Jedino bitnije od povijesti, koja život znači, jest budućnost koja život znači. U posljednjih godinu dana, na ovim prostorima, čudom moderne medicine, uspješno su rehabilitirane dvije povijesne figure, četnički vojvoda Draža Mihailović i hrvatski kardinal Alojzije Stepinac.
Prije nego što uđemo u globalno dostignuće rehabilitacije već preminulih ljudi, na kojoj nam zavide doktori i fizioterapeuti diljem svijeta, moramo prvo shvatiti kako su naše zemlje postali svjetski prvaci u medicini.
Velika je predrasuda da su zemlje južnih Slavena siromašne i nerazvijene. Moramo se složiti s gorkom istinom svijeta, rat koliko uništava sredinu i ljude, toliko i razvija tehnologiju. Od odlaska na mjesec, desalinizacije vode pa do interneta, ili leća za oči, ratni vihori uvijek su razumno ulagali u tehnologiju i znanost.
Zato nije ni čudo da su naši doktori ponikli od ljudi koji su darvinistički preživljavali i učili od koljačkih ratova koji nisu zaobišli ni jednu generaciju u ovim našim turističkim zemljama. Znanost i razumijevanje života i smrt, zapisana je u njihovim genima, odmah pokraj gena za ravni potiljak.
Doseći besmrtnost
Učilo se o smrti od Grka, Rimljana, Avara, Ilira, Mađara, ostalih Slavena. Čak su nas posjetili i mongolski znanstvenici, pa nekoliko stotina godina komparativne otomanske medicine, na kraju čak i dolazak njemačke tehnike.
Nazadni pokušaji bavljenja anatomijom davno su premašene dogme prošlosti. Rehabilitirati Luku Modrića ili Novaka Đokovića su poslovi za amatere. Na ovim prostorima natopljenim krvlju, uvijek se znalo koji je imperativ znanosti - besmrtnost.
Kako bi se ostvario taj tisućljetni san, moralo se napraviti neke reforme. Prvo, rehabilitacija živućih ljudi morala se zamijeniti rehabilitacijom mrtvih, logično, pošto se živi kvare pred našim očima, a mrtvi se kvare u kripti ili grobu, daleko od nas.
Drugo, i ovo je bilo presudno, doktori medicine morali su se zamijeniti doktorima povijesti. Ako ste mislili da se čudima medicine bave medicinari, u krivu ste. Ta čast prepuštena je turističkim vodičima kroz labirint bespuća povijesne zbiljnosti - povjesničarima.
No kako svaki Dr. Frankenstein mora imati svojeg Igora, tako svaki povjesničar ima i svojeg pravnika, bez kojeg je cijeli medicinski proces rehabilitacije mrtvaca iznimno težak, gotovo nemoguć.
Mihailović i Stepinac
I tako su, čudom moderne medicine, naši uvaženi doktori rehabilitirali Dražu Mihailovića i Alojzija Stepinca. Draža Mihailović uspješno je rehabilitiran u svojoj 120. godini. Strijeljanje 1946. jako mu je narušilo zdravlje, a nepoznata lokacija groba dodatno je sprječavala redovite liječničke preglede. Iako se radilo o uspješnoj rehabilitaciji na sudu, proces nije uspio do kraja, te je Mihajlović ipak ubrzo proglašen pokojnim.
Alojzije Stepinac je s druge strane puno uspješnija medicinska priča. Ne samo da je prošli tjedan kardinal uspješno rehabilitiran, nego se ubrzo planira i njegova kanonizacija. Hrvatski znanstvenici (suci) i doktori (povjesničari), zaključili su kako je beatifikacija najizgledniji medicinski postupak kojim će rehabilitacija biti dugotrajna i postojana. U sve tri vremenske zone.
Za sam postupak beatifikacije nisam stručan, ali pošto mi je pradjed bio biskup, shvaćam da se sastoji od uzornog života i čuda. Razumijem da u Srbiji postoji prigovor na uzoran život Alojzija Stepinca, ali nisam čuo kritiku na čuda. Zaključujem da svi oni koji vjeruju u čuda, ipak smatraju da su ona neka uputa s Nebesa. Mogli bi Nebesa pravno nazvati - prijatelj suda.
No zašto stati samo na kapetanu i kapelanu? Zašto sada, kad smo na pragu najvećeg medicinskog dostignuća ne rehabilitiramo veće povijesne ličnosti?
Srbi bi sigurno mogli rehabilitirati cara Dušana. On bi ih mogao poučiti kako osnažiti državu, a oni bi njega mogli poučiti kako koristiti pipu.
Hrvati bi sigurno željeli rehabilitirati kralja Dmitra Zvonimira. Možda onda prestane kletva. Ili, barem Thompson prestane pjevati.
Ali unatoč tome što je otkriće naše, ipak će najveći uspjeh i turističku reklamu imati rehabilitacija svjetskih figura. Recimo, Sokrata. Ili, Kaina. Ili, Krista.
Eutanazija koja briše pamćenje
Sigurno svaka od tih povijesnih figura ima pravo na ponovno suđenje i rehabilitaciju. Sokrat sigurno nije kvario mladež, to znamo, jer u ono vrijeme turbofolk, reklame i reality showovi nisu postojali.
Kain je bio samo navijač koji je bacio kamen u samoobrani, to je 6 mjeseci. Uvjetne. #pravda4kain
Krist će biti malo zahtjevniji postupak. On je optužen za pokušaj uništavanja Rimske dominacije i vlasti, što se nakon njegove presude i ostvarilo. Radilo se starovjekovnoj verziji kvake 22. No sigurno uskrsnuće možemo smatrati nekom uputom s Nebesa. Prijatelj suda itd.
Na kraju, ova divna medicinska ostvarenja imaju i svoju mračnu stranu.
Jedan dio "progresivnih" doktora želi progurati svoju ideologiju smrti - eutanaziju. Sve povijesne ličnosti za koje doktori smatraju kako je vrijeme da nas napuste, ali se stoljećima drže na životu, pravnici će eutanazirati. Prije nego što znate, samo će nestajati imena ulica.
"Gospodine, zašto mijenjate tablu s imenom?"
"Zato što se ovo više ne zove Trg maršala Tita. Sud ga je jučer eutanazirao."
Bonus video:
