Ima jedna sjajna knjiga kolumbijskog nobelovca Gabrijela Garsije Markesa „Ljubav u doba kolere“. Sigurno je da se neko i ovog marta, u doba korone, zaljubio do ušiju. Za ljubav nikad nije bilo, niti će biti, prepreka bilo koje vrste. Stariji, međutim, ne misle na ljubav nego kako da izbjegnu ovu neočekivanu pošast koja je zahvatila čitavu planetu.
U Baru je slična situacija bila prije 41 godine, poslije katastrofalnog zemljotresa. Tada se nije smjelo u kuću, danas se ne smije iz nje. A Bar je, ovih dana, sunčaniji, tiši, produhovljeniji i ljepši nego ikad. Njegov zanosan izgled nikako se ne uklapa u surovu istinu da opasnost vreba na njegovim ulicama, u kontaktima između njegovih žitelja.
Mudrac je davno rekao: „Sve prolazi...“ Proći će i ova muka zvana korona virus. Od sudbine se ne može pobjeći, ali joj ne treba ni hrliti u susret. Zato, što češće perite ruke i držite socijalnu distancu, barem od dva metra.
U teškim vremenima loši ljudi se pritaje i čekaju svojih „pet minuta“ za lov u mutnom, dok su dobri u prvim redovima i ne štede se. Mnogi su nas prosto zastidili svojom požrtvovanošću, humanošću, strpljenjem, optimizmom...
Ipak, junaci našeg doba su ljekari i drugo medicinsko osoblje. I zbog toga izađimo večeras i svake naredne večeri na balkone u 20 časova i aplauzom im zahvalimo za sve što čine i što će tek učiniti.
Taj aplauz, i podrške i oduške, ali i solidarnosti, posebno kad se umnoži i grune sa okolnih balkona, ima i terapeutsko dejstvo, uvjerićete se i sami.
Bonus video:
