Radmilu Živković sam samo jednom gledao u pozorištu. Bilo je tu u proljeće 2002, na petom spratu “Narodnog pozorišta” u Beogradu, u predstavi “Hasanaginica”.
Čitav ljudski vijek prožet je asocijacijama. Što ih ima više, život je sadržajniji, zanimljiviji. Ako vas, recimo, sagovornik ne asocira ni na šta, bježite od njega.
Odlazak Radmile Živković, nekadašnje mis Jugoslavije i vrsne glumice, izazvao je asocijacije na mnoge ljude. Najprije na one kojih više nema, a vezani su, direktno ili indirektno, za tu predstavu. Marinko Madžgalj je bio sjajan Hasanaga. Do tada nisam ni čuo za njega. Majku Pintorovića igrala je velika dama Ksenija Jovanović, a Hasanaginu majku upravo Radmila Živković. Ahmed je bio Branislav Ciga Jerinić, sa onim snažnim, pomalo nabusitim glasom. Među živima nije ni neponovljivi reditelj Jagoš Marković.
Što bi rekli klinci, “boli glava” ko je sve igrao u toj prvoj podjeli “Hasanaginice”: Vanja Ejdus je bila Hasanaginica, Aleksandar Srećković (Pintorović beg), Darko Tomović (Jusuf efendija), a askeri su bili Nenad Stojmenović, Igor Đorđević i Stefan Kapičić.
Još mi odzvanja poruka silnog Hasanage svojoj ljubi: “Ne čekaj me u dvoru bijelome, ni u dvoru ni u rodu mome!” - poslije koje je krenuo kolektivni plač publike. Osim mene koji sam lak na suzu, zasuzilo je oko i Maksimu Lutovcu. Dugo u noć smo, kasnije, razgovarali o “Hasanaginici”, toliko nas je uzburkala.
I Majo od kraja prošle godine “ore nebeske njive” negdje iznad svojih Dapsića, a pokojni je i čovjek koji nas je uputio u Beograd, na dva dana, povodom nekog šahovskog sastanka, Dragan Simović, u to vrijeme predsjednik Šahovskog kluba “Korali Mornar”.
Nekoliko godina kasnije gledao sam tu predstavu u Tivtu, takođe u Jagoševoj režiji, sa Branimirom Popovićem i Kristinom Stevović u glavnim ulogama, ali tivatska “Hasanaginica” imala je peh - znao sam kako može da izgleda…
* * *
I dalje se asocijacije nižu…
Završena je šahovska Olimpijada u Budimpešti. Navijao sam za Crnu Goru, Srbiju i Indiju. Indijci su u pretposlednjem kolu savladali glavnog favorita po rejtingu Ameriku i kolo prije kraja obezbijedili titulu. Za njihov ubjedljiv trijumf nazaslužnija su dvojica mladića. Na prvoj tabli osamnaestogodišnji D. Gukeš osvojio je 9 poena iz 10 partija, a na trećoj A. Erigaisi (23 godine) 10 poena iz 11 partija, obojica bez poraza. Da stvar bude spektakularnija, Indijja je osvojila prvo mjesto i u ženskoj konkurenciji!
Poseban respekt imam prema Indijcima, koji su na čelu brojnih svjetskih kompanija, poput Sundara Pičija u Guglu (odnosno Alfabetu) i Satje Nadele u Majkrosoftu. Ima ih među izuzetnim naučnicima u Americi i Britaniji, na primjer, a njihovi ljekari se, mnogi tvrde, ističu po znanju i stručnosti u bolnicama širom svijeta, kao u planetarno priznatim: Masačusets Dženeral bolnici u Bostonu, Mejo klinici u Ročesteru i brojnim drugim.
Nije čudo što su dominantni u najmisaonijijoj od svih igara - šahu.
* * *
Jedan od komentatora na Olimpijadi u Budimpešti bio je slavni ruski velemajstor Vladimir Kramnik, koji je kazao: “Ovdje su igrači iz više od 180 zemalja, sa svih kontinenata. Neki znaju engleski, neki ne! Neki su stigli avionima s najudobnijim letovima, dok su drugi stavili kao ulog svoje životne ušteđevine da bi prisustvovali ovom događaju. Svi ovdje imaju drugačiju priču, ali ako postoji jedna stvar koja ih povezuje - to je šah.
Šah nas sve povezuje. Šah je zajednički jezik kojim komuniciramo. Mnoge religije govore o svetim mjestima koje bi ljudi trebalo da posjete prije nego umru. Ali ako ste ljubitelj šaha, svakako biste trebali razmisliti o prisustvu šahovskoj Olimpijadi. Nju gledati uživo - to je apsolutna radost.”
Pola godine poslije one “Hasanaginice”, Maksim i ja bili smo na šahovskoj Olimpijadi na Bledu. I zaista, bila je to apsolutna radost.
* * *
Deset zemalja sa najviše stogodišnjaka su: Japan, SAD, Kina, Indija, Tajland, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Italija i Rusija.
Za dug život su najvažniji, čini mi se, zdrave misli i umjerena ishrana, pa tek onda dobra zdravstvena zaštita, visok standard, genetika, itd.
* * *
Znamenita naučnica Tatjana Černigovskaja, ruski i norveški akademik, upozorava: “Mozak sve pamti. Iz glave ne možete ništa izbaciti. Kad dođe određeni momenat sve će isplivati na površinu. Zato ne čitajte idiotske knjige, ne gledajte glupe filmove, ne komunicirajte sa budalama. Sve će to ostati u vašoj glavi. Poštedite sebe i svoj mozak. Zašto bi svoj jedinstveni život ispunjavali smećem?”
* * *
Ima osoba koje su kao vatra: dobre sluge i zli gospodari…
* * *
Poslije nekoliko godina proradilo mi je čulo mirisa. Prijalo mi je dva-tri dana, a onda sam se osjetio kao dugogodišnji robijaš na slobodi: jedva čekam da ga ponovo izgubim. Mnogo je ljepše bez njega.
* * *
Probu penzionerskih dana provodim radno, uz “sedam kilograma i 300 grama čiste ljubavi”, daleko od Bara…
Bonus video:
