Povodom 21. godišnjice smrti Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja koji je stradao u januaru 1993. godine braneći sugrađanina druge vjere od vojnika svoje nacionalnosti, Srđanov otac Rade i potpredsjednik Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder zasadili su zimzeleni hrast na bulevaru koji nosi Srđanovo ime.
“Srđan je bio momak , koji je uradio što je uradio, i nestao. Ostali smo mi, ostali ste vi... Nije Srđan hrabar junak, nego vi, koji to poštujete... Hrabar je crnogorski narod, koji poštuje i shvata Srđanovo djelo”, kazao je Rade Aleksić.
TV Vijesti, Ana Popivoda
Sa suzama u očima, Aleksić je ispričao da je kada je dolazio iz Trebinja u Podgoricu, ispred kuće uzeo grumen zemlje na kojoj je Srđan napravio svoje prve korake.
“Ne fali zemlje u Crnoj Gori za Srđana - to znam, ali mi je bila želja da mladi ljudi Crne Gore prave Srđanove korake, pa sam zato to i učinio. ..Najtužniji sam kad se počne pričati o nekim podjelama, bile to i nacionalne manjine, jer za mene ne postoji ništa osim čovjeka”, kazao je Aleksić.
Rade Aleksić
Odgovarajući na pitanje da li ima vjeru u ljude i šta ga tješi da ide naprijed, Aleksić je kazao da bi, da nema vjeru u ljude, bio zatvoren u nekoj svojoj prostoriji i da se, poslije svega što mu se dogodilo, ne bi družio.
Posebno pozdravljajući Rada Aleksića, Rastoder je kazao da je Srđanov čin “s obzirom na vrijeme zla koje je tada vladalo, bio čin najviše moguće ljudske hrabrosti, čovječnosti i čojstvenosti”.
“Nadam se da će svi građani Podgorice i Crne Gore prigrliti ovo drvo i Srđanovo djelo i čuvati ga kao svoj simbol”, kazao je Rastoder, posebno se zahvalivši ekipi “Zelenila” i direktorici Radmili Vujošević.
Srđan Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Bio je juniorski prvak u plivanju i plivačka nada bivše zemlje. Za amatersko bavljenje glumom dodijeljeno mu je više nagrada, a igrao je i u toku rata u predstavi “San ratne noći”.
Dvadeset i prvog januara 1993. godine, u centru Trebinja suprotstavio se grupi vojnika Vojske Republike Srpske koji su maltretirali i tukli njegovog sugrađanina, Alena Glavovića - Bošnjaka.
Vojnici su, naime, legitimisali osobe na trebinjskoj pijaci i nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su da ga maltretiraju i tuku.
Srđan je priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka nastavili da tuku Srđana.
Bezglavo jureći od straha, Alen je stigao do obavijesti Srđanovog oca ali kad su stigli do mjesta događaja Srđan je u krvi ležao nepomičan.
Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a njegovo ime nosi i Ulica Velikih drveta u Sarajevu, prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu gdje je spomen – ploča
Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu, preminuo je 27. januara 1993. godine.
Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a njegovo ime nosi i Ulica Velikih drveta u Sarajevu, prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu gdje je spomen – ploča.
Na Dan državnosti Srbije,2012, posthumno je, za ispoljenu hrabrost i djelo ličnog herojstva, odlikovan zlatnom medaljom “Miloš Obilić."
Alen Glavović je preživio rat i danas živi u Švedskoj sa suprugom i dvoje djece.
Zahvalan je Srđanu i svake godine posjeti njegovog grob i oca Rada Aleksića.
Galerija
Bonus video:
