Prije mjesec dana dobio sam svoju prvu klasičnu gitaru.
Bio sam veoma uzbuđen zato što sam uvijek gajio neopisivo veliku ljubav prema muzici i načinu na koji se kroz nju može prenijeti emocija onoga ko svira i komponuje.
Odmah sam počeo da učim skale, akorde i muzičke teorije.
Iz dana u dan sve više sam se pronalazio u melodijama koje sam svirao i tako provodio sate slušajući muziku i učeći nove stvari o njoj.
Sve manje vremena sam imao za društvene mreže, na kojima sam prije provodio i do šest sati dnevno.
Zaboravio sam na probleme kod kuće, stres oko upisa u srednju školu i ostale stvari koje bi me uobičajno mučile.
Svaki put kad bih naučio da odsviram nešto novo osjećao sam se kao da sam na vrhu svijeta.
Sve ovo je pokrenula jedna gitara.
Iako, u prosjeku, dijete u Crnoj Gori provede osam sati dnevno ispred raznih ekrana, skoro jedna trećina djece uzrasta 9−17 godina nikada ne prati tjutorijale ili video uputstva „uradi sam“ na You-tube, pomoću kojih može naučiti, recimo, da svira gitaru.
„Tehnologija je lijepa, al’ svojeglava stvar, dobar je sluga, ali zao gospodar“ – tako kažu stihovi pjesme kampanje medijske pismenosti, koju su mladi reporteri napravili s UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje Antonijem Pušićem − Rambom Amadeusom.
Oni dobro opisuju situaciju u kojoj ne samo da previše vremena provodimo pred ekranima, nego često i loše biramo šta pratimo tokom tog vremena.
Stoga, moja poruka roditeljima, kao i mladima Crne Gore, jednostavna je − nađite polovnu gitaru (ili neki drugi instrument ili sredstvo za hobi, zavisno od interesovanja) i naučite nešto novo što vas ispunjava, a pritom koristite medije da vam u tome pomognu.
Život je offlajn, a, ako znamo da ih koristimo, mediji nam mogu pomoći da ga oplemenimo.
Birajmo šta guglamo, birajmo šta gledamo!
Bonus video:
