Jeste, naravno, floskula: Ni najstariji Barani ne pamte ovakvu vrućinu… ali je tačno da ovako vrelog i ljepljivog ljeta nije bilo. Htio sam da se napravim pametan, pa sam jednu Podgoričanku, na otvaranju „Barskog ljetopisa“, upitao: „Znate li koja je naša jedina odbrana od ovog žaropeka?“
„Ne znam.“
„Kako li je tek u Podgorici!“
„Bila sam danas i u Podgorici, ali tamo se lakše diše, nema ovoliko vlage u vazduhu“, odgovorila je i zamrzla mi osmijeh, na preko 30 stepeni.
* * *
Crmničani već treći put blokiraju tunel Sozinu. Objektivno, protestuju iz opravdanih razloga. Ali se varaju ako misle da su ovim blokadama, usred ljeta i turističke sezone, pobrali simpatije građana.
* * *
Najljepši ukras na glavnom gradskom trgu u Baru jeste fontana. Radila je čitave zime. Ovoga ljeta, kad je najpotrebnija, ne pušta glasa od sebe. Huligančići (valjda se huligani nisu fontanom bavili) su uspjeli da oštete njeno elektro napajanje, a popravka (pre)dugo traje…
* * *
Još se, kao, nešto pitam u lokalnom Javnom servisu, pa ne komentarišem dnevno-političke događaje, a i slabo ih pratim. Ne znam ko se sve i zbog čega posvađao, niti ko se izmirio. Znam samo da ako mi se svidi neki ministar, neće dugo u toj Vladi jesti mlad paradajz, što bi rekao Šojić, čije, činilo se, budalaštine, nisu bile pretjerivanje.
* * *
Sve mi, ovog ljeta, u barskim ugostiteljskim objektima izgleda drugačije, lošije. Pice su tvrđe, sa manje sastojaka, priganice pune tijesta, ponekad i gnjecave, meso na roštilju neukusnije, itd. Ne znam, možda mi se to samo čini… Možda sam pod uticajem onih koji kažu da su dobri kuvari otišli u Hrvatsku, gdje su bolje plaćeni.
* * *
Nisam nešto u formi. Valjda zato što me sredinom juna opljio neki virus. Da mi nisu kumovi Markovići donijeli iz Beograda Jergovićev „Rat“, ostao bih, prvi put od kada sam naučio slova, bez pročitane knjige ljeti. A kad ne čitam, onda i ne pišem. „Rat“ je neobična, veoma čitljiva knjiga. Jergović je pokazao da je majstor imaginacije.
* * *
„Barski ljetopis“ je počeo spektakularno, koncertom operske umjetnice Tamare Rađenović. Taj početni iskorak nije lako pratiti, pa sad izgleda kao da festival malo stagnira. Ljetnja scena na Topolici progutala je predstavu „Mirna Bosna“, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva. U matičnom pozorištu glumci su sa svih strana okruženi publikom, ovdje je oko njih zjapila praznina. Ni četvoro odličnih glumaca, predvođeni mojim drugom Feđom Štukanom, nisu sasvim uspjeli da ožive tu prazninu.
Na „Ljetopisu“ su, do sada, promovisane dvije barske knjige – Maksima Lutovca „Drug“, posthumno, i moja „Barske priče 4“. Oba puta, na platou ispred Doma revolucije, okupio se jedan lijepi Bar.
Čekamo, s nestrpljenjem, „Egzekutora“, ovogodišnju festivalsku produkciju. Dvojica od četvoro glavnih aktera (uključujući i reditelja) ove predstave su iz Bara. Za početak – dovoljno.
* * *
A egzekutora čekamo i u srijedu, 31. jula, na DG areni, u Podgorici, gdje će Mornar juriti minus od jednog gola, u revanš utakmici drugog kola pretkvalifikacija za Ligu konferencije, protiv Radničkog iz Kragujevca.
Prošle godine, u ovo vrijeme, crnogorski predstavnici, Budućnost, Sutjeska i Arsenal, doživjeli su debakl na evro sceni. Ove, sve izgleda znatno bolje. Teži posao od Dečića i Budućnosti, u revanšu, imaće Mornar. Očekuje se da Barani u velikom broju, posljednjeg julskog dana, provjere da li je u Podgorici, ovog ljeta, zaista nešto svježije (zbog manje vlage) nego u Baru.
* * *
Smijem li, zaboga, završiti ovaj blog jednom lascivnošću iz „Barskih priča 4“? A, smijem, što ne, ljeto je.
Evergrin nezaboravnog učitelja iz Starog Bara, Rada Ivanovića, glasi: „Da mi je pobjeć dva santimetra od guzice, nikad me više ne bi stigla!“
Bonus video:
