Koliko god da je na sceni globalno otopljavanje, zima, još uvijek, uglavnom u februaru, dolazi po svoje. Ko nema centralno grijanje ili peć na drva, teško može da zagrije svoju kuću ili stan.
* * *
Zemljotres u Turskoj i Siriji upečatljivo nas je podsjetio na onaj, istina, znatno manje tragičan, na Crnogorskom primorju 1979. godine. I na ono vrijeme solidarnosti, dobrote, zajedništva, kad su ljudi nesebično dijelili sve što su imali, kad su svi htjeli da priskoče u pomoć onome kome je pomoć bila potrebna. Taj entuzijazam, elan, to čovjekoljublje se ne zaboravlja.
Ali, ubrzo se sve vratilo na staro…
* * *
Na barskim ulicama, ovih hladnih dana, možete da čujete da jedino cvrkuću vlasnici ruskog jezika. Rusi ili Ukrajinci, ko će znati, ne razlikujem ih… Probaju da sakriju osjećanja, ali glas ih odaje: srećni su što su živi, što su se sklonili od rata.
„Rat je velika svinjarija”, napisao je Žak Prever u pjesmi „Barbara”, jednoj od najljepših ljubavnih pjesama dvadesetog vijeka.
* * *
Jedna od privilegija života na moru ogleda se u obilju sunca. Kažu da u Baru ima 270 sunčanih dana godišnje. Volim da za takvih dana pođem vozilom do sedam kilometara udaljene sutomorske plaže. Posebno zadovoljstvo pričinjava mi da vozim šezdesetak kilometara na sat i, uz omiljenu muziku, uživam u suncu i krajoliku. Ali, uvijek mi se prikači neko nervozan i počne da mi svojim vozilom dahće za vratom, vrebajući priliku da me pretekne. Njegova nervoza, potom, pređe na mene i od opuštene, nešto sporije vožnje i lijepih misli, više nema ništa.
* * *
Nije mi jasno kako je Miodrag Lekić mogao da bude prihvatljiv za sve u parlamentarnoj većini kao eventualni premijer, a nije kao zajednički kandidat za predsjednika, iako mu je ta protokolarna funkcija neuporedivo bliža (odmjeren, sa diplomatskim manirima, poliglota).
* * *
Ima ljudi koji se, po vašem mišljenju, iz čista mira distanciraju od vas i djeluju nezainteresovano kad se sretnete. Kad ih pitate da li je sve u redu, odgovore jeste, naravno. A prosto osjećate da se nešto promijenilo u ophođenju prema vama. Onda se presabirate i nikako da pronađete taj svoj grijeh. Očigledno, nešto ste rekli ili napisali što je on pogrešno protumačio.
* * *
U jednom barskom marketu ceh je bio četiri evra i tri centa. Dadoh pet evra. Umjesto evra, kasirka mi vrati 90 centi. Zaletjeh se da joj kažem da mi vrati makar pet centi ako je već morala da razbije evro za tri centa, ali prećutah.
I bolje, znam da bih se poslije kajao…
* * *
Nekad se stvarno mirnije, sporije živjelo. Bilo je vremena za sve, pa i čitanje knjiga. Mjesecima nisam pročitao knjigu. Tješim se da je to zbog burnog vremena u kojem živimo, pa ne stižem od fejsbuka i sajtova…
* * *
Mnogo toga zavisi od hrane, iako ne želimo da priznamo. Raspoloženje nam je u direktnoj srazmjeri sa osjećajem sitosti ili gladi.
Bonus video:
