Dva zanimljiva putnika boravili su ovih dana u Crnoj Gori. Jakob Stejnkul i Ernest Rog Kampi krenuli su na biciklima iz Njemačke na put oko svijeta. Oni to rade zbog avanture, ali i iz humanih razloga, jer žele da promovišu nevladinu organizaciju Don Brasko koja širom svijeta pomaže siromašnoj djeci.
Za Crnu Goru kažu da su se osjećali kao kod kuće. Očarani su prirodom, ali i gostoprimstvom, a posebno im se dopao naš roštilj. Očekuju da će stići na krajnje odredište, u Vijetnam, otprilike za godinu, dakle u junu naredne godine.
Jakob i Ernest na putu su oko svijeta. Krenuli su iz Kelna a idu u Vijetnam.
"Vozimo bicikla u humanitarne svrhe, jer želimo da pomognemo organizaciji Don Bosko, uključeni smo u nekoliko projekata, jedan od njih je u Istanbulu, kroz koji ćemo proći. U isto vrijeme, sve ovo je za nas jedna velika avantura" kazao je Jakob Steinkul
Do sada su prešli više od dvije hiljade i 300 kilometara. Na dva točka, nije lako.
"Bilo je dosta teško u nekim momentima, na primjer preko Alpa, bilo je snijega i dosta je bilo hladno, pratilo nas je ružno vrijeme" objasnio je Steinkul.
"Bilo je teško, jer na biciklima imamo oko 45 kilograma prtljaga, a vozili smo uzbrdo po nekoliko sati..." objašnjava Ernest Rog Kampi.
Teško im je bilo voziti hrvatskom obalom. Smetala im je kiša, ali i brojni automobili na magistrali. Upravo im auta najviše smetaju, pogotovo u ovom dijelu Evrope, sa lošom saobraćajnom kulturom.
"Ljudi u Sloveniji su nam rekli Obratite pažnju na vozače u Hrvatskoj. Onda su nam u Hrvatskoj rekli da obratimo pažnju na vozače u Crnoj Gori, a ovdje u Crnoj Gori nam kažu ako idete u Albaniju, pazite jer albanski vozači ludo voze. Tako da, moraćemo da se pripazimo, nadamo se da će nas svi vozači vidjeti. Mi ćemo biti koncentrisani i nadamo se da nam se ništa neće desiti" istakao je Steinkul.
Spavaju u šatoru, tako što zamole nekoga da ih pusti u dvorište. U Crnoj Gori, Jakob i Ernest kažu da su fino dočekani. Svi su htjeli da im pomognu i da su ih često čašćavali. Njima se dopalo, posebno roštilj.
"Planirali smo da ovdje ostanemo dva dana, ali smo ostali pet, ljudi su druželjubivi u Kotoru i ovdje u Podgorici, za nas je sve to bilo interesantno" kaže Steinkul.
"Juče smo išli u jedan restoran, ne sjećam se kako se zove...malo meso...ćevapi..." dodao je Kampi.
I tako Jakob i Ernest nastavljaju svoj put. Prelazeći granice, kako kažu, i one u svojoj glavi i one između država.
Bonus video:
