Bjelopoljka Enisa Kapetanović jedna je od onih koja izradom suvenira od drveta i gipsa želi očuvati zanat koji izumire. Iako su za sada kupci njenih proizvoda uglavnom prijatelji i komšije, Enisa planira da njen hobi prerate u stalni posao.
Svoje slobodno vrijeme kojega je puno jer je nezaposlena, Enisa Kapetanović iz Dobrakova kod Bijelog Polja provodi u dnevnoj sobi izrađujući suvenire. Za njenu vještinu u pravljenju vazi i lampi čuli su mnogi.
"Prvo sam počela da pravim za sebe, pa onda prijatelji koji su dolazili, gledali su, da bi počeli da poručuju za svadbe i za naselja", kaže ona.
Cijene njenih suvenira kreću se od pet do trideset eura. Za hobi kojim popunjava porodični budžet, Enisa koristi razne materijale, uglavnom ono što drugi bacaju.
"Najviše koristim drvo, onda karton, gips, medijapan i sve što nađem u prirodi što mogu iskoristiti - šišarke, čičak..."
Za izradu suvenira ne koristi pomoć sa interneta. Ideje joj, kako kaže, dolaze iz glave. U njihovu izradu ne troši puno vremena.
"Za vaze mi ne treba puno. Za njih pola sata, sat. To se išara, osuši se, poslije se čeka da se ofarba. Lampe zahtijevaju malo više vremena. Njih većinom naveče lijepim tako da su mi sjutra već suve. Isto važi za ove vazice od gipsa i peškira".
Talenat je, kako kaže, naslijedila od oca i đeda, a podršku za ono što radi ima od porodice.
"Bilo šta da mi zatreba, jer još ne znam na mašine da radim, bilo kad da odem do njih da ih pitam za nešto da mi pomognu, uvijek su tu. I ovdje dok lijepim nikad mi djeca ne smetaju. Mogu sve da radim pored njih, znaju da to ne treba da se dira. Čak ova dvojica starijih uzmu pa mi pomažu pa šmirglamo zajedno".
Iako su za sada kupci njenih proizvoda uglavnom prijatelji i komšije, Enisa planira da njen hobi preraste u stalni posao. Zato će uskoro otvoriti prodavnicu suvenira u svom gradu.
Bonus video:
