Nigdje se, čini mi se, tako lako ne uočava diskriminacija kao na aerodromima tzv. razvijenih zemalja. Odabrani prolaze bez zastoja policijske, carinske i ostale punktove, a oni drugi, pretežno obojene kože i iz nekih nebitnih zemalja, poput Crne Gore, moraju satima da čekaju i plaše se da negoduju, da ih ne vrate kući.
Gutao sam knedlu poniženja na jednom takvom aerodromu i mislio na ono što se, tri sata ranije, dogodilo u mojoj zemlji.
Prvo me jedna mlada policajka, kad sam „zapištao“ zbog nekih kopči na obući, pustila, uz šarmantnu opsaku, da prođem bez sazuvanja, a onda mi je aerodromska službenica na gejtu, ispred kojeg je bila velika gužva, otvorila susjedni, „prioritetni“ gejt.
Koliko malo treba čovjeku da osjeti patriotski zanos!
Tek kad sam pročitao ovo što sam napisao palo mi je na pamet: A možda je ponašanje prema meni u Podgorici bilo, u stvari, neka vrsta diskriminacije prema drugim putnicima?
Ne vjerujem da bismo išta bili bolji od drugih kad bi nas zapalo…
Zamislite kako bismo se mi, puni predrasuda, ponašali prema njima kad bi u našu zemlju dolazili da rmbače i zarađuju, a mi u njihovu odlazili da se odmaramo i trošimo?
* * *
U Kini uža rodbina zvaničnika ne može u biznis. Na taj način vladajuća KP pokušava da zaustavi korupciju na visokom nivou. Da se Si Đinping ne šali govori i to što je Tong Daoči, bivši sekretar KP u gradu Sanja, osuđen na smrt, uz dvije godine odgađanja, jer je od 2004. do 2020. godine primio mito u iznosu od 41 milion dolara.
I prirodno je da se djeca, supružnici, braća i sestre zvaničnika ne bave biznisom za vrijeme njihovog mandata. To što je neko visoki državni funkcioner trebalo bi za njega da bude, prije svega, čast i obaveza da služi svojoj zemlji, a ne privilegija na osnovu koje će da se obogati. A ukoliko misli da bi njemu i njegovoj porodici, koju kao političar sputava, bolje bilo u biznisu, onda neka napusti politiku. Stvar je prosta, zar ne?
* * *
Bliži se početak glavne turističke sezone. Ugostitelji su ukrstili pogled – gradi se, betonira, otima, bageri su u punom pogonu. Predstoje nam dva nezajažljiva mjeseca jer njeno veličanstvo zarada, po svaku cijenu, nema alternativu.
* * *
Nekad su djeca bila problematična a roditelji dobri. Sad su karte izmiješane „pata-pat“. Čak je možda i više problematičnih roditelja.
*. * *
Luka Drašković (26) postao je prvi šahovski velemajstor u istoriji Bara.
Za vrijeme korone interesovanje za šah u svijetu poraslo je četiri puta. Nadam se da će se popularnost drevne igre u Baru, poslije ovog Lukinog uspjeha, makar duplirati.
* * *
Nije bilo davno kad sam iz kreveta đipao, sad ustajem na parčiće, iz nekoliko puta, i obavezno sjedim izvjesno vrijeme na ivici kreveta, da mi ne „mrkne svijest“. Nekad sam mogao da zagrizem dunju bez problema, danas ne smijem ni badem, da mi ne bi pola zuba ostalo u njemu.
Izgleda da starim ili što bi Barani rekli „staram“…
* * *
Nedavno me jedan telefonski razgovor podsjetio na ono nervozno i zaludno vrijeme klađenja. U kladionici su me čekali osmijesi kad uplaćujem i mrzovolja kad (rijetko) podižem novac.
Sa druge strane telefonske žice, neljubazan glas me prosto saslušavao jer sam, zaboga, odlučio da raskinem ugovor, a bio je ljigavo ljubazan dok me, onomad, nagovarao da ga potpišem.
* * *
Blago roditeljima koji imaju kad da se naljute na svoju djecu. Za one koji ih gledaju uživo jednom ili dvaput godišnje to je luksuz, neoprostivo gubljenje vremena…
Bonus video:
