Roditi se ili živjeti sa invaliditetom je veliki izazov, definitivno život nije lak, ali taj život je ispunjen posebnom inspiracijom, bez obzira na teškoće kroz koje se prolazi.
Često se pomisli da je osoba nemoćna, da će teško ostvariti svoje zamišljene ciljeve, da su uskraćeni u mnogim sferama života samo zato što je u pitanju osoba sa invaliditetom. Mnogi vide snagu u osobama sa invaliditetom, ali ne i uspjeh. Često pitanje posmatrača je: ”Da li život osobe sa invaliditetom ima smisla?”
Uvijek je imao smisla i uvijek će imati smisla, kroz prošlost, sadašnjost i budućnost. Mnoga imena osoba sa invaliditetom su zapisana u istoriji. Uspjeli su da, bez obzira na svoj invaliditet, doprinesu čovječanstvu svojim djelima.
Možda nisu imali podršku porodice, sredine, pristupačne objekte, ali nisu ODUSTALI. Borili su se na svoj način, stvorili su svoj svijet, bili drugačiji i posebni. Ostavili su za sobom neizbrisivi pečat, ostali u svom svijetu, a promijenili naš svijet i naše vidike.
Jedan od ljudi koji su promijenili svijet je francuski slikar Henri de Toulouse Lautrec (1864- 1901). Rođen je sa genetskom manom, a već od 15. godine zaostajao je u razvoju. Tijelo čovjeka, a noge djeteta. Zbog svog invaliditeta nije uspio da se uključi u društvene tokove života, ali to ga nije omelo da se totalno posveti slikarstvu. Henri je jedan od rijetkih koji je dobijao pisane pohvale za svoja djela u tom vremenu. Kretao se u visokom društvu, srijetao se sa mnogim poznatim ličnostima. Tadašnja javnost se čudila koliko je bio prihvaćen u društvu.
Tvorac Brajevog pisma, francuski učitelj Luj Braj (1809-1852). Sa svoje tri godine oslijepio je igrajući se alatom svog oca, povrijedio oko i usljed infekcije oslijepio. U tom vremenu već je postojao sistem koji je imao 12 tačaka, a Luj je sa svojih 13 godina izmislio sistem za pisanje sa 6 tačaka. Dok je Luj bio živ njegov sistem pisanja i čitanja nije korišćen u školovanju slijepih sve do 1854. kada je službeno prihvaćen u francuskom parlamentu, kao jedino zvanično pismo za slijepe.
Nezaobilazno ime današnjice i jedan od najvećih umova je fizičar Stiven Hoking. Za njega se može reći da je medicinski fenomen, jer su mu prognozirane samo dvije godine životam, nakon što su mu ustanovili da ima Lu gerinovu bolest. Zahvaljujući obrazovanju i stručnosti dobijao je poslove koje je mogao da obavlja iako mu se stanje sve više i više pogoršavalo. Kompjuterski ekspert Volt Voltoz je čuo za Stivenovo otežano stanje i poslao mu je kompjuterski program Equilzer pomoću kojeg je mogao da bira riječi pokretima ruke, glave, oka… Danas je Hoking najtraženiji predavač širom svijeta, svoja predavanja i govore uspješno obavlja zahvaljujući malom portabl kompjuteru koji je pričvršćen za kolica.
Ima još mnogo poznatih imena koje bih mogla izdvojiti, ali to onda ne bi bio blog, već knjiga. Svako od nas ima svou ličnu borbu, svi se borimo na svoj način.
beskonacanpogled.wordpress.com
Bonus video:
