Gerd Miler, zvani "nacionalni bombarder", odveo je Njemačku (tada Zapadnu) do titule Evropskog šampiona 1972. godine u Belgiji.
O ovom kratkonogom i debeljuškastom golgeteru i dan-danas kruže anegdote. Interesantnu priču napisao je i čuveni urugvajski novinar Eduardo Galeano:
"Trener u minhenskom klubu TSV rekao mu je: 'Ti u fudbalu nećeš daleko dogurati. Bolje ti je da se baviš nečim drugim'. U to vrijeme, Gerd Miler je radio 12 sati dnevno u jednoj fabrici tekstila.
Jedanaest godina kasnije, 1974. godine, ovaj zdepasti fudbaler postao je svjetski prvak. Postigao je najviše golova u istoriji njemačkog prvenstva, kao i za reprezentaciju Njemačke.
'Na terenu se ovaj strašni vuk nije ni primjećivao. Prerušen u bakicu, sakrivši očnjake i šape, bio je pravo nevinašce koje velikodušno dijeli lopte i čini sva moguća milosrdna djela. Za to vrijeme se neprekidno prikradao kaznenom prostoru. A kada bi se našao pred golom, pošla bi mu voda na usta: mreža je bila čipkasta haljina djevojčice kojoj nije mogao da odoli. Tada bi se iznenada razdjenuo i zario zube", napisao je Galeno.
Gerd Miler, koga su još zvali "kratki, debeli Miler", zario je zube u protivničku mrežu skoro 1.500 puta u karijeri ako se računaju utakmice u mlađim kategorijama i amaterskim klubovima.
Za reprezentaciju Njemačke postigao je prosječno 1,09 golova (68 na 62 utakmice), u Bundes ligi je uvalio tačno onoliko pogodaka koliko ima dana u godini (365, na 427 mečeva), dok će njegov klupski internacionalni prosjek (66 golova na 74 utakmice) malo ko moći uskoro da dostigne. Samo su Pele i Romario, na vječnoj listi golgetera, postigli više golova od njega.
Veliki uspon njemačkog fudbala, smatraju mnogi, nije počeo od mađioničara Franca Bekenbauera ili čuvenog pivopije Uvea Zelera, već upravo od Milera, koji je pretvarao u zlato sve čega bi se dotakao. Do Evropskog prvenstva 1972. godine na kojem se proslavio "nacionalni bombarder", Njemci su, naime, imali samo jedan trofej na velikim takmičenjima, ali su nakon te godine osvojili još dva evropska i tri svjetska prvenstva.
A s obzirom na to koliko je postigao golova u karijeri (na Mundijalu 1970. dao ih je deset) Miler se, zapravo, i ne sjeća šta se tačno zbivalo na Euru 1972.
"Znam da smo imali mnogo sreće na tom prvenstvu i da sam u polufinalu srećno dao dva gola. Ostalog se ne sjećam", kazao je Miler.
U finalu, protiv Sovjetskog Saveza, na stadionu "Kralj Boduen", postigao je još dva gola. Njemci su pobijedili 3:0 i osvojili prvu titulu evropskog šampiona.
Ova legenda minhenskog Bajerna, koga su još zvali "torpedo" (za Bajern je postigao 398 golova za 15 sezona), oprostio se od fudbala 1982. godine jer nije mogao da se izbori sa alkoholom. Njegovi bivši klupski drugovi sakupili su novac i platili mu liječenje.
Radio je dugo Bajernu kao trener amaterskog tima. Prošle godine, minhenski klub je objavio da Miler boluje od Alchajmerove bolesti i da se nalazi na liječenju.
Kompanija "Adidas" i dan-danas proizvodi seriju proizvoda pod njegovim imenom.
Tim prvenstva
Najbolji tim Evropskog prvenstva u Belgiji 1972. godine činili su: Evgeni Rudakov (SSSR), Revaz Džudžujašvili (SSSR), Franc Bekenbauer (Zapadna Njemačka), Murtaz Kurtsilava (SSSR), Paul Brajtner (Zapadna Njemačka), Uli Henes (Zapadna Njemačka), Ginter Necer (Zapadna Njemačka), Herbert Vimer (Zapadna Njemačka), Raul Lamber (Belgija), Jup Hajnkes (Holandija), Gerd Miler (Zapadna Njemačka).
Njemci su u polufinalu savladali Belgiju (2:1, dva gola Milera), dok su u finalu počistili Sovjetski Savez (3:0). Miler je opet dao dva gola.
Bonus video:
