Preslagivanje je popularna riječ još otkako ju je prije godinu dana lansirao danas s pravom zaboravljeni Milivoj Špika. Uskoro će se preslagivati u Srbiji, pa će se preslagivati u Hrvatskoj, a u konačnici bi se moglo preslagivati u hrvatsko-srpskim odnosima.
Za 11 dana srpski premijer Aleksandar Vučić postat će predsjednik države što znači da bi do tada morao odlučiti tko će umjesto njega preuzeti premijersku dužnost. Nekoliko dana nakon toga započet će novo zasjedanje Sabora i tada ćemo vidjeti kako je tko preslagivao i tko ima većinu. Bude li većine i ne bude li prijevremenih izbora stvorit će se preduvjeti za preslagivanje odnosa Hrvatske i Srbije.
Arhitektura odnosa (ne nužno i sadržaj) bitno će se promijeniti nakon što Vučić postane predsjednik. Njemu kao predsjedniku republike službena razina za razgovore u Hrvatskoj bit će predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.
I tu se već nazire prvi problem, jasno uočen prošle godine nakon sastanka Vučić - Grabar-Kitarović u Dalju, Tavankutu s vrhuncem u Subotici gdje je potpisana zajednička deklaracija predsjednice Hrvatske i premijera Srbije.
Grabar-Kitarović nema ni u vanjskoj politici gotovo nikakve realne ovlasti. Ona ne može preuzimati obveze jer predsjednk Republike naprosto nije taj koji ima instrumentarij koji bi mu jamčio da će potpisano ostvariti.
On ne može isporučivati robu, a kad ju ne može isporučivati bilo bi pristojno i da ju potpisivanjem međunarodnih ugovora i sporazuma, niti ne naručuje. Vučić će, pak, formalno imati manje ovlasti kao predsjednik države nego što ih ima kao predsjednik Vlade, ali će i dalje čvrsto držati sve konce vlasti u svojim rukama, baš kao što je to radio i Boris Tadić kao predsjednik države.
U Srbiji moć nije u instituciji nego u osobi i Vučić će svoju golemu moć ponijeti sa sobom. Jedina mogućnost da izgubi moć jest da mu netko preotme stranku, a nije izgledno da će on počiniti političku pogrešku koju je počinio odlazeći predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nakon što je prije pet godina izabran. On je napustio stranku i time ju potpuno izručio Vučiću koji ga je pak postupno kao predsjednika potpuno politički marginalizirao.
Nejednak odnos na razini predsjednica Hrvatske - predsjednik Srbije tek je prvi problem. Drugi problem bit će nejednak odnos na razini predsjednik Vlade Hrvatske - predsjednik Vlade Srbije. Predsjednik hrvatske vlade moći će pregovarati, dogovarati, ugovarati, sklapati sporazume i imati sav instrumentarij da dogovoreno isporuči. Takav isti instrumentarij imat će i njegov srpski kolega (možda kolegica), ali će njihova autonomija biti narušena Vučićevom moći i političkim autoritetom.
Predsjednik srpske Vlade mogao bi prema hrvatskom premijeru biti u poziciji u kojoj će predsjednica Hrvatske biti prema predsjedniku Srbije.
Za odnose dvije države nije nevažno ni koga će Vučić izabrati za novog premijera. Nekoliko se imena spominje već tjednima u javnosti, a moguće je da nitko od njih ne bude premijer, pa čak i da nitko uopće ne bude premijer već da Srbija ponovno ode na prijevremene parlamentarne izbore. Vučić bi po logici stvari premijersku dužnost trebao prepustiti nekome iz svoje stranke, SNS-a, ali to je za njega potencijalno najriskantnije.
Ta bi se osoba mogla otrgnuti kontroli, ozbiljno shvatiti svoje ustavne ovlasti, pokušati preuzeti stranku i time postati najmoćnija osoba Srbije. U srpskoj se javnosti spominju i dva imena koja su izvan SNS-a.
Ponovno se Ivica Dačić spominje kao mogući budući premijer. On je već bio premijer, od 2012. do 2014., a od tada je prvi potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova. Bude li on premijer nikakvo poboljšanje odnosa nije realno očekivati, bez obzira na to što je on svojedobno, u vrijeme dok je bio ministar unutarnjih poslova, odlično surađivao sa svojim tadašnjim hrvatskim kolegom Tomislavom Karamarkom.
Dačićev problem nije samo njegova SPS-ovska prošlost nego i sadašnjost u kojoj je višekratno ispsovao Hrvatsku i Hrvate. Kao kandidatkinja se spominje i Ana Brnabić, ministrica uprave, nestranačka osoba, ali potpuno lojalna Vučiću. Bude li ona premijerka određenih bi pomaka još i moglo biti. Njena prošlost ne opterećuje odnose dvije države, ima kuću na Krku i možda je i na tom detalju moguće graditi odnose.
Moguće je i da Vučić nikoga neće odrediti kao novog premijera, odnosno mandatara, već će isprovocirati nove izvanredne izbore. Jasno je da se u tom slučaju ama baš ništa ne bi događalo u odnosima dvije države (što i nije nužno loše, jer počesto kada se nešto dešava to ne bude dobro). U svakom raspletu prilično je izvjesno da do pomaka u odnosima između dvije države neće doći, a zbog pristupnih pregovora Srbije o članstvu u Uniju vjerojatna su nova iskrenja i pogoršanja odnosa.
(novilist.hr)
Bonus video:
