Džejmi Šej: "Žalim zbog 'kolateralne štete', ali je bombardovanje opravdano"

BBC

Citati od Endija Vorhola i Frenka Sinatre do Harija Trumana - razgovor sa Džejmijem Šejom pokazuje da portparol NATO-a za vrijeme bombardovanja Jugoslavije nimalo nije promijenio svoj osobeni slikoviti stil izražavanja.

Ali promijenio je život - poslije 1999. godine nije dolazio u Beograd, mada kaže da je prije bombardovanja imao prijatelja u Srbiji.

„Američki predsjednik Hari Truman je rekao - ako želite prijatelja u Vašingtonu, kupite psa.

Možda to važi za mene i Beograd - možda je jedini način da imam prijatelja u Beogradu, da nabavim psa."

I dok je u Beogradu omražen jer mu je pripisano autorstvo nad konstrukcijom „kolateralna šteta" za civilne žrtve NATO projektila, u Prištini, gdje povremeno odlazi, dočekuju ga kao - heroja.

„Možda bih ja želio da je taj odnos nešto ravnomerniji, ali to ne možete da kontrolišete - možete samo da radite svoj posao na najbolji način", kaže Šej.

Dugogodišnji službenik NATO-a sada je penzioner, ali i dalje aktivno prati i komentariše evropske i balkanske bezbjednosne izazove.

„Kolateralna šteta" i „naknadna pamet"

Džejmi Šej bio je lice NATO-a koje je televizijska publika u Jugoslaviji, ali i svijetu, najčešće imala prilike da vidi.

Njegove redovne konferencije za štampu u Briselu, na kojima je objašnjavao ciljeve i postignuća vazdušnih dejstava NATO-a nikoga nisu ostavljale ravnodušnim.

Korišćenje konstrukcije „kolateralna šteta" za stradanja civila ostaviće trajnog traga u biografiji Džejmija Šeja.

„Ta konstrukcija zaista oslikava jednu distancu prema stvarnosti, ljudima kojima je nanijet bol.

Trebalo je da budemo oprezniji u korišćenju vojne terminologije koja je kontraproduktivna u široj javnosti."

Dvije decenije kasnije, Šej zna šta bi promijenio.

„Da moram da radim Kosovo ponovo, a drago mi je što ne moram, govorio bih o nenamjerno izazvanom bolu prilikom ubijanja civila.

Ali to je sve naknadna pamet - u to vrijeme, pod velikim ste pritiskom, ne spavate mnogo i pravite greške, a i to je ljudski."

Žaliti, u stilu Sinatre

„Kolateralna šteta", ipak, ostaje jedan od elemenata na ne predugoj listi stvari za kojima Šej žali posle dvije decenije.

„Ima ona pesma Frenka Sinatre Moj put gdje on kaže - zažalio sam za nekoliko stvari, ali ih nije bilo previše - i ja bih rekao slično.

Trebalo je nekad i brže dijeliti informacije, bio bih zadovoljniji da nije bilo incidenata tokom bombardovanja zbog kojih su gubljeni životi, da kineska ambasada nije pogođena."

Na Šejovoj listi nema mjesta onom najvećem pitanju - intervencija NATO-a u Jugoslaviji bila je i neizbježna i opravdana.

„U situaciji nasilja i etničkog čišćenja, NATO je uradio pravu stvar da se na Kosovu ne bi ponovio scenario iz Bosne.

Izrazio bih žaljenje zbog pojedinih detalja, ali zbog opšteg razloga za pokretanje kampanje - 20 godina kasnije jednako sam uvjeren u opravdanost, baš kao i tad", nema dilemu Šej.

• Da li je potrebna još jedna konferencija o Kosovu

Kada se osvrne na događaje od prije dvije decenije, Šej sam postavlja pitanje - zar ne bi bilo bolje da su uspjeli mirovni pregovori u Rambujeu i Parizu, vođeni gotovo do pred sam početak NATO bombardovanja.

„Svi smo računali na uspjeh pregovora u Rambujeu - vidjeli smo da su kosovski Albanci, strana za koju se smatralo da će odbiti sporazum, konačno pristali, ali ga je Milošević odbio.

Očekivali smo da će u posljednjem trenutku biti postignut neki diplomatski uspjeh i da vazdušna kampanja neće biti ni potrebna", kaže Šej.

Bombardovanje koje je iznenadilo i NATO

Zbog pogleda usmjerenih ka Rambujeu, 24. mart 1999. godine za tim za komunikacije NATO-a na čijem je čelu bio Džejmi Šej značio je potpunu promjenu života.

„U roku od 24 sata, u poslovično tiho sjedište NATO-a došlo je više od 400 novinara sa svih krajeva svijeta, televizije su postavile svoje ekipe pred zgradom, CNN je zauzeo dio parkinga.

Ljudi su tražili komentar, nove vesti - a mi nismo bili potpuno spremni za to."

I posao portparola NATO-a tada je izašao iz sjenke gdje je Šeju, prema sopstvenim riječima, bilo sasvim ugodno.

„Generalni sekretar NATO-a je zapravo glavni u iznošenju stavova, ali se u slučaju Kosova Alijansa prvi put našla svjetlošću reflektora kao svjetska priča broj 1, tokom 78 dana.

Ne svojom voljom i namerom, našao sam se u ulozi koju su diktirali događaji - a jednom kada to krene, ne možete pobjeći, već dajete sve od sebe da objasnite šta se dešava u akciji."

I sama akcija otišla je u pravcu koji je bio drugačiji od očekivanja u Alijansi.

„Postojalo je uvjerenje u NATO-u i nekim prijestonicama zemalja članica da će, poslije svega nekoliko vazdušnih napada, Milošević popustiti i sjesti za sto.

Kada se to nije desilo, morali smo u potpunosti da promijenimo kako medijske planove, tako i vojnu strategiju, za mnogo dužu operaciju."

Šej kaže da se Alijansa tada susrela i sa kritičkim preispitivanjem akcija NATO-a koje su dovodile do ubistava civila, bombardovanja gradova, bolnica, ambasada.

„Tokom prvih nekoliko nedjelja, moj mali tim i ja imali smo poteškoća da pokrijemo dvije-tri konferencije tokom dana, dobijemo informacije od vojnih predstavnika, kao i zemalja članica.

Mediji su tražili odgovore kako se kolateralna šteta desila, zašto se desila greška, kakve su procjene nanijete štete i gubitaka života."

Zbog toga je pomoć stigla iz Londona - Alister Kembel, glavni medijski savjetnik tadašnjeg britanskog premijera Tonija Blera, došao je u Brisel da ojača medijske snage NATO-a.

„Ja sam bio odgovoran za ton i sadržaj poruke iza koje stoji NATO.

Alister Kembel nas je savjetovao o noćnim smjenama, praćenju medija, ljudima koji će biti na telefonu sa vojnim zvaničnicima i od njih tražiti informacije šta se događa odmah, a ne za dvije-tri nedelje."

Kontrarat Beograda

Prisjeća se Šej da je poseban izazov za NATO bio odgovor Beograda u medijskom ratu za koji smatra da nije bio sukob „Davida i Golijata".

„Srbi su prepoznali da su mediji bitka za sebe, bitka za osvajanje srca i umova ljudi.

Tu su uslovi za bitku bili daleko izjednačeniji nego što je to bilo na vojnom polju, gdje je NATO imao ogromnu vojnu prednost."

Ključnu početnu prednost Beogradu u počecima sukoba, prema procjeni Šeja donosila je činjenica da je Jugoslavija kontrolisala pristup novinara Kosovu - gdje su izvještači mogli da idu i sa kim da razgovaraju.

„Kada je bombardovana izbjeglička kolona traktora, Milošević je odveo strane medije na Kosovo da to snime - da bi se sve odmah vidjelo u zapadnim medijima i više pažnje posvetilo greškama NATO-a.

Milošević se nadao da će se na taj način prije raspasti podrška NATO intervenciji, nego srpske snage na Kosovu."

Ipak, Šej kaže da je jedna suštinska greška Miloševićevog režima doprinijela pobjedi NATO-a i u medijskom polju.

„Kada su kosovski Albanci na traktorima i konjima protjerani u Makedoniju i Albaniju, zapadni mediji su mogli da ih intervjuišu i čuju priče o njihovim patnjama.

To je pomjerilo klatno medijske pažnje - sa grešaka NATO-a, na Miloševićeva kršenja ljudskih prava", zaključuje Šej.

„Igra sa granicama se nikad ne završava"

Prije dvije godine, Džejmi Šej dobio je nagradu prištinskog privatnog univerziteta „AAB" za poštovanje ljudskih prava, a on je „podijelio" sa pilotima NATO-a koji su 1999. godine učestvovali u bombardovanju.

Šej je čest i rado viđen gost na Kosovu, a sa njim se susreću i članovi političkog vrha u Prištini.

„Razumijem frustraciju stanovništva na Kosovu zbog sporog ekonomskog razvoja - i to je još jedan razlog za još snažniju regionalnu saradnju.

Kosovo može da opstane kao nezavisna država, ali bi napredak bio mnogo brži ako se odnosi sa Beogradom normalizuju."

U tu svrhu, Šej sagledava i prisustvo trupa NATO-a u snagama Kfora čak dvadeset godina poslije vojne intervencije - objašnjava ga stabilizacijom prilika i omogućavanjem atmosfere za pregovore sa Beogradom.

Ipak, jedan potez vlasti u Prištini spreman je jasno da negativno ocijeni.

„Rekao sam Kosovarima da, ako žele da formiraju vojsku, to mora biti u okviru ustava.

Oni su odabrali drugačiji put, ali poruka NATO-a je da, ako žele podršku, onda moraju da čine stvari u skladu sa ustavnim procedurama."

Džejmi Šej pažljivo prati i pregovore Beograda i Prištine o statusu Kosova koje, bar u javnosti, obilježava debata o korekciji granica.

„Mislim da bi bila šteta ako je jedini način da Kosovo i Srbija riješe svoje probleme kroz dalje etničke podjele i promjene granica.

Jer kada jednom krenete da se igrate sa granicama - to se nikada ne završi."

Šej smatra da je zajednička budućnost, u kojoj su granice manje bitne, važnija od potencijalnih podjela.

„Nadam se da će Srbija i, jednog dana, Kosovo postati dio Evropske unije kao prave evropske zemlje - a to znači multietničke zemlje, gdje su manjine dobrodošle.

Ako morate da budete monoetnička zemlja da biste opstali, to čini stvari težim, a ne lakšim da biste imali evropski identitet", kaže Šej.

• Prvi komandant Kfora: „Pomogli smo i Srbiji"

Šej u penziji, Vučić na čelu države

Na činjenicu da se na mjestu predsjednika Srbije nalazi Aleksandar Vučić, čovjek koji je sa srpske strane za vrijeme bombardovanja bio zadužen za medije kao ministar informisanja, Šej odgovara tvrdnjom da je važno da se ljudi mijenjaju.

„Najbolji političari su oni koji uče iz svojih iskustava - najgori su oni koji nikad ne uče i ne mijenjaju se.

To je kao fudbal - nikad nije važno kako ste igrali na mečevima u prošlosti, uvijek su važni oni mečevi sada."

Razumije Šej da je voditi Srbiju ka članstvu u Evropskoj uniji izazovan posao i podsjeća na „crveni tepih koji je sačekao Vladimira Putina" u januarskoj posjeti Beogradu.

„Srbija jeste različita od svojih susjeda jer ima dvoglavog orla - jednom glavom gleda na Zapad, a drugom na Istok.

Srbija može biti i most između Zapada i Rusije, u vrijeme kada su mostovi prijeko potrebni."

Ipak, Šej smatra da je za buduće generacije ključno pitanje - može li se ostati u toj sredini.

„Uvjeren sam da je najstabilnija budućnost Srbije na Zapadu - to ne isključuje dobre odnose sa Rusijom, jer i zemlje u NATO-u imaju dobre odnose sa Rusijom.

Izazov za srpske lidere je razvijanje pozitivne evropske vizije, da se na kraju ne ostane u tom procjepu."

• NATO i Srbija ostavili bombardovanje iza sebe

U procjepu je ostao utisak Džejmija Šeja o Balkanu - dvije decenije poslije NATO intervencije po njegovom mišljenju obilježavaju uspjesi poput dogovora o imenu Sjeverne Makedonije, ali i neuspjesi.

„Kada vidim hiljade ljudi na ulicama Beograda, Podgorice, Tirane, Banjaluke, kako protestuju protiv korupcije, pritiska na medije, kada vidim da je 150 hiljada ljudi napustilo BiH, gdje je nezaposlenost među mladima najviša na svijetu - jasno mi je da je načinjen napredak, ali da posao nije završen.

Možda nam ne treba vojska, ali treba političke i ekonomske angažovanosti", poručuje Šej.

Džejmi Šej, Endi Vorhol i Dženis Džoplin

Šejova angažovanost u penziji i dalje je u vezi sa bezbjednosnim pitanjima - kroz profesuru na Univerzitetu u Ekseteru i briselsku organizaciju intelektualaca znakovitog imena „Prijatelji Evrope".

„Endi Vorhol je rekao da će svako na ovom svijetu biti slavan 15 minuta.

U mom slučaju, ta popularnost je kratko trajala, za razliku od političara koji ostaju po 30-40 godina na sceni."

Poslije doba popularnosti, jedna stvar se kod Šeja nije promijenila - osobeni, slikoviti način izražavanja, pun citata i metafora, začinjenih neobičnim humorom.

I na pitanje o tome, odgovara - svojim stilom.

„Postoje pjevači koji nemaju fantastične glasovne mogućnosti, ali imaju neke specifičnosti koje ljudi pamte i vole - Dženis Džoplin je imala glas kao da je uvijek okupan viskijem.

Svako ima svoju ličnost i stil, i to se ne može promijeniti - ako probate da mijenjate, bićete 100 odsto manje efikasni."

Napominje Šej da je u poslednje dvije decenije imao mnogo susreta sa Srbijom u promijenjenim okolnostima - kaže da je radio na projektima NATO-a i Srbije, a sebe opisuje kao prijatelja Beograda „iz sjenke" jer je tako bolje i za projekte i za njega.

„Volio bih da dođem u Beograd, a da to ne bude u potpunoj tajnosti - žalim što je razvod bio ne iz izbora, nego iz nužde.

Volio bih da govorim na nekoj konferenciji i da, ako prema meni ne poleti mnogo cigli i paradajza, to uradim još dva-tri puta u narednih nekoliko godina", zaključuje Šej.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk