Pitanje NATO integracija je jedno od pitanja koje proizvodi podijeljena mišljenja u crnogorskoj javnosti. Sva mjerenja podrške NATO integracijama ukazuju da je veći broj protivnika, nego što je broj onih koji ih podržavaju. Sa stanovišta javnog političkog diskursa, partije vlasti javno podržavaju NATO integracije, dok se većina partija u opoziciji protivi NATO integracijama. Ovaj stav, međutim, nije negativan u javnoj debati, već protivnici NATO integracija imaju stav da građani na referendumu treba da odluče o ovom pitanju, a da pritom imaju uvjerenje da će rezultat referenduma biti negativan. Sa druge strane, iako vlast javno podržava NATO, deklarativna podrška nije dovoljna da bi građani/ke Crne Gore ubjedljivije prihvatili NATO integracije. I pored velikog broja aktivnosti, podrška NATO integracijama nije značajno porasla. CEDEM-ova istraživanja ukazuju, pak, na pozitivan trend kada je u pitanju podrška građana pristupanju Crne Gore u NATO.
Pitanje NATO integracija u Crnoj Gori je posebno osjetljivo usljed tradicionalno bliskih odnosa Crne Gore sa Srbijom i Rusijom. Kao ključni razlog protivljenja ulasku Crne Gore u NATO, građani navode NATO intervenciju na SRJ 1999. godine, ali i značajne finansijske izdatke za državu. Ova činjenica je jedan od ključnih inhibitora pozitivnog stava prema NATO kod srpskog dijela populacije. No, osim ovog postoje i drugi faktori koji negativno utiču na stav javnog mnjenja o NATO integracijama. Protivnika NATO ima i u određenom broju zemalja EU. Ovaj negativan stav je najčešće karakteristika jednog dijela visokoobrazovane populacije koja je pacifistički nastrojena a koja posebno kritički gleda na ulogu NATO u svijetu. Nesumnjivo je da i u Crnoj Gori postoji određeni broj ljudi koji dijele ovo mišljenje. Sa druge strane, građani Crne Gore podržavaju skoro dvotrećinskom većinom EU integracije. Poznato je da ni jedna država bivšeg istočnog bloka nije ostvarila san o priključenju u EU a da prije toga (ili istovremeno) nije bila uključena u NATO. Države koje imaju mali broj stanovnika po prirodi nemaju onu političku snagu koju imaju države sa snažnom demografijom. Utoliko je u Crnoj Gori kao maloj državi strani faktor značajniji u oblikovanju politike. Sve ključne države koje su značajne za Crnu Goru, sa izuzetkom Rusije, preporučuju da Crna Gora postane članica NATO.
Pošto je NATO, između ostalog, i zajednica vrijednosti kojoj pripadaju najrazvijenije zemlje svijeta (22 članice EU su članice NATO) onda je svakako u interesu Crne Gore da pripada takvom savezu država. NATO je političko vojna organizacija koja se zalaže za iste vrijednosti, principe i ciljeve koje ima i EU. Ispunjavanje kriterijuma za članstvo u NATO-u u velikoj mjeri znači i postizanje standarda potrebnih za članstvo u EU, pogotovu u pogledu vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Treba racionalno prosuditi da li postoji bolja alternativa od članstva u ovom savezu a imajući u vidu područje u kojem se Crna Gora nalazi, ukupan istorijski i sigurnosni kontekst. Neophodno je misliti na budućnost i na šanse koje su u funkciji napretka Crne Gore, tj integracije u glavne međunarodne političke strukture. Racionalan izbor male države na prostoru Balkana jeste da bude članica sistema kolektivne sigurnosti koji će joj garantovati bezbjednost i teritorijalni integritet, kako bi se mogla posvetiti dinamičnijem društveno - ekonomskom razvoju. Iako se pridruživanje Uniji i NATO - u razlikuju po misiji, obimu i sadržaju, oni imaju zajednički cilj, a to je podrška reformskim procesima.
Priprema za članstvo u NATO može imati jaku sinergiju sa pripremama za evropske integracije, jer se ta dva procesa fokusiraju na snažne političke kriterijume, uključujući demokratiju i vladavinu prava. Ipak, treba imati u vidu da je priprema za članstvo u EU šira po obimu, jer zahtijeva reforme u mnogim oblastima van domašaja priprema za članstvo u NATO. Kada govorimo o bivšim socijalističkim zemljama, kakav je slučaj sa Crnom Gorom, moramo napraviti paralelu sa zemaljama Istočne Evrope koje su prethodno ili u isto vrijeme postale članice NATO i EU. Bilo je neophodno da se prvo transformišu u bezbjednosnoj ravni da bi mogle postati članice EU; započevši reforme koje se zahtijevaju u okviru pristupanja NATO-u, zemlje zapravo kreću u pokretanje dubljih reformi koje su preduslov za članstvo u EU. U tom smislu, bitno je podsjetiti da su evropske i evroatlantske integracije dva komplementarna procesa koja se prožimaju, i koja su, u načelu, međusobno zavisna. U pomenutim državama članstvo u NATO-u i EU percipirano je kao povratak Evropi, raskidanje sa prošlošću, dijeljenje demokratskih vrijednosti i ideala, usvajanje načela tržišne ekonomije i privrednog razvoja.
Priključenje NATO-u je prilika da se iskoriste kapaciteti i resursi koji se nude, jer članstvo u NATO može pomoći daljem razvoju institucija, kvalitetu rada javne administracije, jačanju vladavine prava... Iako su integracije u EU i NATO već duži niz godina glavni spoljno-politički prioriteti Crne Gore, do rasta podrške dolazi tek sa aktivnijim učešćem partija koje do prije par mjeseci nisu imale skoro nikakve aktivnosti na ovom planu, već se sve odvijalo na nivou vlade, civilnog društva, tj. NVO i medija. U vrijeme kada se efekti ekonomske krize jasno manifestuju, NATO nije tema koja mnogo interesuje građane, te je stoga podložna dnevno političkim promišljanjima, a od toga u izvjesnoj mjeri zavisi podrška javnosti. Ta podrška varira, pa vrlo lako može da raste, ali i opada. Trend rasta zavisi od više faktora, a jedan od njih je takozvani situacioni faktor. Npr. ubistvo srpskog premijera, Zorana Đinđića, uticalo je na rast podrške javnog mnjenja Slovenije za članstvo u NATO jer je to shvaćeno kao bezbjednosni izazov i potencijalna opasnost od nove destabilizacije koja se mogla proširiti sa Balkana. Sa druge strane, geopolitički kontekst - aktuelna kriza u Ukrajini, odnosno zaoštravanje odnosa na relaciji EU/NATO – Rusija, svakako ima uticaj na podršku javnog mnjenja. Bitno je ukazati i da je očekivanje javnosti bilo da će Crna Gora dobiti poziv za članstvo na Samitu u Velsu, a kako je to odloženo, splasnuo je optimizam. Zato smo u našem istraživanju nakon Samita zabilježili blagi rast neopredijeljenih ispitanika, u odnosu na prethodna istraživanja. Kada ova tema opet bude u fokusu sa stanovišta približavanja određenom momentu odluke, realno je očekivati da se smanji broj neopredijeljenih građana jer će to biti posljedica dinamičnije kampanje.
Za očekivati je da se zbog mogućnosti da se dobije poziv za članstvo do kraja godine, smanji broj neopredijeljenih građana i da se poveća broj pristalica članstva u NATO. Iako je prema svim istraživanja javnog mnjenja više protivnika nego pristalica članstva, CEDEM-ovo istraživanje je pokazalo da 54% građana ipak smatra da će NATO integracije imati povoljne efekte, dok 46% vjeruje da će efekti članstva biti nepovoljni. Da li će Crna Gora ove godine dobiti poziv za NATO ne zavisi samo od toga koliko i kojom dinamikom ispunjava obaveze, već i od prioriteta same organizacije i odluke da li će pitanje proširenja biti aktuelno ili ne. Crna Gora je najozbiljniji kandidat za članstvo u Alijansi. Datum poziva zavisi od niza eksternih okolnosti na koje zemlja kandidat ne može da utiče. Činjenica da je Albanija postala članica NATO 2009. godine a da status kandidata za članstvo u EU ima tek od sredine 2014. godine, jasno govori da je u pitanju politička odluka jer je i Albanija, kao i ostale članice, morala da ispuni tražene uslove prije dobijanja članstva.
Iako postoji shvatanje da je proces NATO i EU integracije primarno elitistički i da se tiče reforme državnog aparata, nevladine organizacije su se pokazale neophodnim partnerom u tom procesu. NVO imaju ulogu posrednika između države i građana, jer svojim inputima uspijevaju da oblikuju nacionalne i lokalne politike i tako ih približe građanima, sa jedne strane, a daju legitimnost evropskim politikama, sa druge strane. Takođe, aktivnosti NVO u ovom domenu doprinose većoj političkoj odgovornosti, te stvaraju prostor za konstruktivniji socijalni dijalog koji vodi ka postizanju opšteg društvenog konsenzusa po pitanju članstva u ovim međunarodnim organizacijama. Ključni zadatak NVO u domenu proširenja NATO-a i EU jeste pružiti građanima pravovremene, validne i objektivne informacije, što postepeno dovodi i do većeg nivoa podrške ovim procesima. S druge strane, pošto je jedan od ključnih izazova Crne Gore na putu ka EU pitanje administrativnih kapaciteta, neophodno je u ovako složene procese uključiti sve društvene aktere, pa je uloga NVO sektora veoma bitna.
NATO, kao sistem kolektivne bezbjednosti, će garantovati državi sigurnost granica, ekonomski prosperitet, privlačenje stranih investitora, intenzivniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Benefiti za građane Crne Gore se mogu analizirati kroz nekoliko ključnih aspekata – vojno-bezbjednosni, ekonomski, geo-politički i humanitarni. Važno je na odgovarajući način građane upoznati sa svim tim aspektima i razvijati participativne mehanizame u pogledu uključivanja građana u proces odlučivanja o NATO integracijama, bez obzira da li će odluka o pristupanju biti donijeta na referendumu ili u Skupštini CG. Takođe je važno unaprijediti nivo informisanosti o benefitima koje proizilaze iz članstva. Obnovljenu državnost i nezavisnost Crne Gore od 2006. godine treba dugoročno obezbijediti i sačuvati i zbog budućih generacija. To je najbolje uraditi u okvirima NATO-a i Evropske unije. Crna Gora kao država sa skromnim budžetom, jedino u okviru NATO-a može efikasno odgovoriti na izazove i prijetnje kao što su organizovani kriminal, terorizam, sajber kriminal i prirodne katastrofe. Članstvom u NATO-u Crna Gora će biti u prilici da koristi informacije i sisteme koje imaju i razvijaju veće i snažnije članice NATO-a. Stoga je članstvo u NATO jedina dugoročna garancija bezbjednosti i preduslov za stabilan ekonomski razvoj Crne Gore.
Autor je izvršni direktor NVO CEDEM.
Komunikacioni tim Savjeta za članstvo u NATO
Bonus video:
