"Crna Gora i Libija kroz partnerstvo mogu unaprijediti ekonomsku saradnju", sve je ostalo na novinskom naslovu, dvije godine od kako je predsjednik FIlip Vujanovć posjetio Libiju, ekonomska saradnja se nije pomjerila sa mrtve tačke.
"Tokom 2011. nije uopšte bilo trgovinske saradnje, dok je prošle godine ona bila marginalna, na nivou od 44.737 eura", kaže Zorica Kalezić iz Centralne banke Crne Gore.
Ni investicije nisu ništa bolje: Priliv investicija iz Libije tokom 2010, kako je rekla Kalezić, nije postojao, dok je za prvih šest mjeseci 2011. ostvaren priliv od 154,8 hiljada eura, što čini svega 0,07 odsto ukupnog priliva direktnih stranih investicija ostvarenih u tom periodu.
Nije bilo moguće saznati u šta je uloženo tih 150 hiljada. Iako je nafta bila navođena kao jedan od interesantnih libijskih proizvoda u Jugopetrolu potvrđuju da, s obzirom na aktuelnu situaciju u Libiji, srećom, odatle ne uvozimo ni kapi.
Upravo je tako prošla i ideja o izvozu naše vode. Ni kapi.
Vladan Drašković, iz fabrike vode, kaže da mu nije poznato da je ijedan crnogorski proizvod u ovom trenutku prisutan na tržištu Libije.
Upitno je da li je, i kada se situacija u Libiji normalizuje, isplativo izvoziti vodu.
"Razlog nalazimo učinjenici da je voda proizvod koji cjenovno ne može da podnese transport duži od nekoliko stotina kilometara. Limit nije uslovljen kvalitetom, ili nekim drugim razlogom koji je lako objektivno otklonjiv, nego je sakriven prije svega u činjenici da je voda jeftin, gabaritan proizvod i da proizvođači iz Crne Gore svoju šansu za realnom zaradom treba da traže prije svega na regionalnom tržištu", kaže Drašković.
Svako plasiranje na neko dalje tržište, tvrdi Drašković, bio bi rad isključivo na imidžu, a ne i na profitu kompanije.
Bonus video:
