Pitanje je jesu li oni koji muče i zlostavljaju veće hulje od onih koji sve to sa strane pasivno ili huškački snimaju?
Svakodnevno svjedočimo nizu primjera civilizacijskih posrtanja, primjera koji govore o tome koliko su ljudi prezreli i porazili čovječnost. Neće se današnja civilizacija urušiti u nekom velikom prasku ili nestati u nekom novom svjetskom ratu.
Takvo što može biti tek vrhunac tog globalnog sumraka, ako do njega ikada dođe. No, tisuće malih civilizacijskih tragedija zbivaju se svakoga dana u nizu malih ispada nehumanosti tu pored nas, u našoj ulici i komšiluku. Ne moramo ih tražiti po bijelome (ili crnome?) svijetu, u nekakvom mondovizijskom spektaklu.
Kao što ljepota i dobrota obitavaju posve blizu nas, toliko blizu da ih zbog toga često i ne uočavamo, isto tako pored nas buja i vegetacija zloće koju, medijski naviknuti mahom na loše vijesti i crne kronike, mnogo lakše zapažamo.
Srećom, čini se da su još u većini oni koji se zgražaju nad njom.
Sladostrasni i krvoločni voajeri
Otkako smo za kratko vrijeme tehnološki strelovito uznapredovali, mobitel nam je postao ne samo životno važno komunikacijsko sredstvo nego i produžetak našeg tijela, naša komunikacijska proteza. Mobitel nam olakšava komunikaciju, ali nas sve češće i ekskomunicira iz društva, udaljava od ljudi i drži na hladnoj distanci.
Mobitel je danas prvenstveno kamera koju uvijek imamo pri ruci kako bi mogli lako, u par pokreta palcem i(li) kažiprstom, zabilježiti sve ono što vidimo oko sebe, a iz nekog razloga smatramo važnim. To nam savršeno pomagalo, naša komunikacijska proteza i digitalni lakej, koristi da snimimo sve te fascinantno zanimljive pojave oko sebe.
Na nesreću, događa se često da ga ljudi, čak i nesvjesno, koriste neljudski i iz niskih strasti, kao da nekom tipkom na dodir isključe funkciju vlastite čovječnosti. Pa kameru mobitela uključuju i kada bi toga trenutka trebali činiti nešto puno nužnije i važnije, priskočiti nekome u pomoć, pružiti ruku, spasiti ga, utješiti, spriječiti nevolju ili upozoriti na opasnost.
Umjesto toga, uključujući kameru takvi sebe isključuju kao odgovorne sudionike neke životne drame (uglavnom su drame u pitanju) postajući sladostrasni i krvoločni voajeri.
Znate ono: jedan cipelari nekog nesretnika, a trojica to snimaju? Ili obrnuto: trojica tuku, a jedan snima? Poslije kače te snimke na YouTube, na društvene mreže, šalju ih preko aplikacija za razgovore misleći da time svijet obogaćuju ekskluzivnom vizualnom informacijom ili da sramote onog iscipelarenoga, dok u stvari sramote sami sebe.
Kad vidiš nesreću, potegni mobilni!
Koliko smo samo proteklih godina pročitali vijesti o raznim „junačinama“ koji su, čim bi započela neka tučnjava ili se dogodila nekakva nesreća, smjesta grabili mobitele, tražili što bolju poziciju za snimanje pa izoštravali sliku, zumirali i snimali tuđu muku i tragediju.
Prije nekoliko dana normalne je ljude zgrozila vijest kako su u jednoj britanskoj školi učenici mučili svoga vršnjaka, 15-godišnjeg Jamala, izbjeglicu iz Homsa u Siriji, tukući ga i nasilu mu nalijevajući vodu u usta i nos. Naravno, jedan je učenik sve to snimao i usput bodrio zlostavljače.
Takvi uvijek, bez greške, imaju potrebu objaviti snimku cijelome svijetu.
Lani je na Floridi muškarac, invalid, upao u jezero i utopio se. Iako je prethodno zapomagao, nekolicina tinejdžera nisu mu priskočili u pomoć već su ga s obale snimali mobitelima i usput se smijali te mu dovikivali prostote. Slično se dogodilo početkom prošle godine u Veneciji gdje se jedan migrant iz Afrike utapao u tamošnjem Velikom kanalu. Zazivao je pomoć dok su ga turisti s obale snimali mobitelima i smijali se.
Kada su u proljeće 2014. Srbiju zadesile poplave, a vojska priskočila u pomoć ugroženim stanovnicima, negdje kod Obrenovca bujica je potopila jedan vojni kamion. Neki ljudi su iz obližnje kuće, sa suhog, snimali vojnika koji se pokušavao uspeti iz vode na krov kamiona. Ovi na sigurnom izvadili su mobitele i snimali njegovo grčevito samospašavanje.
„Umjesto da mu pomognemo, mi snimamo telefonom“, čuo se na kraju snimke glas jednoga koji je ipak shvatio da to što rade nije u redu. No i njihova je snimka osvanula na Mreži, ma koliko sramotna bila.
Mnogi su prije pet godina zanijemili pred viješću iz Tičića, sela nadomak Kaknja, gdje se neki muškarac bacio pod vlak. Nesretnik nije odmah podlegao ozljedama već je, ležeći pored pruge, umirao u najtežim mukama. Lokalni je portal pisao kako su se oko umirućega ubrzo okupili ljudi, ali mu nisu prilazili niti mu pokušali pružiti pomoć. Neki su, međutim, isukali mobitele i snimali ga kako umire.
Jeziva veza zlostavljača i promatrača
Nedavno je javnost u Hrvatskoj i cijeloj regiji bila zgrožena događajem iz nekog sela u zaleđu Splita gdje je postariji lovac mučki tukao svoja dva psa, bijesan što su mu izgrizli neke kablove u prtljažniku automobila.
Njegova nečovječna tortura nad psima - točnije jednim, jer drugi se uspio otrgnuti i pobjeći - trajala je desetak minuta, a za nju se možda ne bi ni saznalo da drugi lovac nije to iživljavanje nad psima snimao kamerom svoga mobitela i pritom se, podjednako nečovječno, cerekao nad prizorima koje je sramotno ovjekovječio. Niti i jednom trenutku „snimatelj“ nije prekorio, a kamoli pokušao obuzdati svoga kolegu koji je uz nečuvenu bujicu najužasnijih psovki nemilice udarao psa i rukama i nogama. Nije čak ni isključio mobitel pred tim užasom.
Bio je to sirovi, hard core dokument zvjerskog mučenja u kojemu je i sam pasivno sudjelovao. I ta je snimka nepogrešivo dospjela do društvenih mreža, potom i medija posluživši, srećom, kao dokaz policiji koja ih je obojicu potom privela i protiv njih podnijela kaznene prijave. Obojica su svoju bijednu nečovječnu rabotu izvela u jezivoj simbiozi zlostavljača i promatrača.
Odvajkada je jedan od najužasnijih prizora onaj kada se netko iživljava nad slabijim i nemoćnijim. Oduvijek je bilo i onih koji su stajali sa strane i gledali takva iživljavanja i mučenja. Ovo naše doba dalo nam je jeftinu kameru u ruke i uvelo u taj prastari prizor novog aktera - onoga koji sve to snima.
Pitanje je stoga jesu li oni koji muče i zlostavljaju veće hulje od onih koji sve to sa strane pasivno ili huškački snimaju?
Bonus video:
