvod i zaključci. Zato se na autorizaciju šalju samo pitanja i odgovori, ili izjave u citatu ili parafrazirane. Osobi koja autorizuje intervju ne treba dopustiti distorziju odgovora, izbacivanje pitanja, niti izjava. Sve ovo treba jasno staviti do znanja intervjuisanoj osobi prije intervjua. Redakcija ima potpuno pravo da ne objavi intervju koji je tokom autorizacija bitno izmijenjen.

Objava neautorizovanog intervjua

Ako osoba prije ili poslije autorizacije odluči da povuče intervju koji je već dala, uredništvo će procijeniti argumente i donijeti odluku da li će taj intervju ipak objaviti.

Obzirnost

Privatnost

Pojedinosti iz privatnog života se ne objavljuju bez pristanka osobe o kojoj je riječ, osim kad za to postoje opravdani razlozi, odnosno kada su detalji iz privatnog života ili privatno ponašanje bitan dio sadržaja od nedvosmislenog javnog interesa. U svim kontroverznim prilikama, novinari i urednici treba da balansiraju između javnog interesa i prava na zaštitu privatnosti.

Vijesti će se krajnje obazrivo odnositi i prema informacijama iz drugih medija ili pišući o institucijama koje su prekršile profesionalna pravila i zakonske norme prava na privatnost, nastojeći da ne podstaknu tražnju dijela javnosti za tim podacima. Na primjer, kada Vlada objavi spisak osoba u samoizolaciji, ne treba postavljati linkove koji vode na ka njemu. Ili, ako novinar otkrije da sud na svom sajtu i oglasnoj tabli objavljuje odluke o upućivanju osoba u psihijatrijske ustanove, presude o maloljetnim prestupnicima, sa punim identitetom, ili drugim podacima kojima se narušava zakonom zaštićena privatnost, novinar će prije objavljivanja priče sačekati da se takvi sadržaji uklone.

Privatni sadržaji

Zaštićeni privatni sadržaji su lični podaci, privatni razgovori, telefonski razgovori, privatna pošta i mejlovi, privatne fotografije i medicinska dokumentacija.

Privatna mjesta

Zaštićena privatna mjesta su stan ili kuća,okućnica poput vrta i dvorišta, hotelske sobe, djelovi bolnica gdje se liječe pacijenti, lječilišta, centri za rehabilitaciju, domovi za stare osobe, škole, mjesta gdje se održavaju privatne proslave, privatne sahrane i slično. Na privatnim mjestima informacije se mogu prikupljati samo uz pristanak vlasnika. Novinar treba da napusti privatna mjesta kad mu se kaže da ode.

Tajno snimanje

Snimanje teleobjektivom i skrivenim mikrofonima nije dopušteno, ali urednik može da ga u izuzetnim slučajevima odobri kada za otkrivanje određenih privatnih podataka postoji nedvosmisleni javni interes. Tajno snimanje može biti dopušteno samo kao krajnja mjera.

Građani i javne ličnosti

Građani koji inače nisu prisutni u javnosti imaju znatno veća prava na zaštitu privatnosti nego funkcioneri vlasti, te javne ličnosti koje se bave estradom, umjetnošću, biznisom itd. Nivo prava na zaštitu privatnosti u znatnoj mjeri zavisi i od ponašanja određene osobe: onima koji konstantno traže i provociraju medijsku pažnju pripadaju manja prava na zaštitu nego onima koji sami štite svoju privatnost.

Granica

Kad je zadiranje u privatnost neophodno i opravdano, treba paziti da se ne pređe granica na kojoj nužnost informisanja javnosti prelazi u neukusnu radoznalost i senzacionalizam. U slučajevima razotkrivanja privatnosti, posebno je važno da se izbjegavaju kolateralne žrtve, odnosno ne iznosi privatnost osoba koje su bliske sa akterom priče.

Nevinost i krivica

U izvještavanju o svim sadržajima koji uključuju iznošenje sumnji i optužbi, potrebno se pridržavati principa da je svako nevin dok mu se u sudskom postupku ne dokaže da je kriv. Zato, prije i do okončanja sudskog postupka mora da se izvještava nepristrasno i pažljivo koristi terminologiju kako se ne bi povrijedila prava osoba koje se dovode u vezu s kažnjivim djelima. Pritom, stavove optužbe i odbrane treba da se prenose ravnopravno a treba imati u vidu da informacije koje je dala policija nekad ne moraju biti tačne.

Sumnja, optužba, dokazana krivica

U sadržajima o optužbama i pravosudnim procesima potrebno je da se jasno razlikuju nepotvrđene sumnje, optužbe i dokazanu krivicu. Kada se optužbe protiv određene osobe iznose u javnosti, a ni policija, ni pravosuđe još nisu pokrenuli zakonski postupak, potrebno je da se optužbe jasno pripišu onome ko ih iznosi, obavljajući pritom i sve provjere koje nalažu novinarske procedure.

Privatna krivična prijava

Kad privatna osoba podnese prijavu policiji ili tužilaštvu, potrebno je da se jasno naglasi kako je riječ o prijavi privatne osobe. To je važno zato što utemeljenost privatne prijave (još) nije testirana postupcima nadležnih organa, iznesene optužbe još nisu ni na koji način provjerene, a ta situacija poziva novinare na oprez.

Osumnjičeni

U slučajevima kojima se bavi policija, potrebno je da se tačno navede šta radi policija i zašto. Treba reći da je “policija preduzela određene radnje zbog postojanja osnova sumnje…”, da je „policija podnijela krivičnu prijavu zbog postojanja osnova sumnje...” itd. U fazi preduzimanja radnji nadležnih organa (policija i dr.), pa sve do eventualnog donošenja naredbe o sprovođenju istrage od strane tužilaštva, osobu nazivamo „osumnjičenom”.

Okrivljeni

Okrivljeni je osoba protiv koje je donesena naredba o sprovođenju istrage ili protiv koje je podignuta optužnica, optužni predlog ili privatna tužba. Izraz okrivljeni može da se koristi u krivičnom postupku kao opšti naziv za okrivljenog, optuženog i osuđenog.

Optuženi

Nakon što nadležni sud potvrdi optužnicu, ona stupa na pravnu snagu i osoba postaje „optuženi/a”. Tada navodimo da je ta osoba „optužena za…”. Kada prepričavamo sadržaj optužbi ili optužnice i iskaze svjedoka, treba se ograđivati izrazima kao što su „navodno”, „kako se tvrdi”, „svjedok smatra”, „optužnicom se tereti da je…” itd. To je potrebno zato što optužbe još nisu dokazane na sudu.

Osuđeni

Donošenjem prvostepene, odnosno nepravosnažne presude, osoba može biti „proglašena krivom” i time postaje „osuđeni/a”. Tek tada se smije kazati da je ta osoba „počinila” određeno krivično djelo, da je „odgovorna” za zločin i slično. Ipak, u svakoj prilici treba istaći da je to nepravosnažna presuda.

Identitet

Identitet osobe uz koju se vežu optužbe u načelu ne treba otkrivati prije početka istrage, osim ako je riječ o teškom krivičnom djelu, osobi koja je javna ličnost, ako je krivično djelo počinjeno na javnom mjestu ili ako je novinar lično svjedočio krivičnom djelu ili nema nikakve sumnje o tome ko je počinilac. Ime i prezime i fotografija osobe koja je osumnjičena za krivično djelo ili prekršaj, objavljuje se ako su te osobe punoljetne, a prije toga koriste se samo inicijali imena i prezimena, osim u slučajevima koji su prethodno navedeni.

Zaštita

Dok god štitimo ime osobe, potrebno je paziti da ne objavimo nikakve druge sadržaje iz kojih bi moglo da se prepozna o kome je riječ, na primjer fotografije kuće ili zgrade u kojoj živi, adresu, mjesto zaposlenja itd. Imena i fotografije žrtava seksualnih delikata, kao ni identitet počinilaca krivičnih djela koji su mlađi od 18 godina. Ako se nalaze na fotografijama ili snimcima koji će se koristiti za objavu, potrebno je da se njihova lica prekriju do neprepoznatljivosti.

Rođaci i prijatelji

U sklopu sadržaja o krivičnim djelima, takođe treba paziti da se identitet osoba koje nisu povezane sa krivičnim djelom ne objavljuje bez njihovog pristanka. To se posebno odnosi na nevine rođake i prijatelje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih počinilaca.

Kritikovanje nadležnih

Vijesti mogu i treba da kritikuju postupanje policije, tužilaštva, način vođenja sudskog postupka, iznesene dokaze, uvjerljivost svjedoka, pa i presudu, ali za to treba imati vrlo čvrste dokaze i argumente i potrebno znanje.

Osobe koje nisu navikle na kontakte sa medijima

U procesu pribavljanja informacija, novinari često razgovaraju i sa osobama koje nisu navikle na kontakte sa medijima pa ne znaju svoja prava i ne sagledavaju moguće posljedice svojih izjava. Da bi zaštitili dostojanstvo takvih neiskusnih osoba i njihovu privatnost, naši novinari treba pažljivo da koriste njihove izjave i paze da ne zloupotrijebe njihovo povjerenje.

Djeca i mladi

Zaštita i čuvanje dostojanstva djece i mladih traži da se identifikacija izbjegne u ponižavajućim okolnostima koje bi mlade mogle javno obilježiti kao što su siromaštvo, disfunkcionalna porodica, bolest, samoubistvo, zloupotreba droge, školsko nasilje, poremećaji hranjenja itd.

U nekim situacijama, kad želimo da izbjegnemo otkrivanje djetetovog identiteta možemo da ga, za potrebe sadržaja, nazovemo drugim imenom, pri čemu javnosti treba reći da je ime izmišljeno.

U Vijestima, djeci i mladima ne dodaju se izrazi sa negativnim i diskriminišućim prizvukom, na primjer „mladi kriminalac”, „hendikepiran”, „vanbračno dijete” itd.

Djeca sa teškoćama u razvoju u principu se ne prikazuju kao usamljena, izolovana i bespomoćna već kao sastavni dio društva, te se ukazuje na njihove uspjehe i napredak, osim ako fokus priče nije upravo na problemima zbog kojih se ta djeca nalaze u takvim situacijama.

Javnost treba da se upozori na pokušaje da se djeca iskoriste u propagandne svrhe u političkim ili marketinškim kampanjama. Navedena načela zaštite identiteta striktno se poštuju i u slučajevima kada roditelji ili staratelji odobravaju objavljivanje imena i fotografija djece i mladih osoba jer ima roditelja koji ne znaju da procijene šta je najbolji interes njihove djece.

Bolesnici

Sve informacije koje se tiču bolesti i liječenja mogu da se iznesu u javnost samo uz pristanak osobe o kojoj je riječ. Informacije o zdravstvenom stanju mogu da se objave bez pristanka samo kada je riječ o državnom funkcioneru ili osobi koja zauzima istaknuto mjesto unutar zajednice. Takvi izuzeci moraju biti zasnovani na snažnom i opravdanom javnom interesu i objašnjeni javnosti.

Kad se zbog opravdanog javnog interesa iznose detalji o zdravstvenom stanju, poput sadržaja zdravstvenih kartona, dijagnoza, bolničkih otpusnih lista itd., potrebno je pokazati takt u intonaciji, opremama i slici i eliminisati eventualne senzacionalističke elemente.

Rijetko je kada opravdano objavljivanje fotografije teško bolesnih osoba u bolesničkim sobama, pogotovo bolesnika pod teškim i bolnim terapijama, ili na aparatima za održavanje života.

Kako se bolesnici ne bi obeshrabrili u liječenju, nije dozvoljeno da se u sadržajima predlaže drugačiji tretman, a pogotovo prognozira tragičan ishod.

Samoubistva

Vijesti u principu ne izvještavaju o samoubistvima osim ako postoji jasan i opravdan javni interes da se postupi drugačije. O samoubistvu može da se izvještava samo ako je involvirana javna ličnost, te ako je samoubistvo povezano sa kriminalom, zločinom ili nekim drugim događajem koji zaslužuje javnu pažnju.

Kad se izvještava o samoubistvu, treba da se pazi da se okolnosti ne opisuju u detalje kako druge osobe taj scenario ne bi preuzele kao model. Sadržaji o samoubistvima uvijek treba da sadrže i stručna mišljenja o tome kako da se na vrijeme pomogne osobama koje imaju suicidne sklonosti i kako da se spriječe tragedije.

Prvo pomoći pa izvještavati

Članovi redakcije rukovode se u svom radu uvjerenjem da je - ako se mora birati - spašavanje ljudskih života u nesrećama i katastrofama pripritetnije nego informisanje javnosti o tim događajima. Ako se mora izabrati između pružanja pomoći unesrećenima i nastavka izvještavanja, izbor je uvijek ovo prvo.

Vjerska osjećanja

Vijesti vjerske teme obrađuju prema pravilima ovih Smjernica, ali pazeći da se ne vrijeđaju osjećanja vjernika. Sadržaji koji bi mogli da uvrijede pripadnike neke vjerske zajednice biće adekvatno predstavljeni samo ako za to postoji opravdan javni interes.

Povredom vjerskih osjećanja smatramo sadržaje u kojima se o određenom sistemu vjerovanja govori sa omalovažavanjem i podsmjehom.

Kritika vjerskih zajednica

Povredom vjerskih osjećanja ne može se smatrati iznošenje mišljenja koja nijesu u saglasnosti sa stavovima određene vjerske zajednice niti iznošenje zasnovane kritike postupaka predstavnika crkvenih hijerarhija, kao i aktivnosti izvan religijskih potreba (plaćanje poreza, politička aktivnost, zloupotreba djece, navodno iscjeliteljstvo itd...).

Novinar se ne miješa u doktrine i dogme i ne sugeriše koja je vjera ispravna, bolja ili veća od drugih.

Etički savjet

Glavni urednik može formirati Etički savjet sastavljen od eksperata, bivših i aktivnih iskusnih novinara i urednika, koji će u situacijama kada urednički kolegijum ne može da riješi etičku dilemu, dati savjet o predmetnoj situaciji. Taj Savjet se po potrebi može sastati i predložiti izmjene i dopune ovih Smjernica, a najmanje jednom u šest mjeseci.

Za rad i članstvo u Etičkom savjetu ne plaća se nadoknada.

Pravni savjet i izvršni direktor

Glavni urednik će se u svim situacijama kada je moguće predvidjeti da će zbog teksta spremnog za objavljivanje uslijediti tužba za naknadu štete protiv izdavača, prije objave konsultovati i advokata kompanije i izvršnog direktora izdavača.

Za izradu ovih Smjernica korišćeno je dosadašnje iskustvo i praksa Vijesti, materijal koje je za potrebe ovog Priručnika pripremila novinarka Sanja Modrić, kao i rješenja iz etičkih kodeksa ili sličnih dokumenata za novinare Gardijana, Rojtersa, Njujork Tajmsa, Monda, Korijere dela Sera i drugih.

Podgorica, Avgust 2020