Mjera uspjeha jedne vlasti svakako je i ocuvanje kulturne i materijalne baštine, čime se Crna Gora u posljednjih četvrt vijeka sigurno ne moze pohvaliti. Pred jednim novim izazovom našla se Podgorica, ali i cijelo društvo koje rijetko diže glas ili to cini kad je već kasno. Rijetki su ipak spremni da progovore.
Gradnju solitera pored hotela Podgorica, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov nazvao je kulturnim genocidom. On upozorava da se u Crnoj Gori malo zna šta taj hotel, najbolje djelo Svetlane Kane Radević u arhitektonskom smislu znači za Podgoricu i Crnu Goru. Čilikov poziva nadležne da reaguju.
"Po mom mišljenju, pošto sam se dugo bavio zaštitom spomenika kulture i u toj oblasti imam najveća zvanja stručna, hotel Podgorica apsolutno zaslužuje da se proglasi za kulturno dobro, ja se čudim što nije i ranije. Izgraditi soliter od 12 spratova bez obzira na bilo kakve razloge, ekonomske, pored takvog jednog objekta, to je kulturni genocid", kaže Čilikov za TV Vijesti.
Rediteljka Ana Vukotić, rođena Podgoricanka, razlog za to što se ne vodi računa o biserima našeg kulturnog i graditeljskog nasljedja vidi u nejakom građanskom društvu i intelektualcima koji uglavnom ćute.
"Hotel Podgorica je nešto što karakteriše ovaj grad. Ja prosto ne znam stvar koja je pored Sahat kule i tri neka objekta u Podgorici, po kojem možemo da prepoznamo ovaj grad", kaže Vukotić.
Nebrigom nadležnih, neznanjem i spregom politike i biznisa, mnogo toga je nažalost, potpuno uništeno ili devastirano.
"Podgorica je uništila neke svoje veoma značajne simbole, mislim na Kino kulturu, gotovo je potpuno devastirana Stara varoš, devastirana je Hercegovačka, Podgorica nema tako mnogo objekata iz prošlosti kojima bi mogla da se pohvali. Vidim da je toliko toga degradirano po Crnoj Gori, što se radi u blizini antičkog grada i srednjovjekovnog grada Budve, kako je devastirana njegova kontakt zona i okolina, pa evo ovo najnovije Miločer, za mene je to isto što i djevičanski raj, ja tako zamišljam raj, a neki političari kažu da je rupa. Karađorđevići su sigurno mogli izgraditi velelepni dvorac, pa nisu, nego su ispoštovali prirodu", smatra Čilikov.
Za Svetalnu Kanu Radević, koju je lično poznavao, Čilikov kaže da je bila jedna od najznamenitijih ličnosti, ne samo u crnogorskoj, nego u ex YU kulturi 20. vijeka. Postavlja pitanje zašto je neko dozvolio da se gradi neboder pored tog arhitektonskog bisera, kada Podgorica ima mnogo prostora za gradnju. Očekuje od institucija da konačno reaguju.
"Tu mislim na Upravu za kulturna dobra i Ministarstvo kulture, da stanu u odbranu ovoga objekta, jer time staju u odbranu ne samo podgoričke kulture, nego i crnogorske kulture."
A Vukotićka najveći poblem vidi u neizgrađenom građanskom društvu.
"Da reagujemo na stvarnost, da reagujemo na događaje koji se oko nas dešavaju, nezavisno da li je to pitanje naše struke ili ne. Naravno da je struka prva prozvana, bojim se da je u Crnoj Gori prvo postoji taj sindrom. S druge strane, uvijek se desi, nekako mi se čini da su intelektualci i struka na margini, da itekako imaju šta da kažu, ali da su na jedan način potpuno ugašeni i potpuno su izgubili motivaciju da se bore za ovo društvo."
Profesor Čilikov opominje da bez duhovnog, ne možemo imati ni materijalno.
"Ako ne čuvate svoju kulturu i ako ne čuvate svoje znamenite ličnosti i svoja znamenita kulturna dobra, ja mislim da u takvoj državi ne može ni ekonomija ni standard biti dobar", zaključuje Čilikov.
Bonus video:
