Biti pješak u centru Podgorice, nije lako. Zato što je najužem jezgru grada sve podređeno automobilima, a ne ljudima. To je potrebno hitno mijenjati, poručuju predstavnici civilnog sektora, ali i opozicioni odbornici u Skupštini opštine Podgorica.
Predstavnici Glavnog grada dobili su pohvale za gradnju biciklističkih staza, a kritike su uslijedile za i dalje loš javni prevoz, pogrešno ulaganje u saobraćajnu infrastrukturu i ogroman novac potrošen za studije razvoja gradskog i prigradskog saobraćaja, koje su ostale mrtvo slovo na papiru.
"Urbani razvoj u budućnosti mora da se vrti oko čovjeka, oko čovjeka koji se kreće svojim ritmom, da li je to hodajući ili vozeći bicikl, to je nešto na čemu ćemo raditi u narednom periodu, to je neminovno, te promjene će da se dese, kako god okrenete", kaže za TV Vijesti Sonja Dragović iz Biciklo.me organizacije.
Da se nešto mora mijenjati, saglasni su i u Glavnom gradu.
"Uži centar grada osloboditi od kolskog saobraćaja i omogućiti samo pješački i biciklistički saobraćaj. Glavni grad je spreman na takav izazov", naglasila je Radmila Maljević iz Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora.
A dok to ne bude, potrošićemo izgleda dosta novca.
"Prije pet godina Glavni grad je naručio Studiji dugoročnog razvoja gradskog i prigradskog saobraćaja koju je tada platio 150 hiljada eura, da bi četiri godine nakon, odnosno prije godinu isti Glavni grad saopštio da je ta Studija beskorisna i da sa 300 hiljada mora platiti izradu nove studije", kaže Luka Rakčević iz URA.
U opštini priznaju da stanje nije dobro, ali ne kažu šta planiraju da to riješe.
"Potrebno sistem javnog gradskog i prigradskog saobraćaja organizovati na način da se obezbjedi 60 do 70 postotaka svih kretanja. Taj postotak korišćenja javnog prevoza nažalost ne prelazi 10 odsto", navodi Maljević.
"Za modernizaciju kompletnog javnog transporta i nabavku novih autobusa nije potrebno više od šest miliona eura, primjera radi samo za zarade i doprinose u 2016. Glavni grad izdavaja oko 32 miliona eura, pa podzemni prolaz na Bulevaru Svetog petra Cetinjskog koji je gotovo beskoristan je koštao oko milion i 200 hiljada eura", smatra Rakčević.
"Za sve to potrebna je politička volja, potrebno je da ljudi koji odluče da to urade, izvedu to do kraja", kaže Dragović.
Dragović koja je živjela u Beču, Briselu, Madridu i Kopenhagenu, kaže da bi kad god možemo trebalo da zaboravimo automobile. Ona to ilustruje primjerom Kopenhagena koji je mnogo veži od Podgorice, ali je takođe vrlo ravan. U glavnom gradu Danske, 61 odsto ljudi koji svakodnevno voze biciklo, to rade jer im je takav prevoz lakši, brži i jeftiniji. A bogatiji su od nas, to je sasvim sigurno.
Bonus video:
