Broj 5, diplomirani profesor marksizma, radio u Kombinatu aluminijumusa, kako je sam volio da kaže. Zašto i kako baš „aluminijumusa“, to niko nikad nije odgonetnuo.
Jedini hobi: ogovaranje.
Tipičan susret sa njim - prolazi, ne naziva ni dobar dan, u mimohodu izgovara:“ Pi, pi, pi, pi“.
Ovakva nemušta rečenica ište prevod: “Evo prođe kurva, vuče se sa oženjenim čo'ekom, pored svih živih dračkih momaka.“
Pozno se oženio i sve nas iznenadio, smatrali smo da je u njemu superiorniji ženski princip. Uspješno igrao ulogu razočaranog intelektualca. Bio težak „crnjak“, mada poprilično zanimljiv za petpominutni susret na ulici i ništa više. Ipak, njegov cinizam, duhovitost i ničim utemeljen osjećaj superiornosti je dovoljno materijala za „top five“.
Broj 4, raskošan talenat. I u zamašnim godinama bila ubitačna kao Manu Đinobili.
Omiljena aktivnost: kad misli da je niko ne gleda, zavrne rašu i obavi malu nuždu u sred dvorišta u po bijela dana. Omiljeno pitanje: “Dome, budi li te uj'tro?“
Istrošena, u dubokoj starosti potpuno posenilila.
Kupovala hleb nekoliko puta u toku prijepodneva, višak prodavala komšijama. Bolest brzo napredovala, pa pred kraj života bila u stalnoj potrazi za sinom Krstom.
Ljeto u Podgorici, „vazduh treperi kao da zemlja gori“, a „broj 4“ prilazi paščetu na ulici i pita ga: “Jesi li mi gleda' đe Krsta“. Pas, naravno, ćuti ali tu je komšija „broj 6“ kome đavoli ne daju mira, pa je umiruje riječima: “Ja sam Krsto“. Tajac, sumnjičavo ga gleda. Kroz neku tek djelimično oštećenu sinapsu prolazi tračak svijesti, pa samouvjereno odgovara: „Ti nijesi Krsto“, na što slijedi brutalan odgovor: „Nijesam, Krsto ti je umro“. Počinje kuknjava koja se bez „zveka“ ne može zaustaviti.
Ovakva ili slične scene su se nebrojeno puta odigrale isped moje kapije. Vazda poboljšane, gledaš ih bez daha, kao da je prvi put. Sasvim sam uvjeren, da ih je broj 4, svjesna prisutnosti publike, ipak glumila.
Broj 3, fascinantna pojava. Kao dijete sam prolazio nekoliko puta u toku dana pored nje, na putu do škole, prodavnice ili pekare.
Inače, pekara u vlasništvu Cura Krasnićija je bila drački zaštitini znak, a posle legendarne objave istaknute na prozoru da „danas hleba nikad više biti neće“, postala poznata i šire. Toliko fatalizma u jednoj jedinoj rečenici ni Šekspiru nije pošlo za rukom.
Broj 3, zavrijedila „ranking“ zbog svoje neponovljive dnevne rutine koja je trajala sve dok nije zanemoćala. Svako bogovetno jutro, osim kad nije bio neki kastig od vremena, iznosila hoklicu i presjedila čitav dan na ulici ispred svog dvorišta. Bila dio uličnog mobilijara.
Život proveden na hoklici, sveden na jedan žanr, gotovo bez izgovorene riječi i dodavanja mu bilo kakvih drugih sadržaja jeste dovoljan učinak za stabilno mjesto u „dream teamu“.
Broj 2, vječito pripit. CV: golubar, patkar, nepouzdan moler, perjanik i malisorski predstavnik u izbornom štabu Bora Miranovića, dračkog kandidata za predsjednika države, prije dvadeset i kusur godina.
Omiljena disciplina: kurčenje. Teško zamjerio gradskim vlastima što ga nisu konsultovale u vezi sa izgradnjom restorana Ribnica, jer je sa njegove tačke gledišta bilo nepodnošljivo da se takve odluke donose bez njegove saglasnosti.
U (istoj) košulji i ljeti i zimi. Lično sam prisustvovao sceni kad dotični baca 5 vekni hleba u prvu lokvu, nakon što mu je nekoliko žena prigovorilo što ne poštuje red.
Broj 1, živopisne biografije u mladosti, sa starošću se povukla iz „javnog života“. Iako kao stara nije mrdala iz kuće, znala sve što se događa u komšiluku i šire. Dolazilo se kod nje na savjet i poklonjenje. U romansiranoj biografiji bi bez sumnje postojala scena u kojoj joj neki nevoljnik iz ulice prilazi, ljubi ruku i kaže: „Kumo, tražim pravdu“.
Bez škole, multitalentovana. Pojačane sklonosti ka ezoteriji i najprizemnijem spletkarenju. Omiljeno piće vinjak, sa poprilično dobrim cugom. Svedena je kompilacija Georgija Gurđijeva, Hermana Geringa i Lavrentija Berije.
Maestralna u podjebavanju, savršena glumica. Spremna da zaplače od „radosti“ zbog tvog uspjeha. Ne dao ti Bog što ti tada misli...
Okolnosti od nje napravile pukog autsajdera, cijeli život odigrala u „nižerazrednom takmičenju“.
Dvoje njenih potomaka već obezbijedilo mjesto u narednom „Dream teamu“, što nikome do sada nije pošlo za rukom. Jedan od njiih u „ruki“ sezoni briljirao. Baštini iste vrijednosti kao majka, ali je napravio iskorak. Fokusiran, artikulisao svoj genetski i svaki drugi potencijal, drži do formalnog „obrazovanja“, ozbiljno se bavi šamanizmom, čita Alistera Kroulija...
Bonus video:
