Svaka ljubavna veza je priča za sebe. Dok postoje parovi koji se ne čuju danima, ne znaju šta se dešava u životima njihovih partnera i apsolutno im odgovara takav način funkcionisanja, jer i bez stalne fizičke povezanosti osjećaju međusobnu konekciju i ljubav, postoje i ljudi koji ne mogu dva minuta jedno bez drugoga. Koliko god to njihovoj okolini bilo čudno, ovi parovi su se očigledno pronašli, jer funkcionišu i zadovoljni su svojim vezama. Međutim, problem nastaje kada jedna osoba želi da svaki minut svog slobodnog vremena provodi sa partnerom, dok bi druga najradije zadržala svoju slobodu i lični prostor što je više moguće. Pogađate, takvi parovi nisu baš osuđeni na život "happily ever after", iako se neporecivo vole. Ili ipak postoji nada?
O afektivnoj, tj. emotivnoj vezanosti, pojmu koji je u nauku uveo Džon Bolbi, dugo se govorilo samo u okvirima povezanosti bebe sa majkom, dok se danas ovaj koncept proširuje i na odnose prema drugim ljudima, pogotovo u kontekstu emotivnih veza. Emocionalna povezanost je zapravo bliskost, osjećaj sigurnosti koji osoba ima u vezi. Povjerenje koje ste usvojili u ranom djetinjstvu praveći prve bliske veze, prvenstveno sa majkom, kako biste preživjeli i zadovoljili svoje potrebe, je često reper za sve buduće veze u životu i način na koji posmatrate sebe i druge, ali i to kako drugi vas doživljavaju i kako se ponašaju prema vama. Vaš stil afektivne vezanosti utiče na cjelokupno vaše emotivno ponašanje, od toga kako ćete izabrati partnera, do toga kako će se vaša veza razvijati, ili, nažalost, završiti.
Iako naravno, moramo uzeti sa rezervom sve generalizacije, postoje četiri različita stila afektivne vezanosti u bliskim odnosima. Osobe čiji stil vezanosti je izbjegavajući nemaju povjerenje u druge ljude, pa bježe od bilo kakvog oblika bliskosti, po paroli "ostaću slobodan, neću se vezati". Na ovaj način održavaju pozitivnu sliku o sebi, narcistički se idealizujući, jer kad su tako jake i snažne ličnosti, da sve mogu sami, ne žele da ih emocije prema drugima koče. Međutim, ove osobe ne mogu da pronađu sreću u životu, jer im jedna od bazičnih čovjekovih potreba, potreba za pripadanjem, ostaje nezadovoljena.
Na suprotnom kraju kontinuuma imamo preokupirani stil, kod ljudi po prirodi anksioznih i sa niskim samopoštovanjem. Ove osobe insistiraju na vezi koja podsjeća na simbiozu, gdje se gube granice svoje ličnosti i svoga ja, i sve postaje Mi. Sklone su da urade sve što treba da ne bi izgubile naklonost ili ljubav svog partnera i da bi zadržale osjećaj veće važnosti koji imaju dok posmatraju sebe kroz partnerove zaljubljene oči. Želja za bliskošću kod ovih ljudi eskalira u zahtjev da partner uvijek mora da bude uz njih, jer ako ih ostavi oni to ne bi preživjeli. Međutim, ovakvim svojim ponašanjem, prave upravo ono što pokušavaju tako frenetično da izbjegnu, jer niko ne voli nametljive, "zašto mi nisi pisao/la puna 4 minuta, uopšte ne misliš na mene" osobe.
Postoje i bojažljivo vezani ljudi koji negativno gledaju i na sebe i na druge. Žive u stalnom unutrašnjem konfliktu jer žele bliskost, ali su u isto vrijeme prestravljeni njome i pobjeći će glavom bez obzira na minimalni znak partnerove nezainteresovanosti, da bi se odbranili od potencijalnog gubitka i bola. Ove osobe su takođe duboko nesrećne jer žive u konstantnom strahu, bilo od napuštanja, bilo od prevelikog intimiziranja, zbog čega znaju da prave emotivne barijere i distanciraju se od partnera, do kojeg im je inače veoma stalo.
Ljudi koji spadaju u kategoriju tzv. sigurno vezanih, vide i sebe i druge na pozitivan način, što im omogućava da grade autentične, čvrste i iskrene veze, koje se odlikuju povjerenjem. Kod ovih osoba postoji ravnoteža između želje za pripadanjem i ljubavlju sa jedne, i autonomijom sa druge strane. To su osobe koje teže ličnom rastu i razvoju, ali znaju da nisu same jer rade u timu i sa svojim partnerom dijele emocije, životna veselja, ali i tugu. Bezuslovno prihvatajući sebe i partnera, u stanju su da ostvare intimnost u odnosima koje krase otvorenost i konstruktivno rješavanje konflikta.
Naravno, jasno vam je da je idealna situacija biti sigurno vezan, sa partnerom koji dijeli sa vama ovaj afektivni stil. Ali, šta možete da uradite ako ste anksiozni i treba vam nečije konstantno razuvjeravanje ili pak od straha od povređivanja ne možete da date priliku nikome da vam se približi? Nemojte samo da slegnete ramenima i kažete: "Ah, to sam ja, šta mogu, ne mogu to da promijenim"! Da, možete! Iako se dugo smatralo da je stil afektivne vezanosti nešto što se gradi od ranog djetinjstva, i da je zbog toga nepromjenljiv, brojna istraživanja su pokazala da je moguće uticati na njega jer je satkan od očekivanja i vjerovanja koja su ljudi stvorili o sebi i svojim bližnjima. Budući da je ovo nešto što zavisi od vas samih, možete imati različiti oblik vezivanja u različitim vezama, ili promijeniti svoj stil vremenom u istoj vezi.
Stil se mijenja i u zavisnosti od životnog perioda u kom se nalazite. Ako ste trenutno veoma zadovoljni svojim životom i samopouzdanje vam je na zavidno, bićete sigurniji u vezi. Sa druge strane, težak period sa dosta prepreka na životnom putu, bez nečega što vas čini entuzijastičnim na dnevnom nivou, čini plodno tle za sumnju, sumnja za anksioznost, a anksioznost nije nešto što želite da bude svakodnevnica u vašoj vezi.
I iskustvo igra veliku ulogu. Ako ste iz prethodnih veza pokupili pozitivne utiske, u sljedeću možete da uđete samo jači, zreliji i samosvjesniji. Međutim, ako ste u prošloj vezi bili sigurno vezani, a ona se završila tragičnim raskidom, prekidom povjerenja itd., veće su šanse da ćete u novoj vezi biti anksiozni...pod uslovom da nemate partnera koji zna da umiri vaše nesigurnosti. Dakle, treba težiti biti blizak sa sigurno vezanim ljudima, sa nekim na koga možete da se oslonite pa bio to vaš partner, prijatelj, roditelj ili čak terapeut. Zdrava, sigurna veza će uticati na vaš stil, budući da ćete onda imati u iskustvu nekoga kome je iskreno stalo, ko brine, pazi na vas i ko je stvarno tu da upozna i odgovori na vaše potrebe, čak i ako vaša majka to nije umjela dok ste bili beba. Niko ne mora biti zatvorenik svoje prošlosti.
Kada introspekcijom shvatite na koji način ste skloni da sagledavate sebe i druge, možete izazivati i protivrječiti svom unutrašnjem iracionalnom glasu koji vam nalaže da morate živjete sami da ne biste bili povrijeđeni, ili da biste se bez određene osobe u vašem životu dezintegrisali u milion paramparčadi. Jer vi jeste krojači svoje sudbine, možete promijeniti obrasce koji su jednom bili adaptivni za vas i prilagoditi ih realnosti i novim životnim okolnostima u kojima se nalazite, i naravno, novim vezama. Uzevši kontrolu u svoje ruke, jačate samopouzdanje, postajete sigurniji u sebe, a pametnim izborom koga puštate u svoj intimni svijet, gradite povjerenje i u druge, i približavate se idealu srećne i ispunjene osobe.
Bonus video:
