Počevši od jeseni 2016, serija sa najgledanijom prvom sezonom u produkciji HBO više nije “Game of Thrones”, već “Westworld”! Činjenica da je ova serija sa svojih 12 miliona gledalaca (zvanični podatak – bez torenta) uspjela da sa HBO prestola skine “Igru prestola”, makar na prvu loptu pokazuje ozbiljnost i kvalitet ovog projekta.
Ipak, kad zagrebete dublje ispod površine, dobijate mnogo više od statističkih podataka – vizuelno savršenu predstavu koja suštinski obrađuje jednu od najintrigantnijih tema današnjice – budućnost i potencijal vještačke inteligencije (i može li vještačka inteligencija preteći ljudsku).
Westworld je zabavni park napravljen po uzoru na američki Divlji zapad (Wild West) smješten u dalekoj budućnosti. Zbog svog sadržaja, Westworld je namijenjen odraslim ljudima, ali samo onim odraslim koji mogu da plate 40.000$ dnevno da uživaju u čarima ovog veoma karakterističnog svijeta u kome umjesto životinja, tobogana ili klovnova – posjetioce zabavljaju “domaćini” – produkti vještačke inteligencije koji izgledaju, misle, osjećaju, i ponašaju se u potpunosti kao pravi ljudi.
U Westworldu nema nikakvih pravila ili moralnih skrupula – posjetioci dolaze u park kako bi proživjeli svoje najluđe fantazije, u kojima u isto vrijeme “domaćini” proživljavaju svoje najgore noćne more. Oni bivaju tučeni, ubijani, silovani (podešeni su tako da ne mogu da fizički naude “gostima”), ali im osoblje parka svakog jutra briše memoriju, pa “domaćini” proživljavaju “nove” dane bez crnih sjećanja.
U međuvremenu, misteriozni direktor parka, doktor Robert Ford (kog igra maestralni Anthony Hopkins), bez znanja upravnog odbora parka, počinje da “domaćinima” instalira apdejte uz pomoć kojih će se u podsvijesti sjećati nekih svojih trenutaka iz prošlosti koji bi, kao što na prave ljude utiču životno iskustvo i sjećanja, uticali na njihove odluke i ponašanja u sadašnjosti. Kako su “domaćinima” u Westworldu sjećanja, logično, užasna i kao iz noćne more – oni polako počinju da gube razum i da se ponašaju potpuno drugačije od onoga što osoblje parka od njih očekuje.
Nevjerovatni kadrovi, scenografija, muzika i gluma u seriji će vam samo otvoriti vrata Westworlda, a pravo zadovoljstvo ćete pronaći u veoma inteligentnim diskusijama između likova koji, u suštini, obrađuju vječitu temu – mogu li roboti postati zaista svjesni, šta kad postanu svjesni, koja je granica između svjesnih robota i pravih ljudi, i kakvu moralnu obavezu bi društvo imalo prema ovim jedinkama kada bi došlo do saznanja da su oni zaista svjesni (to jest, da su na nekin način postali kao “mi”).
FENOMENALNA MUZIČKA PODLOGA
Prije nego što sam i počeo da gledam “Westworld” – čim sam vidio da muziku potpisuje Ramin Djawadi, kompozitor kog smo svi upoznali preko “Game of Thrones”, znao sam da nam je HBO pripremio nešto sjajno, i bio sam u pravu.
Uživajte u prelijepoj uvodnoj sceni serije (i ujedno poslušajte “Westworld Main Theme”)
Ramin Djawadi je mladi njemačko-iranski kompozitor koji se proslavio radom na “Game of Thrones”, ali je muziku radio i za mnoga druga djela kao što su “Iron Man”, “Prison Break”, “Pacific Rim” i tako dalje… Obavezno poslušajte i njegovu obradu pjesme “Paint it Black” od Rolling Stonesa, kojom su gledaoci “Westworlda” bili zaista oduševljeni:
POSTOJI I “WESTWORLD” FILM IZ 1973.
Serija “Westworld”, inače, nije originalna priča. Prvi put je na platnu ova ideja realizovana davne 1973. godine, i to u vidu filma koji se takođe zvao “Westworld”. Priču je napisao ni manje ni više nego isti čovjek koji se proslavio jednom drugom vrstom zabavnog parka u kom eksponati nisu bili ni roboti ni ljudi već – dinosarusi. Vjerovatno ste pogodili da se radi o “Jurassic Parku (Park iz doba jure)” i autoru po imenu Michael Crichton.
Interesantno je istaći da su u filmu “Westworld” gosti imali izbor između 3 zabavna parka: Divlji zapad, srednjevjekovna Evropa, i antički Rim. Pogledajte trejler
SERIJA SA JEDNOM OD NAJBOLJIH GLUMAČKIH POSTAVA
Kreatori “Westworlda” Jonathan Nolan i Lisa Joy su jednom prilikom rekli da su željeli da seriji daju neku vrstu “Blade Runner (1982)” atmosfere, i može se zaključiti da zaista jesu uspjeli u tom naumu. Seriju su napravili mnogo mračnijom od filma, a tome su uvelikoj mjeri doprinijele glumačke legende kao što su Anthony Hopkins i Ed Harris, koji su Westworldu “legli” bukvalno savršeno.
Fenomenalan posao odradio je i Jeffrey Wright, jedan od glavnih aktera serije, koji igra ulogu Bernarda Lowea, tehnološkog direktora Westworlda, koji na svojim leđima nosi veoma važnu poruku koju ova serija želi da pošalje.
Sjajne uloge su odigrali i sporedni glumci i glumice, a njima treba odati posebno poštovanje, jer postoji li teža uloga za odglumiti od uloge robota, proizvoda vještačke inteligencije koji živi na Divljem zapadu, koji svaki sledeći dan proživljava kao novi, a u podsvijesti ga prožimaju užasna sjećanja koja osjećaju kao da su “sjećanja iz prošlih života”? Uz sve to, ovi likovi polako počinju da budu svjesni svog postojanja, što još više komplikuje njihov zadatak…
Osim Maeve, užasno teške zadatke su imali i Evan Rachel Wood (zvanično glavna glumica “Westworlda”) i James Marsden koji igraju “domaćine” po imenu Dolores i Teddy. Ovi potpuno pozitivni likovi igrom slučaja postaju nešto sasvim drugo i svojim prikazom depresije u koju ulaze kada počinju da im naviru ružna sjećanja zaista umnogome doprinose mračnoj atmosferi koja se osjeća u toku gledanja “Westworlda”.
Ne bih smio da završim tekst, a da ne pomenem čovjeka oko koga je nastalo najviše teorija fanova, od kojih su se mnoge ispostavile tačnim. Što god napisao o Billyju, optužiće me da spojlujem, tako da ću se zadržati samo na ocjeni njegove glume i uklapanja u “zapadni svijet” – koje je sjajno.
Svi zajedno jedva čekamo narednu sezonu koje će sigurno biti (već je obnovljena ugovorom), ali nažalost, tek 2018. godine. Nadam se da će nam u drugoj sezoni kreatori pojasniti i u koliko se dalekoj budućnosti radnja dešava, jer ni u jednom trenutku u seriji nije prikazan spoljni svijet, i o tome za sad možemo samo da nagađamo.
Galerija
Bonus video:
