Stanje u crnogorskoj poljoprivredi u prošloj godini bilo je mnogo bolje i sređenije, što potvrđuju podaci o rastu zaposlenosti i povećanju vrijednosti poljoprivredne proizvodnje i izvoza, ocijenio je ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, Petar Ivanović.
- Kako ocjenjujete stanje u crnogorskoj poljoprivredi u prošloj godini?
Kao mnogo bolje i sređenije u odnosu na početak mandata sadašnje Vlade. Važnije od moje ocjene su brojke koje potvrđuju rast zaposlenosti, povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje i povećanje izvoza. Upravo su to bili osnovni ciljevi ekonomske politike. Čak je i Monstat potvrdio da je u trećem kvartalu prošle godine u poljoprivredi bilo zapošljeno 19,1 hiljadu ljudi što je najveća brojka od 2006. godine, od kada postoje raspoloživi zvanični podaci o broju radno angažovanih u poljoprivrednim djelatnostima. To je 11,7 hiljada osoba više od četvrtog kvartala 2012. godine kada je izabrana Vlada.
- Šta je bio najveći izazov u oblasti poljoprivrede u prošloj godini?
Najveći izazov u prošloj godini, ali i od početka mandata, bio je promijeniti odnos prema poljoprivredi i ukorijenjeni način razmišljanja. Čari prošlosti, opsesija mitovima i zabludama i strah od nepoznatog učaurili su generacije poljoprivrednika. U takvoj situaciji neznanje je uvijek spremno da se samo sebi divi. Ipak, imam utisak da se makar među mlađima slobodnije priča o agro-biznisu i šansama koje postoje u poljoprivredi. To me podsjeća na priču o John Lennonu. U petoj godini majka mu je rekla da je sreća ključ života. Kada je krenuo u školu pitali su ga šta želi da bude kad poraste. Odgovorio je "da bude srećan". Međutim, nastavnici su mu rekli da nije razumio zadatak. On im je odgovorio da oni nijesu razumjeli život.
- Stalno insistirate na agrobiznisu. Da li agrobiznis može biti profitabilan?
Ako nije profitabilan, nema svrhe baviti se agro biznisom. Meni nije poznat nijedan posao koji neko radi sa namjerom da na njemu gubi. Simpatični su mi poljoprivredni proizvođači koji stalno kukaju, a u međuvremenu su kupili novu mehanizaciju, dogradili kuće, izgradili plastenike… Odakle? Iz biznisa koji ne valja? Iz biznisa koji ne donosi prihode? Poljoprivreda sigurno nije lak biznis, već veoma zahtjevan. Ali, može da se zaradi. Znate, kod realista se ne rađa vjera usljed čuda, nego čudo usijed vjere.
- Koji su najvažniji ciljevi koje želite da postignete u ovoj godini?
Planiramo nastavak edukacije poljoprivrednih proizvođača, nove investicije kroz projekte IPARD-like 1 i 2, ADMAS i IPARD. Planiramo realizaciju politika i mjera koje će doprinijeti povećanju površina pod zasadima, uvećanju stočnog fonda, rastu proizvodnje i zaposlenosti, zatim otvaranje pregovaračkih poglavlja 11, 12 i 13, formiranje Uprave za bezbjednost hrane, jačanje standarda bezbjednosti hrane, zaštite zdravlja potrošača i građana Crne Gore. Zatim, otvaranje prvog graničnog prelaza za poljoprivredne proizvode u Baru, opremanje laboratorija, jačanje registra poljoprivrednih gazdinstava, izgradnju 15 novih vodovoda, 20 novih projekata unaprijeđenja ruralne infrastrukture, pošumljavanje sa milion sadnica za buduće potrebe šumarstva i drvoprerade.
- Zvuči ambiciozno, ali na šta ćete staviti fokus u poljoprivredi i zašto?
Fokus će biti na još više rada, učenje očima i brže rješavanje problema. Kapljica ne stvori rupu na kamenu silom, već učestalim kapanjem. Zato onima koji ne budu uporni ova godina će biti teška.
- Kako ste zadovoljni rezultatima u pregovaračkim poglavljima u oblasti poljoprivrede?
U kratkom roku ispunili smo sva mjerila. Pripremili smo, usaglasili sa Evropskom komisijom (EK) i usvojili tri strategije i tri akciona plana. U parlamentu je usvojeno gotovo 20 zakona. Sprovedena je kategorizacija objekata u kojima se proizvodi hrana. Ispunjenje svih mjerila i značajan pomak u oblasti poljoprivrede veoma pozitivno ocijenila je EK u svom Izvještaju o napretku. Sada je inicijativa na strani EK i ja očekujem da tokom ove godine otvorimo sva tri poglavlja. Naravno razumijem da EU ima mnoštvo svojih problema, ali partnerstvo se gradi korak po korak i važno je da svako profesionalno odradi svoj dio posla.
- Najavili ste da prvo očekujete otvaranje pregovaračkog poglavlja 13. Da li imamo šansi da unaprijedimo ovaj sektor do ulaska EU?
Same po sebi stvari nijesu ni dobre ni loše, samo ih naše razmišljanje čini takvima. Tačno je da sadašnji sektor ribarstva nije razvijen, ali smatram da vrijednost ribarstva treba sagledati u odnosu na neiskorišćene resurse. Može se dalje srediti stanje i ići naprijed. U Baru smo u saradnji sa lokalnim udruženjem ribara odlučili da podržimo izgradnju mjesta prve prodaje za morsku ribu. Opremili smo brodarice satelitskim uređajima, pokrenuli proceduru učlanjenja Crne Gore u Međunarodnu organizaciju za izlov tune. Potrebno je dalje raditi na obuci ribara i modernizaciji alata, zamjenu djelova mreža radi prelaska na selektivnije ribolovne alate, poboljšanju uslova na plovilima za čuvanje ribe, itd. Iako EU interesuje samo morsko ribarstvo, nas interesuje slatkovodno i jezersko. Pružili smo značajnu podršku vlasnicima ribnjaka što je dalo rezultate i u prošloj godini uvoz pastrmke smanjen je preko 2,5 miliona eura.
- Kako ste zadovoljni odzivom kompanija na poziv za dodjelu kredita iz Abu Dabi razvojnog fonda i da li očekujete da se u ovoj godini potpišu novi ugovori?
Kreditna linija sa Abu Dabi razvojnim fondom ili projekat ADMAS predstavlja veliku pobjedu nad birokratskim načinom razmišljanja. Odziv je više nego dobar. Ali, još jednom ponavljam sredstva neće biti dodijeljena firmama koje žele da vrate svoje nagomilane dugove ili da poprave likvidnost. Sredstva su namijenjena isključivo za nove projekte, pokretanje prozivodnje, otvaranje novih radnih mjesta i jačanje izvoza.
- Kad smo kod izvoza, kako komentarišete visok spoljnotrgovinski deficit posebno prehrambenih proizvoda i šta bi trebalo uraditi da se smanji?
Ovo pitanje treba postaviti najvećim uvoznicima prehrambenih proizvoda, a to su trgovački lanci. Čini mi se da bi ostali bez posla kada bi se zaustavio uvoz. Dodatno, dobijam učestale primjedbe da domaćim poljoprivrednim proizvođačima plaćaju u veoma dugim rokovima, što nije slučaj prema inostranim firmama od kojih uvoze. Uvijek sam za to da se realno sagleda problem. S druge strane ne treba gajiti iluzije da se u Crnoj Gori može proizvesti sve što nam je potrebno. Veoma je malo zemalja na svijetu koje izvoze više prehrambenih proizvoda nego što uvoze. EU decenijama ima negativan spoljnotrgovinski bilans prehrambenih proizvoda. Švajcarska ima deficit od preko tri milijarde eura kada su u pitanju prehrambeni proizvodi. Mi ne treba da proizvodimo sve, već ono u čemu imamo konkurentsku prednost i što možemo prodati.
- Koliko kontrasankcije Ruske federacije mogu uticati na izvoz poljoprivrednih proizvoda?
Iako se na proizvode na koje je Ruska federacija uvela sankcije odnosi 0,1 odsto ukupnog crnogorskog izvoza, želim da istaknem da mi imamo iskustvo sa sankcijama i da veoma dobro znamo koliko sankcije razaraju sistem, moral i vrijednosti. Nijesu to mjere za 21. vijek. I posebno ne mjere kojima treba da se koriste ozbiljne države. Lako je uvesti sankcije zemlji od 600 hiljada ljudi. Mnogo je produktivnije otvoriti vrata sopstvenog tržišta, jačati saradnju i pronalaziti rješenja koja će objema stranama donijeti korist.
- U svijetu raste tražnja za organskim proizvodima. Da li tu vidite šansu za naš agrar?
Šansu vidim u proizvodnji kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda. Sa drugim, posebno većim zemljama, ne možemo se takmičiti količinama, već samo kvalitetom. Kvalitet predstavlja naše oruđe u borbi sa konkurencijom. Organska proizvodnja, proizvodnja tradicionalnih proizvoda i proizvoda sa oznakama geografskog porijekla predstavljaju realnu šansu. U registru organskih proizvođača u ovoj godini imamo 61 novog proizvođača, svi sa sjevera Crne Gore, tako da ih ukupno ima 222. Ovakvom trendu doprinijela je podrška Ministarstva kroz mjere agrobudžetske podrške, kontinuirana edukacija, posebno u saradnji sa Francuskom, gdje su proizvođači bili u studijskoj posjeti, kao i podrška promociji i plasmanu organskih proizvoda kroz otvaranje organske pijace u Podgorici. Kroz ovu podršku mnogi poljoprivredni proizvođači unaprijedili su biznis i uspješno plasiraju svoje proizvode kroz trgovinske lance. Ima i onih koji su se probili u elitne turističke kapacitete na primorju.
- Na kraju, jedno od važnih pitanja je bezbjednost hrane. Napredujemo li i u toj oblasti?
Napredujemo. Bezbjednost hrane je izuzetno važno pitanje za sve građane Crne Gore. Ove godine riješili smo ne tako mali broj problema, od kojih su neki mogli ozbiljno da ugroze turističku sezonu. Istovremeno, povećao se broj rizika. Novim Zakonom o bezbjednosti hrane uspostavljen je pravni osnov za bolji sistem bezbjednosti hrane. Ali ništa se neće desiti samo po sebi. Potrebno je dalje jačanje kontrola. Ovo je jedno od najkompleksnijih poglavlja u procesu pregovora i oblast u kojoj građani mogu osjetiti najveću korist od pridruživanja.
Bonus video:
