Na Ostrvu Sveti Nikola kod Budve, kupači uživaju u suncu i moru.
"U Budvi smo bili, ali ovdje nismo, ovdje smo prvi put. Fantastično je, čisto more...", kažu Mirjana i Radovan Šarac, turisti iz Bosne i Hercegovine.
Turisti ne znaju da je u Prostornom planu posebne namjene za obalno područje, koji je nedavno usvojen u Skupštini, ovdje predviđena gradnja hotela sa 500 kreveta i marine sa 50 vezova.
To je ostrvo moga djetinjstva, to je ostrvo na kojem su sva budvanska đeca porasla", kaže ona i ovako odgovara na pitanje je li tamo mjesto velikom hotelu: "Ma dajte, molim vas, pogledajte Školj. Pa to je oaza zelenila, slobode, to bi trebalo da bude dragulj turizma elitnog, ali elitnog turizma. Zna se šta elitni gost traži, on traži mir, on traži divlju ljepotu."
Jugoistočni dio ostrva bio je u vlasništvu Beograđanina Nenada Đorđevića, pa kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića, zatim ga je, jer nije vraćao kredit, uzela Prva banka da bi onda došao u ruke bivšeg tajlandskog premijera Taksina Šinavatre. Najbogatiji Crnogorac kupio je 37 hiljada kvadrata za 24 miliona eura.
"Gospodin Šinavatra je tu pozicioniran kao najveći zemljoposjednik i najveći igrač... Mogućnosti koje se planom dozvoljavaju su kreirane po mjeri krupnog kapitala, ja mislim da će oni sa onim što je planski okvir i zakonski okvir, mnogo brže doći do realizacije svojih apetita. Možda da se taj novac opere", kaže predsjednik Opštine Budva, Dragan Krapović.
Urbanizaciji ostrva protive se građani koji su prikupili više od četiri i po hiljade potpisa.
"Planirati od jednog jedinog ostrva u državi Crnoj Gori da bude hotel, kao da je to neka novost sada u odnosu na stotine hotela koje imamo, je potpuni pad struke i pad profesije, jer uništiti, ubiti prirodu da bi napravili hotel od 500 kreveta, koji može da radi samo 60 dana u godini, je zločin, to je urbicid", kaže Slobodan Bobo Mitrović, arhitekta.
Mitrović sumnja da bi taj hotel, koji bi radio svega dva-tri mjeseca, mogao biti profitabilan. Zato se pribojava da bi se pod plaštom hotela, ovdje ustvari mogli graditi stanovi za tržište. Iz Opštine su svjesni da su im u ovom slučaju ruke vezane, jer je sve centralizovano i odluke se donose u Podgorici.
"Da se tu na neki način ili lokalno stanovništvo odredi na nekom referendumu ili eventualnim protestima, izražavanjem nezadovoljstva", dodaje Krapović.
"Šta možemo, možemo da pišemo međunarodnim institucijama, Barselonskoj konvenciji, Evropskoj uniji... U Evropskoj uniji je nezamislivo da se građanin ništa ne pita o svojoj budućnosti", ističe Mitrović.
Današnji svijet je gladan ljepote i netaknute prirode. A ovdje se otvaraju mnoga pitanja.
"Gdje će uopšte građani da žive, da bitišu, da prošetaju...", pita se Mitrović.
"Šta ćemo ostaviti sutra svojoj djeci?" dodaje Molčanov Brajak.
Bonus video:
