Poznat vam je vjerojatno taj tip ljudi: doktorirali su društvene mreže i njihovi komentari iskaču k’o blesavi na temama od atomske fizike do uzgoja rasplodnih bikova, makar iz se iz površnog uvida lako dolazi do zaključka da se nisu makli dalje od naslova. Pobornici su raznih teorija zavjere i otkrili su stoljećima skrivanu tajnu da čovječanstvom upravlja skupina od dvanaest dvoglavih guštera.
Lako će se navući na ponudu iz TV prodaje i potrošiti 699,99 kuna za tri čudesna noža - kvragu, vjerojatno bi pomogli i onom sirotom nigerijskom princu iz foldera za spam i prebacili preko svog računa tih tri milijarde dolara, samo da znaju guknuti dvije riječi na engleskom. Mamić im je car. Kerum bog. Vučić izvor života. Uredno glasaju na izborima, u pravilu za najveću protuhu na koju mogu naići, samo da u pravom trenutku zamaše zastavom, premlati ženu ili zaradi kaznenu prijavu. O kojoj, naravno, oni već znaju da predstavlja ‘politički obračun’ i bezočni napad na poštenog Hrvata/katolika ili Srbina/pravoslavca, kako god.
Znate, dakle, takav soj ljudi: što manje informacija imaju, to su sigurniji u svoje mišljenje i najčešće su ga skloni agresivno nametati svima oko sebe. O povijesti znaju više od povjesničara, o ekonomiji više od samozatajnih i uspješnih poduzetnika, o političkom ili obrazovnom sustavu do nogu bi potukli svakog sveučilišnog profesora, samo da im je napredovati dalje od tog zaraznog Facebooka na kojemu istjeruju neku svoju pravdu i istinu.
O spolnosti također, tu su na domaćem terenu i poslušat će eventualno tek kakvog biskupa ili svećenika koji je cijeli život proveo u suzdržavanju i apstinenciji. Čovjek zna.
A tek medicina, mili bože, tu su deset puta pouzdaniji od onih kretena koji su sedam godina proveli na fakultetu a onda još toliko na praksi, samo da bi ispred imena natakli onaj bezvezni prefiks ‘dr’.
Epidemija ospica, naoko bezazlenog ali podmuklog virusa koji se upravo u ovim trenucima širi s europske periferije prema središtu kontinenta, valjda najbolje može pokazati na kojim meridijanima obitava najveći postotak ovih samouvjerenih maloumnika. Prethodnih godina oni su nam sustavno pokušavali objasniti da se u srži svega nalazi prevara ‘farmaceutskog lobija’ i plan skovan u skrivenim centrima moći, po kojemu se kroz cjepivo djecu pokušava zaraziti ni manje ni više nego autizmom. Čuj, autizmom, pa onda ni ti mastermindovi nisu osobito pametni; da jesu, valjda bi se skoncentrirali na bolest za koju postoji lijek kojeg će nam kasnije skupo prodati.
Elem, cijeli taj antivakcinacijski pokret uspio je u nemogućem: na osnovu jedne lažirane znanstvene studije razvili su fascinantnu teoriju i na nju zakačili doslovno milijune ljudi koji su se svojevoljno, čak radosno i buntovno, efikasno vratili tamo negdje u osamnaesti vijek. Sva postignuća moderne znanosti, svi napori i čudesna otkrića generacija genijalnih istraživača, sav uloženi trud, novac, vrijeme i napor kompletnog čovječanstva da svojim stanovnicima osigura normalan i zdrav život jednim jedinim potezom bačen je u blato.
Ospice, bolest od koje godišnje umire preko 130.000 ljudi usprkos činjenici da se može suzbiti najobičnijim cjepivom, vratile su se natrag. Od Rumunjske i Grčke, preko Albanije, Srbije i Italije, do BiH i Hrvatske - zemlje koja je, usput, izmislila koncept javnog zdravstva - pa dalje na zapad valja se virus potaknut neznanjem i priglupim prkosom. Ljudska vrsta bila je jako blizu njenom iskorjenjivanju, kao što je uostalom učinila s desecima drugih bolesti i time produljila ljudski vijek s bijednih tridesetak na skoro stotinu godina, ali džaba kad su se organizirali pametnjakovići koji smatraju da je dovoljno oprati ruke, staviti list kupusa na glavu ili popiti neki od čang-šlang-pang čajeva koji se prodaju preko opskurnih televizijskih kanala u gluho doba noći. I osip nestaje k’o rukom odnesen.
I sada, kad su ljudi već počeli ozbiljno pobolijevati i padati mrtvi od posljedica vlastite gluposti i kad se brzinom munje vraćamo u doba prije četrdesetak godina, kada je samo od ospica ginulo više od dva i po milijuna ljudi godišnje, oni će tek blenuti i tupavo izjaviti da, eto, nesreća neće valjda snaći baš njih. I neće.
To je vjerojatno najveća mana cijelog ovog procesa. Neće, jer su najglasniji protivnici cijepljenja u svom djetinjstvu već cijepljeni, jer su iskoristili blagodati moderne civilizacije i jer upravo tim malenim injekcijama imaju zahvaliti spokojan život bez nepotrebnih medicinskih komplikacija. Neće, jer je evolucija u ovom slučaju zakazala valjda ne predvidjevši da će generacija koja je dogurala do 21. stoljeća svoje potomke gurati dvjesto godina unatrag. Ne, ni neće oboljeti od ospica, makar ne bismo imali ništa protiv tog scenarija.
Nego, žao nam djece.
(balkans.aljazeera.net)
Bonus video:
