Zloglasna “žuta kuća”, bivši austrijski zatvor u Kotoru, jedna je od najvećih građevina u ovom srednjevjekovnom gradu. Ali da bi se zamisao arhitekte Marka Bencona, sprovela u djelo, 19-vjekovni Kotor, napominju istoričari umjetnosti, pretrpio je velike promjene.
"Zbog njene gradnje, gabarita koji zauzima, morale su se odstraniti crkve Sv. Križa i Sv. Antuna, tako da se ona danas prostire između crkvi Sv. Josipa i Sv. Pavla, a i jedan dio crkve Sv. Pavla je korišćen u zatvorske svrhe. U vrijeme gradnje, ona je služila za potrebe austrijskih kažnjenika i samim tim imala je velike razmjere jer su i njene potrebe bile velike", kaže za TV Vijesti Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti.
Ova impozantna trospratnica nije obnavljana od velikog zemljotresa 1979, što je možda i olakšalo bjekstvo dvojici zatvorenika dvije godine kasnije. Posljednji osuđenici napustili su je prije tri decenije, a zatvor će, potvrdili su nam u Ministarstvu kulture, konačno dobiti novu namjenu.
"Objekat se sanira za potrebe osnivanja Centra za edukaciju i kulturu sa rezidencijama, i koristiće se u funkciji razvoja kulture, a posebno kreativnih industrija koje imaju snažan potencijal za lokalni ekonomski razvoj", saopšteno je iz Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture.
"Sve je unutra sačuvano do detalja, tako da bi neka buduća namjena morala najveću pažnju da pokloni tome da se sve što je u unutrašnjosti sačuvano konzervira, sačuva bez ikakve devastacije", dodaje Abramović.
Rekonstrukcija će, procjenjuju u Ministarstvu, koštati milion i 115 hiljada eura, a novac će potražiti u međunarodnim fondovima. Ti planovi su za pohvalu ali ovo zdanje, kaže Abramović, ima dovoljno prostora za različite sadržaje, od kojih će koristi imati svi građani. Inspiracija se, vjeruje, može pronaći i u istoriji Kotora: pored zatvora prolazi nekadašnja Via Artiđana, odnosno Zanatska ulica.
"Mislim da se moraju vratiti i stari zanati, tipa obućarska radnja, zašto ne, obućari su u Kotoru postojali od pamtivjeka, krojačka radnja, odijela su se uglavnom nabavljala u Italiji ali bilo je i švalja kotorskih, krčmarica, prodavnica vina...", ocjenjuje Abramović.
Posljednjih godina u ovom zdanju na Pjaci od zatvora tek su se organizovale rijetke predstave i Ljetnja škola arhitekture. Zbog čega se čekalo da se dijelom pretvori u ruinu? Abramović vjeruje da razlog leži u strahu i neprijatnom podsjećanju koje budi ova zgrada.
"Zatvor koji je bio krcat za vrijeme Informbiroa zatvorenike iz cijele Crne Gore koji su kasnije, od 1948. do 1954. tu je vrvilo od ljudi koji su tu bili smješteni, oni su kasnije preraspoređeni za Bileću, za Goli otok, + Nekako, tu su uvijek bili nesrećnici, više patriota nego kriminalaca."
A najpoznatiji zatočenici austrijskog zatvora bili su tzv. "crveni mornari" František Raš, Jerko Šižgorić, Mate Brničević i Antun Grabar. Oni su 1. februara 1918, inspirisani Oktobarskom revolucijom a u znak pobune protiv Velikog rata, sa 6 hiljada drugih mornara zauzeli 40 austrijskih ratnih brodova usidrenih u Zalivu.
Pobuna je ugušena dva dana kasnije, 3. februara 1918, a četvoricu mornara koji su je organizovali osudili su na smrt. Upravo u ovom zatvoru proveli su svoje posljednje dane, a pred sam čin strijeljanja ispovijedio ih je čuveni prčanjski župnik don Niko Luković.
Bonus video:
