U posjeti Crnoj Gori prošle sedmice boravila je delegacija Turske. U njihovom sastavu bila je i prva žena koja je postala poslanik za područje u kojem živi. A, ova poslanica zanimljiva je i zbog toga što su njeni preci nekada živjeli u Crnoj Gori i to u Bijelom Polju. U sjećanje na ovaj grad koji su napustili u vrijeme Balkanskih ratova, njegov stari naziv Akovo iskoristili su kao prezime.
"1912. godine moj djed je pošao iz Bijelog Polja i naselio se u grad Burhanija u Turskoj. Ja sam se rodila tamo. U prvim godinama nakon doseljenja u Tursku imali su jako težak život i kako su nam pričali naši stari preživljavali su sa slatkim od suve smokve", kaže Ajše Nadret Akova, poslanica u turskom parlamentu.
No, život njene porodice godinama kasnije se promijenio. Otac joj u Burhaniji bio predsjednik partije koju ona predstavlja u narodnoj skupštini Turske i to kao prva žena poslanik iz njenog područja.
"Uvijek sam se bavila politikom. Zanimam se za poslove vezano za žene. Naravno politika je nešto dugoročno i ne znamo šta će sjutra donijeti".
A posao poslanice doveo ju je prvi put u našu državu, za koju je do sada slušala samo priče.
"Uvijek nam se govorilo da je Crna Gora jako zelena, da ima prelijepu prirodu i da je prekrasna, to je ono što sam ja stvorila u glavi i stvarno je i tako. Osjećam se kao kod kuće".
Iako su njeni preci davno otišli iz Bijelog Polja, svoje porijeklo vezali su za prezime. A, opština Burhanija, na čijem je čelu njen brat Fi, vezala je i više od toga.
"Iz velike ljubavi prema Bijelom Polju moj djed je i prezime u Turskoj uzeo Akova, a to je stari naziv za Bijelo Polje. Od strane oca porodica je bila Mehonić, a majčina strana su bili Alomerovići. Nikada nijesmo zaboravili Bijelo Polje odakle smo potekli, tako da je nas lokalni parlament donio odluku da pobratimi opštinu Burhanije sa opštinom Bijelo Polje".
Uprkos tome, dvodnevna posjeta tokom koje se njena delegacija sastala sa najvišim crnogorskim zvaničnicima, nije bila dovoljna da posjeti grad iz koga potiče. Ali, ne znači da neće.
"Naravno da želim da posjetim zemlju odakle potiču moji đedovi, odakle ja potičem, ali sam čula da će u novembru biti neka organizacija u Bijelog Polja, tako da vjerujem da ću tada i doći".
Iako je saznala da u Bijelom Polju ima rođake, rodbinske veze su se, kaže, davno prekinule. Ali zato kontakte ima sa rođacima koji su se kao i oni doselili u Tursku. A, doseljenika ističe nije malo.
"U Burhanijama ima mnogo različitih prezimena, mnogo ljudi Bošnjaka koji su doselili sa teritorije Crne Gore. Osnovali su dernek, udruženje pod nazivom doseljenici sa Balkana i prostora Rumelije. Kako narod ne bi zaboravio bošnjački jezik počeli su da organizuju kurseve, tako da ću i ja da počnem da idem na ovaj kurs i sljedeći put kad dođem barem ću znati nešto malo da pričam".
Sada zna svega nekoliko riječi.
"Kako si".
Više od ovoga će joj trebati, budući da ona i njen brat žele da u Bijelom Polju kupe kuću. A, želja joj je takođe da i Turska i Crna Gora podstaknu investitore da ulažu u našu državu.
Galerija
Bonus video:
