Za užinu u školi, učenici najčešće dobijaju razna peciva, slatke i slane štapiće, lepinje, krofne i sendviče. Koliko je to kvalitetno za rast i razvoj djece, mišljenja su podijeljena. Od onih koji kažu da nemaju ništa protiv da djeca bilo šta gricnu na velikom odmoru, do onih koji traže da obroci budu kvalitetniji, sa što manje bijelog brašna i šećera.
U Ministarstvu prosvjete zadovoljni su što je projekat đačke kuhinje nakon dva mjeseca u Podgorici zaživio, jer se dnevno proizvede više od deset hiljada obroka, a takav vid ishrane koristi 44 odsto đaka.
Predstavnici Udruženja roditelji zatražili su da posjete kuhinju škole “Sergije Stanić” i da razgovaraju sa upravom o kvalitetu obroka, dok iz Ministarstvu prosvjete poručuju da će do kraja polugođa sprovesti anketu o tome šta đaci i njihovi roditelji misle o đačkoj kuhinji
“To je užina, nije ni doručak, ni ručak, ni večera, to je užina, to je između obroka bukvalno, zadovoljna sam, što da ne”, kaže jedan od roditelja za TV Vijesti.
“Rekla je učiteljica da sve završi u kanti za smeće, nažalost. Možda treba povesti računa o tome da bude kvalitetnije, kada smo mi bili djeca, ja imam sada 42, to je bila ista hrana kao sad.”
“Ne mogu da očekujem od takve vrste obroka da bude zdravije, tako da ako ne odgovara, svi imamo mogućnost kući da napravimo nešto zdravije da pošaljemo, stvar je izbora”, kaže roditelj.
Užina u školama je pilot projekat koji je počeo ove školske godine i sprovodi se u 26 osnovnih škola. Hrana se proizvodi u Srednjoj stručnoj školi “Sergije Stanić”, a nadležni su zadovoljni onim što djeca jedu.
"Svakog dana se proizvodi više od deset hiljada obroka i to je pokazatelj da je ovaj projekat zaživio. Svaki doručak ima 120 grama, radi se sve po HASAP sistemu, od pripreme, pakovanja, transportovanja i ono što je bitno reći da su ti doručci raznoliki, da je meni raznolik. Djeca dobijaju slatke i slane štapiće, lepinje, krofne, sendviče i uvedeno je voće i sokovi. Generalno možemo reći da su roditelji i učenici jako zadovoljni", kazala je Marija Jovović, PR Ministarstva prosvjete.
Iz Udruženja roditelji pozdravljaju uvođenje hrane u školama, ali kažu da je dio roditelja nezadovoljan, zbog previše bijelog brašna i šećera.
"Žale da su to isti obroci, uglavnom je to pet vrsta užine, dakle ponavljaju se i djeca se na to žale. Ima jedan dio roditelja koji smatra da se za tu vrstu obroka može pripremiti nešto što je kvalitetnije REZ Da se vodi računa koliko će imati šećera, koliko će imati soli, kakva vrsta brašna i takvi detalji, naravno da bude uključno voće", navodi Kristina Mihailović iz NVO Udruženje roditelji.
Marko Begović živi na relaciji Podgorica-Štokholm, a njegov sin Dušan ide u švedski vrtić. Ističe da je zadovoljan koliko se tamo poklanja pažnje zdravlju i razvoju djece.A doručak ni malo ne liči na ovaj crnogorski
"Ishrana se bazira na organskim proizvodima ili na proizvodima prve klase. Tu su zastupljeni meso, mliječni proizvodi, voće i povrće. Bez slatkiša, bez mazalica, bez bijelog brašna, što je jako važno i vaspitno obrazovne institucije tamo nerijetko imaju svoje kuvare koji direktno spremaju hranu, shodno potrebama djece."
Iz Udruženja roditelji tražili su da posjete kuhinju škole Sergije Stanić i da razgovaraju sa upravom o kvalitetu obroka.
"Roditelji i učenici će imati mogućnost da tokom ankete koja će biti realizovana krajem prvog polugodišta, da iznesu svoje stavove i mišljenja, a zaposleni u Sregije Staniću će razmotriti sve te zahtjeve i primjedbe", kazala je Jovović.
Begović, koji je doktorant Njemačkog sportskog univerziteta u Kelnu, ističe podatak da je do pete godine života u Crnoj Gori 20 odsto djece gojazno, a od šeste do 11 godine, više od 30 odsto.
Cijena đačkog obroka za prvo dijete je 12 eura mjesečno, a za svako naredno dijete šest eura. U Ministarstvu kažu da će nakon što sagledaju efekte ovog pilot projekta, odlučiti da li će đačka kuhinja zaživjeti i u drugim gradovima.
Bonus video:
