Tokom gimnazijskih dana, gledajući najviše američke filmove, poželjalea sam da školovanje nastavim van Crne Gore. Zamišljala sam život na univerzitetskom kampusu, hodnike popločane kamenom, veličanstvene biblioteke i sve što dolazi uz studiranje na univerzitetu starom nekoliko stotina godina. Poslije mnogo razmišljanja, spakovala sam kofere i snove i krenula u nepoznato.
Otići sa osamnaest godina iz jedne male države kakva je Crna Gora i preseliti se, sasvim sam u jednu evropsku metropolu, ostavljajući za sobom porodicu, prijatelje nije jednostavno. Zamijeniti grad koji poznajemo kao svoj dlan, za grad gdje nas čekaju nova sredina, novi ljudi, nepoznat jezik. Preko noći postajemo svjesni toga šta sve možemo kad nas okolnosti prisile na to. Postajemo samostalni, odgovorni, dobijemo neku novu hrabrost koja je posljedica borbe za svoje mjesto u sistemu koji ne poznajemo.
Sedmu godinu zaredom, Beč je proglašen najboljim gradom za život na svijetu. Uzet je u obzir životni standard, stepen zaposlenosti, saobraćajni i zdravstveni sistem. Ali Beč je mnogo više od toga. Beč je tačka spajanja prošlosti i budućnosti. Grad opere, balova, saher torte i kuvanog vina. Grandioznih stepenica austrijskog parlamenta, elegantnih stubova Karlove crkve. Grad, čije ulice odišu sofisticiranošću i nekim neobičnim osjećajem slobode, čiju ljepotu čine detalji. Tiha melodija Mocartove simfonije koja prati naše korake, konji koji vuku kočije kroz prvi becirk, vodeći mnogobrojne turiste ka samom srcu nekadašnjeg Habsburškog carstva. Pogled preko šolje kafe na bašte pune ruža i mladih ljudi željnih sunca. Za one koji su ljubitelji novogodišnje čarolije, tu je mjesec decembar. Božićni sajmovi, marketi, klizališta i ukrašene jelke osvjetljavaju svaki ugao grada i čine ga pravom bajkom. Kroz Beč godišnje prođe preko 16 miliona turista, što nekad zna da zasmeta onima koji vole mir i tišinu. U tom slučaju vam se nudi mnogo opcija kako da makar nakratko, pobjegnete iz vrtloga velikog grada i pronađete zadovoljstvo u šumama i jezerima oko sela Halstat ili zalasku sunca na Kahlenbergu.
Što se samog fakulteta tiče, Universität Wien (Univezitet Beč) se nalazi na listi 200 najboljih univerziteta svijeta. Međutim, pristup profesora i njihov odnos prema studentima se značajno razlikuje od istog u Crnoj Gori. Prisustvo na predavanjima nije obavezno, a do mjesta na vježbama i u laboratoriji je teško doći jer su liste čekanja jako dugačke. Nivo uspjeha zavisi isključivo od studenta, njegove motivacije i želje za napretkom. Iako je odlično poznavanje njemačkog jezika jedan od glavnih uslova za upis bilo kod bečkog fakulteta, kod nas na mikrobiologiji je neophodno i napredno znanje engleskog jezika. Imamo dosta stranih predavača, a s obzirom na brzinu razvitka mikrobiologije i genetike kao nauke, većina literature i naučnih radova koje proučavamo su takođe na engleskom jeziku. Iako studiram granu nauke u kojoj se pretežno bavi istraživanjem, plan za budućnost mi je da spojim nespojivo i da svoje znanje iz mikrobiologije i genetike udružim sa tehnikom-inženjerstvom ili informatikom.
Postoji mnogo opcija kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme. Fakultet nudi veliki izbor zanimljivih sportova za studente - od fudbala i rukometa do bejzbola i pucanja vazdušnom puškom. Kao posljedica dobre vazdušne povezanosti sa drugim evropskim metropolama, često provodimo produžene vikende u nekom novom gradu, stičući nova iskustva i sjećanja. A za ljubitelje noćnog provoda, klubovi sa raznovrsnom muzikom su otvoreni čitavu noć. Možemo reći da je Beč grad koji nikad ne spava, makar ne sasvim.
Iako je izvjesno da ću master studije upisati u nekoj drugoj državi Evrope, Beč je grad u kojem sam upoznala sebe i stekla prijatelje i sjećanja za čitav život. Ali tu nije kraj. Studiranje u inostranstvu mi je otvorilo mnoga vrata. Ali putevi koji vode do vrha obično su trnoviti. 343 stepenice dijele tlo od najviše kupole Stephansdoma. A mnogo truda i rada dijeli naše snove od naše realnosti. I zato je važno usuditi se. Popeti se 343 stepenika, pobijediti 343 straha. Na kraju se uvijek isplati, pogled odozgo je uvijek bolji.
Autorka je članica Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu
Bonus video:
