U selu Kočani, kod Nikšića, porodica Đurišić godinama se bavi stočarstvom i zemljoradnjom.
Bez adekvatne podrške države, uspijevaju, kažu, da prežive, iako pamte dane kad se bolje živjelo.
Porodica Đurišić živi isključivo od svog rada. Brano i njegova supruga, Sanja, bave se stočarstvom i zemljoradnjom, a onim što zarade sa svojih deset prstiju, izdržavaju i školuju četvoro djece.
"Ima se dosta te stoke, a bogami je sve to slaba računica što se toga tiče, skupo sijeno, hrana isto. Hrana nipošto, eto. Držim, ja radim, žena mi i đeca oko toga", kazao je Brano Đurišić.
Može li se živjeti?
"A može se krpiti, dan za danom, eto. Ja se pomalo bavim i tom trgovinom. Da nije toga, bruka. Što se tiče mlijeka i to je slaba računica", rekao je Đurišić.
Da posla ima na pretek, potvrđuje i Sanja koja je na sebe preuzela glavnu brigu o domaćinstvu i djeci. Osim toga, trudi se da pomogne i oko stoke i ostalih seoskih poslova. Međutim, ne žali se, već kaže da se uz malo volje može sve postići.
"Može, sa velikim radom može. Ustajem u šest ujutru, onda djecu spremam za školu, pa onda u štalu dok namirimo sve tako. Bogami radno. Jeste bogami, ima posla baš dosta. Jer držim svinje, krave, bikove, ovce, koze, kokoške, sve to držimo. Teško je. Nema samo nas dvoje, i đeca kad dođu iz škole", rekla je Sanja Đurišić.
Đurišići su jedna od rijetkih familija koja se u selu Kočani bavi stočarstvom. Sanja je navikla da radi jer je i sama odrastala na selu. Uz roditelje je, ističe, i zavoljela životinje. Smatra da mladi danas bježe sa sela jer nijesu spremni na obaveze koje takav život podrazumijeva.
Zato što ove žene današnje neće da rade, smrdi im štala, krava, sve živo. Ne vole da imaju nikakvih obaveza, neće i zbog toga. Pa zato što neće da rade, neće da drže kravu, neće ništa", kazala je Sanja Đurišić.
Život na selu nikad nije bio lak, dodaje Brano, koji, ipak pamti bolje dane.
"Bilo je bogami bolje, ima 20, 30 godina, radilo se, radile su firme, preduzeća, moglo se prodati, za platu je čovjek mogao da kupi normalno tele sad ne može ni pile. Podmiri kumunalije i ne ostane ništa", rekao je Brano Đurišić.
Dodaje da bi država morala na poseban način da stimuliše ljude na selu koji istinski imaju namjeru da žive od svog rada.
A pomaže li država?
"Bogami slabo, slabo. Jesmo jednom tražili nekakav kredit, nijesu nam ništa ni davali i onda odustao sam od toga", poručio je Đurišić.
Đurišići zato zaključuju da bi dugoročni povoljni krediti, dobri putevi, kao i garancija da će svoje proizvode moći da prodaju na tržištu, bili dovoljni razlozi da njihova djeca nastave višedecenijsku porodičnu tradicuju.
Bonus video:
