Na italijanskoj državnoj televiziji nedavno sam gledao veliku italijansku glumicu Klaudiju Kardinale. Jedino još po očima liči na onu ljepoticu koja je igrala u čuvenom špageti vesternu Serđa Leonea “Bilo jednom na Divljem zapadu”, iz 1968. godine.
A Klaudija Kardinale je uvijek bila među top 10 glumica u svijetu po ljepoti. Svaki istinski filmofil, vjerujem, ima svoju listu. Moja izgleda, recimo, ovako: Greta Garbo, Džulija Roberts, Klaudija Kardinale, Mišel Fajfer, Monika Beluči, Šeron Stoun, Izabela Ađani, Fej Danavej, Sofi Marso, Olivera Vučo...
* * *
Na proljeće su predsjednički izbori. Opozicija ima obavezu da istakne jednog kandidata i da ga iskreno i jedinstveno podrži. Samo na taj način može ponovo da mobiliše njoj naklonjene građane da poslije višedecenijskog gubitničkog staža izađu na birališta i glasaju. Opozicioni lideri imaju dovoljno vremena da izaberu pravu osobu, prihvatljivu za sve, a koja je u stanju da dobije više glasova od kandidata DPS-a. Ne vjerujem u priču o više kandidata, pa o jedinstvu u drugom krugu. Takvo jedinstvo bilo bi krhko i neiskreno i pod uticajem onog što se dešavalo u prvom krugu. Sa druge strane, vlast bi između dva kruga pokrenula sve raspoložive mehanizme da obezbijedi konačnu pobjedu.
Znam da većina punoljetnih građana Crne Gore ima svog kandidata za predsjedničku funkciju koji „sigurno pobjeđuje“, ali prateći političku scenu, istina, isključivo preko medija, a pretpostavljajući da je teško naći pogodnu i na eksponiranje i nespokoj spremnu nestranačku ličnost, čini mi se da je najbolji opozicioni kandidat, makar u ovom trenutku, dr Branka Bošnjak. Bez obzira što mi je onomad zasmetao onaj njen (blago rečeno, nediplomatski) ispad prema M. Lekiću u Skupštini.
* * *
U glavnoj gradskoj ulici koja vodi od Tri kule do mora zabranjeno je parkiranje i zaustavljanje. Ali, u Crnoj Gori zabrane i dalje postoje da bi se kršile, a ne poštovale. Od deset automobila koji se zaustave ispred “Cezara” devet su marke ”BMW” ili džipovi. Iz njih užurbano izlaze uglavnom mlade dame od 18 do 25 godina. Imaju neka hitna posla, pa nemaju vremena da malo dalje parkiraju vozilo. Istina, uključe sva četiri žmigavca, što jest – jest. A, odakle im markirana, skupocjena vozila, više se niko i ne pita...
* * *
Ispred moje zgrade ima jedna klupa na kojoj ne volim da sjedim, a koja me jednom, u ne tako dalekoj budućnosti, čeka. Tu obično sjede neke starije gospođe, blijede, usporenih pokreta, krupnih, pomalo uplašenih očiju. Sjede neko vrijeme, a onda ih nema. I kad gotovo zaboravim na njih osvanu jednog jutra na osmrtnici, na drvetu nekoliko koraka od klupe na kojoj su provele posljednje dane i sate života pod barskim nebom.
* * *
Češće nego ranije gledam Dnevnik TVCG u pola osam. Počeo je da liči na Dnevnik HRT-a, što govori da se uređuje profesionalno, sa jezgrovitim, tačnim i nepristrasnim informacijama.
A čim se ružičasto zastiđe ustremilo na njegove urednike znači da je Andrijana Kadija na pravom putu.
* * *
Silvana (Zilha) Armenulić, djevojačko Barjaktarević, rođena je 18. maja 1939. godine u Doboju. Tragično je stradala 10. oktobra 1976. godine, u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd – Niš.
Bila je treće od desetoro djece poslastičara Mehmeda Barjaktarevića. Sa šesnaset godina otišla je kod tetke u Sarajevo i počela da pjeva po kafanama.
Umjetničko ime Silvana uzela je po tada popularnoj glumici Silvani Mangano, čiji je film "Gorak pirinač" posebno voljela.
Legenda kaže da je kao zvijezda u usponu jednog dana u Leskovcu, na klupi u parku, upoznala mladića, bez dinara u džepu, koji je želio da postane pjevač. Iz neznanog razloga, dopao joj se taj tihi, promrzli mladić koji joj je ispričao da nema novaca da se vrati kući, a ni gdje da spava i zamolila je upravnika hotela u kom je pjevala da mu da posao i smještaj. Bio je to Toma Zdravković kojem je baš ovaj angažman bio odskočna daska koja ga je lansirala do neslućenih visina ondašnje jugoslovenske estrade.
Kako bi se zahvalio Silvani bez koje njegova karijera vjerovatno ne bi ni postojala, Toma joj je napisao pjesmu "Šta će mi život bez tebe dragi" koja je postala jedan od njenih najvećih hitova, evergrin.
Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka jedna od dilema koja pokazuje da se u to vrijeme zaista dobro živjelo kad se o takvim stvarima razmišljalo i raspravljalo, bila je: Lepa ili Silvana?
Silvana Armenulić je bila dama, ne vjerujem da bi, da ih je dočekala, penzionerske dane provodila u rijaliti programima...
Bonus video:
