Počela je 2023. godina. Kad u datumu umjesto nule bude jedinica gotovo niko od sadašnjih osam milijardi ljudi neće biti živ. A i oni rijetki stogodišnjaci neće se ničega sjećati iz ove godine koja se nama čini tako značajnom.
* * *
„Ko uspe da zagreje i oživi samoću, taj je osvojio svet!“ – zapisao je Andrić. Ta misao je za mene „high-level“, jer tek sad shvatam i onu prostu barsku: „Teško samcu i na vagancu.“
* * *
Ima li išta besmislenije nego da „čekate da prođe vrijeme“, umjesto da živite.
Ovih dana čekam da prođe vrijeme...
* * *
Polovinom januara navršilo se četiri godine od sječe čempresa ispred gimnazije, koja je podigla Barane na noge. Pokazalo se da Bar ima karakter.
Taj karakter trebalo bi opet aktivirati, jer nema još ništa ni od obećanog parka na mjestu čempresa, ni od vrtića na novoj lokaciji, kod Centra za suptropske kulture.
Pomor stoljetnih stabala potvrdio je da je ljudski um ograničen, a ljudska glupost nije...
* * *
Mnogi ljudi imaju dva lica: jedno kod kuće, drugo na poslu i u društvu. Ako već ne mogu da imaju svuda isto, blagorodno lice, onda mi je znatno prihvatljivije da su mrzovoljni na poslu i u društvu, a dobro raspoloženi kod kuće, nego da je obratno.
* * *
Dobar čovjek ne pamti svoja dobra djela, samo ona, rijetka, loša. I uvijek mu je nelagodno kad ih se sjeti. S druge strane, zaboravlja relativno lako tuđa loša djela prema njemu, ali zauvijek pamti dobra.
* * *
I prijateljstvo se, kao i dobar brak, zasniva na manjim ili većim kompromisima. Ima ljudi koji, slučajno ili ne, potenciraju ono s čim se ne slažete i kad im skrenete pažnju malo se primire, pa poslije izvjesnog vremena, nastave po starom. I šta uraditi s takvim prijateljstvom? Raskinuti ga, naravno. Kratak je život da bi ga provodili, a ne morate, s onim koji vas, povremeno ili često, svejedno, nervira.
* * *
Boli nedostatak empatije i nebriga i od nepoznatih, a kamoli od znanih.
Starija gospođa tokom prošle godine nikako nije uspijevala da obavi koronarografiju u KBC. Skener je, navodno, često bio u kvaru. Konačno joj je zakazana koronarografija za 16. januar. Taj pregled je, kako se to kaže, invazivan i nikome nije svejedno kad se uputi u KBC. Kad je gospođa, koja je, razumljivo, danima bila pod stresom, stigla iz Bara u Podgoricu i KBC, sestra joj je, jednostavno, saopštila da je skener ponovo u kvaru.
„Pa, što mi niste javili da ne potežem ovoliki put?“
„Zaboravila sam.“
„Neka si ti samo živa i zdrava.“
* * *
Prodadosmo sve što je na prodaju, sad prodajemo zemlju, jedino što nam je još ostalo od predaka. Od januara do oktobra 2022. godine strani državljani i firme kupili su u Crnoj Gori nekretnina u vrijednosti 370 miliona evra. Po državama: Njemačka 57 miliona, Rusija 50, Srbija 42, SAD 32, Turska 30, Ukrajina i Švajcarska po 15, BiH 14, Velika Britanija 12 miliona, itd.
* * *
Nedavno sam gledao na jednom podkastu bivšeg fudbalera Mornara Petra Grbića. Taj Podgoričanin nije mi punio oko u proteklih godinu i po koliko je nosio dres barskog prvoligaša. Djelovao je nekako prepotentno na terenu i, činilo se, nije ga bilo briga kad promaši. Ali, ostao sam više od dva sata prikovan za TV, slušajući ovog šarmantnog, visprenog fudbalera iz sportske porodice. Bila je to priča u najboljoj tradiciji duhovitih Cikotića. Podsjetio me na druga dva Podgoričanina koji su svojevremeno bili u Mornaru i ostavili upečatljiv trag, golgetera Gorana Šurdu Miškovića i trenera Branislava Milačića.
Bonus video:
