Mobilijar koji su ovih dana za školsko dvorište pravili bivši i učenici koji pohađaju Osnovu školu "Marko Miljanov" na Koniku, u Podgorici, završio je na otpadu.
Četiri klupe napravljene od paleta i starih guma, te jedan sto, napravljen od kalema za kablove, domar i dva učenika odnijeli su do kontejnera nedaleko od škole.
"Šta radite sa tim klupama", pitah domara jutros, dok je sa djecom nosio klupe do smeća.
"Što? Trebaju li vam".
"Zašto ih bacate", pitam.
"Naredila direktorica", kaže.
Direktorice, gospođo Zlatija Jukić, možda klupe koje su djeca pravila nisu po vašem ukusu - meni izgledaju sjajno, jer su ih pravila djeca, i jer su napravljene od otpada. Djeca su staro pretvorila u novo. Od otpada su napravila nešto korisno. Od paleta, starih dasaka, greda, metalnih šipki...
Gospođo Jukić, možda djeca od vas nisu tražila dozvolu da naprave klupe i urede školsko dvorište. Možda vama to djeluje kao vandalizam. Meni izgleda kao čin dobre volje, kao način da ova djeca sjutra postanu vrijedni i časni ljudi. U Porodici. Kolektivu. U društvu.
Nisu vam smetali, gospođo Jukić, smeće i, da oproste čitaoci, govna u dvorištu škole. Ta ista, koja su nedavno ova djeca pokupila i odnijela iz školskog dvorišta. U akciji u koju su se bez riječi uključili i poželjeli da poslije nje očiste smeće ovoga svijeta? Znam to, gospođo Jukić, jer poznajem tu djecu i razgovaram sa njima.
Ne smetaju vam narkomani, gospođo Jukić, koji se okupljaju u tom istom dvorištu? Ne negirajte njihovo postojanje, stanujem jako blizu škole i VIDIM.
Ovo su doktori za čistoću! >>>
Ova djeca su samo željela ČISTO i LIJEPO dvorište.
"Kad imamo fizičko, oni đaci koji su spriječeni da rade, sjede na betonu. Zato smo odlučili da napravimo nekoliko klupa i stolove. Osim toga, pravimo i ljuljašku za prvake", ispričao mi je Lazar Boljević, jedan od učenika koji su učestvovali u akciji.
Trebalo je, gospođo Jukić, da vidite kako je Lazar bio srećan kad mi je pokazivao list papira sa nacrtom plana za budući školski park. Na sve su mislila ta djeca - gdje će klupe, stolovi, kante za otpatke. Da, gospođo Jukić, koliko kanti za otpatke ima vaša škola? Pozdravljam to što angažujete dežurne učenike da pokupe smeće za djecom nakon odmora. Rad stvara dobre navike. I dobre ljude. Samo, gospođo Jukić, dajte toj djeci rukavice kad kupe otpad.
Planirala su djeca i da označe prilazne staze, od jednog od ulaza u školsko dvorište, do dijela u kojem će biti budući školski park. Željeli su da zasade i cvijeće, da dvorište škole bude obogaćeno novim sadnicama, nadali se da će im u svemu pomoći stariji.
A vi ste, gospođo Jukić, jednostavno u jutro jednog ponedjeljka, 18. aprila, riješili da im bacite snove.
Vjerujem da će se Lazar i njegovo društvo, Tijana, Filip, Dejan, Vasilije, Strahinja, Luka, Ognjen, Leo, Miloš, Andrija, Elda, Radmila, Anđela, Teodora... izdići iznad ovoga. Bili su razočarani kad su, nakon čišenja školskog dvorišta, vidjeli sjutradan novo smeće. Ali, naučili su da će uvijek biti onih koji će ružiti ono što urade i da to ne bi trebalo da ih odvrati od toga da nastave da rade dobre stvari u životu.
Da ne zaboravim, gospođo Jukić, ta ista djeca su pomagala domaru vaše škole da pokosi visoku travu u dvorištu. Poznajem tu djecu gospođo Jukić, nisu baš rada da ustanu ni u 10. Na košenje su otvorili oči u sedam sati. Srećni, jer će uraditi dobru stvar.
I ta ista djeca su pojačala boju na sportskim terenima u dvorištu škole na čijem ste čelu.
Ta djeca su uradila mnoge dobre stvari za školu i, prije svega, sebe. A šta ste uradili vi?
Što reče jedan kolega kad sam mu ispričala sve ovo - ne sjekiraj se, sad će ona zvati neku firmu da se ugradi, da postave nove klupe, onda će svi lijepo da se slikaju. Pa na izbore...
PS: Gospođo Jukić, ne bih se začudila da za ovu djecu predložite i neprimjereno vladanje na kraju školske godine...
Galerija
Bonus video:
