Informacija kaže nekako ovako - DPS je imao neku sjednicu u Nikšiću, zaključeno je da su realizovani zacrtani ciljevi, tu se spominje zgrada Nikšićkog pozorišta, Olimpijski bazen, obilaznica oko Nikšića. Negdje pred kraj teksta, skromno se pominje da je nezaposlenost glavni problem ovog grada, a najviše među visokoškolskim kadrom. DPS obećava da će se ovi problemom pozabaviti u narednom periodu. U redu.
Par mjeseci kasnije, stiže nova informacija iz ovog grada. Za tačno 6 dana otvara se bazen u Sportskom centru. Informacija ide nekako ovako: nikšićki osnovci su prvi probali bazen, što je dio promotivne kampanje u prvom mjesecu. U redu. Dalje piše da se bazen otvara 15. juna, da će bazen raditi u dvije smjene, a da će se usluge naplaćivati po satu. I to je u redu.
U redu je, zapravo je i divno, što je bazen napravljen po uzoru na minhenski, izgradnja je počela daleke ’72. godine u vrijeme SFRJ, otvoren tek 2000-e, radio kratko, i zbog problema je bio zatvoren. Čak 15 godina kasnije, otvoren je prvo za vaterpolo utakmicu, kojoj je prisustvovao gradonačelnik i premijer. I to je u redu.
Samo ne znam da li je u redu nastavak informacije- sat košta 2,5 eura ujutro , odnosno 3 eura popodne. Mjesečna karta košta 40 eura, sa ograničenim brojem sati na bazenu i par povoljnosti za sindikalne organizacije i invalide.
Ovdje se zaustavljam. Računam koliko bi me koštalo da povedem djecu (dvije ćerke) na bazen na sat - 7,5 eura. Ako se odluči da pođe i muž eto zaokružene cifre. Malo se znojim, nekako mi to nije u redu. Ali, ako sam kojom srećom, visokošlac, i iz Nikšića sam, onda je lakše. Bazen neću ni vidjeti, jer nemam posao. Tako da je i to u redu.
Prije neku noć prisustvovala sam razgovoru u kojem je jedan od sagovornika tvrdio kako je glavni problem Crne Gore što sve strane na političkoj sceni ne mogu da se dogovore ni oko jedene zajedničke tačke. Pod zajedničkom tačkom je podrazumijevao interes zajednice. Razmišljala sam o ovim riječima i zaista, ako pogledate, vidjećete da osim visoke politike, nekako je onaj osnovni, bazični interes zajednice uvijek stavljen po strani. Pa da nema NVOa niko se ne bi sjetio da predloži smanjenje cijene vrtića za samohrane roditelje, recimo.
Takođe sam se sjetila, da u jednom velikom gradu u kojem sam živjela, gradski bazeni su uvijek bili otvoreni za građane, što je nekako i logično, jer su ih upravo građani i pravili.
Mislim da nije u redu da se bazen za građane Nikšića naplaćuje 2,5 eura po satu. Mislim da Sportski centar treba da razmisli da li uopšte da postavlja cijenu, a ako mora, zbog održavanja i slično, onda treba da je prilagodi mogućnostima građana. Jer, zar se za građane, na prvom mjestu i nije pravio bazen?
Ali, što će meni ova priča. Živim u Podgorici, visokoškolac bez stalnog posla, i sa jednim sezonskim bazenom, od nekad obećanih šest. U pravu ste, sve je to u redu.
Bonus video:
