Došao je kraj mom boravku. Provela sam 14 dana u karantinu da bih na kraju bila puštena na slobodu bez dobijenih rezultata svog testa.
Nijesam željela da bilo šta prokomentarišem nakon riječi inspektorke, nakon što mi je dala kontakt epidemiologa kojem treba da se obratim povodom rezultata, već sam napustila karantin sa velikom zbunjenošću. U trenutku su se sva moja osjećanja pomiješala. Kroz glavu su protutnjali svi prethodno provedeni dani, neprospavane noći, život iza zaključanih vrata, oduzimanje slobode i pokušaj uništavanja svega ljudskog u čovjeku - stvorio se veliki znak pitanja koji me je na slobodu poslao razočaranu, ljutu i prevarenu.
U glavi su mi odzvanjala mnogobrojna pitanja. Kako mogu da me tako olako puste bez gotovih rezultata mog testa? Ako sam pozitivna, da li to znači da imam “otvorena vrata” da zarazim svoju babu, roditelje, rodbinu i ostale? Da li sam bila zatvorena da bih poslužila za popunjavanje mjesta koje nije smjelo biti prazno?
Zašto sam provela dvije sedmice u toj sobi između četiri zida? Čemu je sve to poslužilo? Neko je izigrao moju slobodu, moja prava, moje sve? Neko se smiješio i trljao zadovoljno ruke dok smo bili zatvoreni i živjeli u uslovima kao da smo prestupnici koji izvršavaju odsluženje svoje kazne?
Prevarili ste sve nas koji su napustili karantin bez rezultata testa! Odvojili ste nas od naših porodica! Učinili ste da se osjećamo poraženo, poniženo i razočarano što smo dobili prisilnu ulogu žrtve i poslužili za opravdanje vaših postupaka! Od koga da očekujem objašnjenje? Ko mi duguje odgovor na ovo pitanje? Šta radite od nas, recite mi? Koristite ovu situaciju da biste nama upravljali, da bismo se klanjali vašim mjerama i bespogovorno ih ispunjavali? Objasnite vaše postupke!
Zapravo, i ne morate - sve mi je jasno. Karantin me je dodatno ubijedio da biti saučesnik čuva zadnjicu, ali ne i razum i hrabrost. Uvjerili ste me da za moj pristanak treba da se potrudite još mnogo, ali ga ni tada nećete dobiti.
Bonus video:
