Prije tjedan dana dvanaest mladića uhićeno je i osuđeno na pet dana zatvora zbog pogrdnog skandiranja državnog tajnici za sport Janici Kostelić. Premijer Andrej Plenković podržao je takvo postupanje policije i odluku suda, znakovito zaključivši: "A što su trebali dobiti? Sladoled?!".
I eto, samo par dana nakon tog premijerova televizijskog istupa, hrvatska policija izvijestila je kako je uhitila 21- godišnjeg hrvatskog državljanina iz Austrije i strpala ga u pritvoru u Remetincu zbog sadržaja koji je objavio na FB-u, a sigurnosne službe ga okvalificirale kao "ozbiljnu prijetnju" predsjedniku Vlade. Policija, međutim, nije navela sadržaj prijetnje.
Mladić je došao u Hrvatsku na more, a umjesto toga sproveden u Remetinec. I to zbog nečega što je napisao na Facebooku. Rekao bi Plenković: "A što je trebao dobiti? Sladoled?".
Istodobno, Zdravko Mamić, optuženik kojemu se sudi u Osijeku zbog pronevjere milijuna kuna, pjevao je ovoga vikenda na svadbi s ključnim svjedokom optužbe Dejanom Lovrenom. Snimka razdrljenog Mamića, optuženika koji je inscenirao prekid suđenja upravo kad je Lovren trebao svjedočiti o pronevjerama s transferima, da bi zatim s njim slavio na vjenčanju Matea Kovačića, fascinirala je javnost. Ali ne i iznenadila.
Baš kao ni bijeg Petra Pripuza od policijskog uhićenja u zagrebačku bolnicu, kao ni bijeg Milana Bandića na operaciju bruha upravo pred početak svog suđenja. A zatim prpošno, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio s kampanjom.
Oni su još uvijek na slobodi, utječu na svjedoke, sakrivaju dokaze. A klinac je zbog prijetnji na Facebooku automatski sproveden u pritvor. Zajedno s navijačima koji su okružili auto državne tajnice za sport i brutalno je psovali.
Za verbalni delikt u zatvor. Za kriminal - na slobodu.
To je današnja Hrvatska. Zemlja u kojoj se hapse mladi gnjevni ljudi, a puštaju na slobodu oni koji su uzroci gnjeva tih ljudi.
Policija nije objavila što je 21-godišnji mladić napisao na FB-u, premda bi vrijedilo vidjeti što to zaslužuje promptno uhićenje. Ako ništa drugo, a ono makar da se ostali korisnici FB-a znaju orijentirati. I vrijedi se zapitati zašto hrvatske sigurnosne službe, ako je prijetnja bila tako ozbiljna, nisu zatražile djelovanje austrijskih vlasti kako bi eventualno osujetile nasilno djelovanja Hrvata koji živi u toj zemlji?
Slična stvar dogodila se prije 8 godina u mandatu Ive Sanadera. Policija je tada, pod ravnanjem ministra Tomislava Karamarka, uhitila i ispitala aktiviste koji su na FB-u objavili fotomontažu Sanadera u nacističkoj uniformi i lijepili plakate u kojima se građane pozivalo na prosvjed protiv premijera. Nakon što se u javnosti digla buka, policija se ispričala, a Sanader poručio da "u Hrvatskoj nitko ne smije biti priveden ili uhićen zato što drugačije misli, zato što prosvjeduje ili se ne slaže s njegovom ili bilo čijom drugom politikom". Čak ni on nije tada sarkastično poručio "Što su trebali dobiti? Sladoled?".
Upravo činjenica da sigurnosne službe kontroliraju prepiske na društvenim mrežama na osnovu kojih uhićuju ljude, i to bez objavljivanja spornog sadržaja, otvara pitanje kriterija i raspona slobode govora koji se prakticira na internetu. Ako sigurnosne službe kontroliraju građane, tko onda kontrolira te službe?
Osim toga, pitanje je može li se prijetnja na Facebooku doista okarakterizirati toliko ozbiljnom da zaslužuje utamničenje? To se odnosi i na bivšeg ministra Ranka Ostojića koji je osobu koja je njemu prijetila svojedobno strpao u Vrapče.
Ali tada su SDP-ovcima šatoraši svakodnevno nekažnjeno radili o glavi. Plenković danas u svojim izjavama potiče ovakvo postupanje policije i sudova, promovirajući ono što se još uvijek, bez dodatnih dokaza, može smatrati verbalnim deliktom.
Zatvori se trpaju klincima, a pravi kriminalci, optuženici za teška kaznena djela, umreženi moćnici s političkim, policijskim ili sudskim vezama slobodno se kreću, utječu na svjedoke i ruše pravosudne procese.
Ili svakodnevno odlaze na frizuru dok država sanira posljednice njihova uništavanja tvrtki i čitavog gospodarstva.
Naravno, nije to ništa novo ni iznenađujuće, već samo potvrđuje da se država pod HDZ-ovom verzijom stabilnosti lako pretvara u orbanovsku ili erdoganovsku tvorevinu.
U kojoj svi oni koji su zbog toga bijesni moraju dobro paziti što govore.
Ili naprosto otići iz zemlje.
(24sata.hr)
Bonus video:
