Sigurno ste naišli na neki ludi youtube video pod naslovom „Crazy Russians“ ili „Crazy Slavs“. Internet ih je prepun.
Većinom se radi o Rusima, ali kako se ne može potvrditi točna autentičnost svake lokacije, a svi slavenski jezici zapadnjacima zvuče isto, korektno se odlučilo fenomen nazvati po Slavenima, iako uključuje sve narode istočne Europe.
Od Slavena koji vise sa stotina metara visine, skaču u snijeg sa vrha zgrada, tuku se s medvjedima, divljim svinjama, goloruki ili uz pomoć zahodske školjke. Pijani pužu, luđački voze bez kotača, čuče, piju enormne količine alkohola pa se voze u dronovima, ponovno čuče, pa pljačkaju odjeveni u životinje nasred ulice.
Mogao bih nabrajati od Kotora do Kamčatke, ne bih sve nabrojio. Pogledajte sami.
Meme se počeo širiti u svim mogućim varijatama. Kako se Slaveni odijevaju, kako pravilno čučati kao Slaven, kako voziti auto, kako se boriti protiv prehlade. Slavenske „babuške“ postale su poseban hit, šireći strah od propuha i češnjak diljem interneta.
Slavenski huligani dobili su dio slave, drugi dio sitni kriminalci. Arhetip čučećega Slavena priča kao huligan, opasno ali duhovito. Odjeven je u adidas trotraku trenirku po uzoru na klišej istočnoeuropskog mafijaša.
Podgrijavanje priče
Unatoč tome što svi ti videi i memovi su puni uvreda i predrasuda, dogodilo se nešto čudno. Slaveni diljem interneta prigrlili su priču „Crazy Slavs“.
Krenule su nicati stranice i kanali diljem istočne Europe, koji stvaraju materijal o „tipičnim Slavenima“. Primjer je muzički video „Slav Squat“ u kojem 4N Boyz satiriziraju antislavensku retoriku u Engleskoj, preuzimajući na sebe sve negativne sterotipe „Čučimo tu na uglu, uzimamo ti posao, UkiP nas želi uloviti, ali bježimo brže u našim trenirkama i tenisicama“.
Još jedan primjer su video kanali na kojima možemo pronaći Slavensku školu za muškarce, parodiju obrazovnog sustava istočne Europe u kojem se mladiće uči kako pravilno, 5 na 1, prebiti nekoga ili kako pravilno isprovocirati tučnjavu. Drugi je Life of Boris, gdje nam Boris pokazuje kako biti pravi Slaven, kako proizvoditi domaću majonezu, učiniti svoj auto glasnijim ili pravilno čučati, jer po čučnju se prepoznaju špijuni.
Naravno, stvarni videi slavenskog ludila još uvijek svakodnevno pune youtube arhive. Nova samoubilačka ponašanja, suluda pijanstva i općeniti apsurd i dalje podgrijavaju priču o ludim Slavenima.
A sad se već i uspješni bandovi prilagođavaju slavenskoj naivi. Po uzoru na Die Antwoord, ruski Little Big ili naša Dubioza kolektiv, u svojim spotovima prigrili su istočnoeuropsko selo i njegovu vizualnu poetiku.
Zašto su Slaveni na to pristali? Jednu karikaturu kriminalaca, luđaka, pijanica, seljaka, siromaha i vojnika? Ne samo pristali nego prigrlili? Sigurno postoji mnoštvo razloga, ali izdvojio bih neke s kojima se mogu osobno povezati.
Prvi je taj da je ova kultura nastala preko interneta. Internet je prepun uvreda i predrasuda. O rasama, o vjerama, spolovima i političkim opcijama. A ako se ne radi o uvredama, radi se o humoru koji bi mogao uvrijediti. U oceanu rasističkih uvreda Slaveni su se našli dosta zaštićeni, jer osim malog broja starih nacista, bili su gurnuti na stranu. Tako da je svaki spomen istočne Europe ili Slaveni bio više zanimljiv nego uvredljiv.
Drugi razlog leži u tome da su ove stvari zaista smiješne nama samima. Tko nema baku koja se boji propuha? Prijatelja koji glumi mačo frajera? Rođaka na selu koji sam sklapa traktor? Sve te predrasude imamo i mi sami. Naučili smo ih prihvatiti kao šalu, ne kao uvredu. I preuzeli ih kao neko ordenje koje poručuje „ne možete vi toliko uvrijediti nas, koliko mi možemo sami sebe“.
Što su nas više vrijeđali, više smo se smijali
Kažeš, Finci piju? Možemo mi više! Grci su siromašni? Možemo mi imat još manje! Nijemci nose fudbalerke? Možemo mi još duže i kovrčavije fudbalerke!
Treći razlog je konačno odmicanje od komunizma. Komunistička obilježlja u ovome novom trendu više su arhaična, muzejska. Ostaci civilizacije koju sad baštine neka nova plemena, kao nakon pada Rimskog Carstva. I to je ono što je privlačno, jer je novo ruho, ma kakvo ono bilo.
Svijet je do sada doživljavao istočnu Europu kao komunističku utvrdu. U glavi prosječnog Zemljanina biti Slaven je značilo biti Rus, a biti Rus je značilo biti komunist. No ovi novi „Crazy Slavs“ to nisu.
Oni su na površini ipak apolitični. Oni kao karikatura prosječnog Slavena ne govore o politici, nego o njezinim posljedicama. O posljedicama komunizma, o posljedicama tranzicije, o posljedicama tajkunskog kapitalizma. O najvećoj pljački u povijesti svijeta, pljačka nacionalnog vlasništva istočne Europe. Oni su djeca tih odluka. Oni su zato suicidalno hrabri, pijanice, lopovi, huligani i siromasi. I nije ih strah niti sram to pokazati svijetu.
I ono zadnje što veže te mlade ljude je slavenstvo ili istočna Europa. Slavenstvo ne postoji kao politički projekt, a niti je baš popularno na Balkanu ili na ruskim granicama, ali postoji na način na koji je uvijek postojalo, kao kulturna spona više naroda koje spaja nešto. Bio to jezik ili kultura, a možda samo davna povijest. Ono je nekad bilo lijevo u Varšavi, danas je desno u Višegradu, ali je uvijek bilo gurnuto na stranu.
Zapad Europe uvijek nas je preferirao zvati istočnom Europom, bježeći od rasnih naziva koji bi izazvali reakcije kod ljudi. Ako kažete da su Slaveni lopovi, to je veći problem nego da kažete da su istočni Europljani. Zašto? Zato jer u Hrvatskoj misle da se to odnosi na Poljsku, u Poljskoj misle da se odnosi na Rumunjsku, a Rumunji misle da se odnosi na Rome. I tako vrijeđaš pola kontinenta i svako misli da pričaš o nekome drugome.
No s povećanom migracijom mladih Slavena na Zapad počelo se shvaćati da se to odnosi na sve nas. Od Jadrana do Pacifika. Mi pijanice. Mi luđaci. Mi huligani. Mi koji krademo poslove. Mi koji donosimo naše običaje. Mi koji čudno pričamo. Čučimo po parkićima. Mi Slaveni. I što su nas više vrijeđali, mi smo se sve više smijali.
Bonus video:
