Zubi

Medicina, kao i sve, napreduje. Mnoge bolesti su iskorijenjene, za mnoge ima lijeka. Istina, za neke još nema i neće ga, u dogledno vrijeme, ni biti.

Ljudski organi, bez zastoja, decenijama, iz dana u dan, obavljaju svoju funkciju: mozak, srce, jetra, bešika i dr. Ako im uzvratimo pažnjom kakvu zaslužuju, radiće, u većini slučajeva, i preko 80 godina. Naravno, ne računajući one organe kojima su geni ograničili vijek trajanja.

Međutim, zubi ne mogu toliko dugo da izdrže zdravi, bez obzira na njegu i pažnju. Malo je onih koji pređu, recimo, pedeset godina, a da su “svi svoji” u pogledu zuba. Zašto je to tako, ima li lijeka?

Istraživači na Kraljevskom koledžu u Londonu kažu da su pronašli lijek koji stimuliše matične ćelije koje se nalaze u zubnoj pulpi da stvaraju novi dentin, mineralizovani materijal ispod enamela (spoljni prozirni sloj) zuba. Naime, lijek koji se testira protiv Alchajmerove bolesti u preliminarnim istraživanjima je pokazao da može da regeneriše zub, odnosno da pomaže zubu da se sam izliječi. Dobro zvuči, zar ne?

***

Često čujemo da je neki bračni par, koji nije imao djece, skladno živio i dogurao, bez trzavica, do “zlatne svadbe”. To je i logično kad su čitav vijek bili oslonjeni jedno na drugo i kad su bili prinuđeni da međusobno čine manje ili veće ustupke i prijatnosti. Nisu imali s kim ni povodom koga da se posvađaju.

Što je porodica brojnija veće su šanse da dođe do nesuglasica.

Zanimljivo je da su se nekad djeca trudila da se istaknu pred roditeljima (učenjem, ponašanjem...), a danas se roditelji, iz petnih žila, trude da se istaknu pred svojom djecom (odobravanjem svega što urade, kupovinom i potrebnog i nepotrebnog, podilaženjem na tkz. drugarskoj osnovi, itd).

***

Kad sretnem neke starije Barane prosto mi bude neprijatno. Brzo zamiču ulicom, djeluju ljutito, kao da su ogorčeni na sebe i sve oko sebe. I ima drugih koji su uvijek spremni da zastanu, progovore lijepu riječ, obodre mlađeg sagovornika.

I to nema veze ni sa imovinskim ni sa porodičnim stanjem, niti sa bilo čime sličnim. Jednostavno, u pitanju je ljudska narav, koja s godinama ili još više potamni ili još jače zasvijetli.

***

Pored Radio Bara ima jedna prodavnica pred kojom je izložena roba na lutkama u prirodnoj veličini. Svaki put kad prođem tuda imam potrebu da se javim “komšijama”, toliko lutke prirodno djeluju.

Kad smo onomad protestovali zbog nečega mirnom šetnjom Bulevarom, neko reče: “Vidi kako nas špijuniraju!” - misleći na lutke koje su bile zaklonjene iza stuba.

Nije ni čudo što je mnogo paranoje u ovoj zemlji, jer ništa ne može da se razjasni do kraja: nijedno ubistvo, nijedna afera, čak ni “državni udar”... Djeluje nekako kao da smo u svemu sve dalje od istine...

***

Uprkos mom blagom negodovanju Tanja je odlučila da redovno plaćamo dažbine. Pored ostalog i struju, jer piše da imamo deset odsto umanjenja ukoliko redovno izmirujemo dug. Ali, ispostavilo se da nije kako piše nego kako je obračunato. A obračunato je pet, a ne deset odsto (što nije mala razlika na ove bezobrazno skupe strujne tarife).

Objasnili su mi, mada nisam siguran da sam najbolje shvatio, da Elektroprivreda, zapravo, više nije samo Elektroprivreda nego se u naplatu struje petljaju četiri preduzeća od kojih dva daju popust od deset odsto, a dva uopšte ne daju, pa to ispada pet odsto.

“Po obračunu 107,17 eura, popust 5,25 eura, plus PDV 19 % ili 19,36 eura; račun s PDV-om 121,27 eura. Zahvaljujemo na redovnoj uplati. Kao članu ZLATNOG TIMA, Vaš račun je umanjen za 10 %.”

Ne vjerujem da ću dočekati da u Crnoj Gori ponovo bude “sveto pismo” ono što je zapisano, a kamoli data riječ.

***

U američkom časopisu “Psihologija danas” stoji da su faktori za dug život: vježbanje, odnosno fizička aktivnost, zdrava ishrana, bliske veze s porodicom i prijateljima, što manje stresa, razumno upravljanje novcem, spavanje 7-8 sati tokom noći, kafa (!?), čitanje makar pola sata dnevno i ono zbog čega ovo navodim - pomaganje drugima u bilo kom vidu.

***

I kad smo kod Amerike...

Imao sam 15 godina kad je Džerald Ford smijenio Ričarda Niksona zbog afere “Votergejt” i otada se “palim” na američke predsjedničke izbore. Sad mi je, prvi put, bilo svejedno: on mi ne uliva povjerenje, ona je supruga B. Klintona.

Učili su nas da su američki predsjednici dobri momci, ali se, u suštini, ništa ne pitaju, pa ne mogu da svijet učine boljim. Iza njih, navodno, stoje neke nevidljive, ultrabogate sile koje vuku konce čuvajući svoje interese. Ali, kad treba nešto loše da se uradi, posebno onima koji nisu Amerikanci, izgleda da se američki predsjednici ponešto i pitaju. Po svemu sudeći vrlo brzo biće odgonetnuta i ta planetarna misterija: kolika je stvarna moć američkog predsjednika?

***

Ovo je moj 97-mi blog na sajtu „Vijesti“. Prošlo je punih šest godina otkad sam, februara 2011, objavio prvi. Godišnje, prosječno, napišem 16 tekstova.

Malo? Mnogo? Nemam pojma.