Pismo iz Kopra

Odluka da studiram u inostranstvu došla je još na početku srednjoškolskog školovanja, a na kojoj lokaciji ću da studiram sam premišljala do samog kraja srednje, pa čak i malo nakon mature. Država u kojoj ću da studiram trebalo je da mi bude finansijski pristupačna, a i da ispuni moju želju akademskog obrazovanja na visokom i kvalitetnom nivou.

Tako se ispostavilo da je odličan izbor Slovenija koja crnogorskim učenicima pruža besplatno obrazovanje, a nudi kvalitetnu nastavu i znanje. Grad za koji sam se odlučila je Kopar. Kopar je mali grad sa oko 25 000 stanovnika na samoj obali i jedini lučki grad Slovenije.

Kada sam prešla granicu Slovenije ono što mi je odmah zapalo za oko jesu uređene i uredno pokošene zelene površine po kojima je Slovenija poznata. Naime, to je jedina država u Evropi u kojoj se broj zelenih površi iz godine u godinu povećava. Slovenija, nama blizu geografski, al’ daleka načinom života i kulturom, svakako za mene, od trenutka kad sam ušla u nju pa i sad, nastavlja da predstavlja spoj raznih uticaja i kultura, i nerijetko se čini da je jedino što Slovenija ima zajedničko sa Balkanom jeste njen položaj. A ova država ne oduševljava samo ljepotom već i dostignućima, trudom i vrijednostima.

Prvo što sam posjetila kad sam došla u Kopar je Titov trg – najpoznatiji trg u Kopru i uvijek rado posjećivan od strane turista. Odmah kod Titovog trga, nalazi se moj fakultet Fakultet za humanističke studije, Univerza na Primorskem. Do sada sam tim trgom hodala mnogo puta, ali s obzirom na to da se na njemu često održavaju najbitniji događaji u Kopru, tu se održavaju koncerti, za vrijeme zimskih dana je na trgu bilo klizalište, a nerijetko se na njemu pojave štandovi neke od raznih manifestacija koje grad pripema. U Kopru se veoma osjeća uticaj Italije i italijanske kulture, pogotovo u arhitekturi. Skroman, a moderan grad gdje ljudi žive mirno, tiho uživajući u čarima koje grad nosi – pogotovo u zimskim mjesecima kada je grad predivno ukrašen. A stereotip da su Slovenci ljubazni i dobri domaćini se pokazao kao tačan.

Kopar je odličan za one koji vole mirno okruženje, mada studenti – i inostrani i oni iz Slovenije – su nezadovoljni noćnim životom koji Kopar nudi, pa nerijetko odluče da odu u neki od obližnjih gradova i posjete klubove tamo. Kopar je grad sa povoljnom lokacijom, pa studenti nerijetko prošetaju do Trsta, Izole, Ljubljane...

Predavanja i sami rad na fakultetu je prevazišao ono što sam očekivala. S obzirom na to da sam na smjeru Medijski študija, relativno novom smjeru, predavanja su na visokom nivou, gradivo je relevantno za pozive u svijetu PR-a, medijskog menandžmenta, marketinga... Samim tim je veoma moderno, novo, prilagođeno vremenu. Ono što je meni bilo istovremeno i zanimljivo i naporno je učenje slovenačkog jezika. S obzirom na to da su mi predavanja na slovenačkom, učenje je moralo ići brzo, ali profesori, koji imaju odličnu komunikaciju sa učenicima, mi pomažu da što bolje savladam jezik.

Studiranje u inostranstvu me naučilo kako da živim sama, od najosnovnijih stvari kao što su priprema ručka pa do raspoređivanju finansija. Naučilo me kako da živim odvojena od porodice i prijatelja, i kako da se brinem o sebi. A vjerovatno najbitnije, naučilo me da cijenim ono što sam imala, i imam, u svom rodnom gradu jer ako bih morala da uporedim Podgoricu i Kopar, primijetila bih da Kopar kao grad, sa arhitekturom i znamenitostima, nudi više, ali da Podgoricu po duši koju ima grad i njegovi ljudi, mentalitetu, i posebnim ljudskim pričama, nijedan grad ne može nadmašiti.

Autorka je član Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu