Zdravstveni sistem u Crnoj Gori često je na meti kritika zbog neefikasnosti, nedovoljne brige za pacijenta, ali i korupcije. Sa druge strane, ljekari se žale da rade u lošim uslovima, nadoknađujući nedostatak stručnjaka, i da su njihove zarade nedopustivo niske.
O ljekarskim platama i nesrazmjerama u zaradi ljekara i čelnika zdravstvenih ustanova nedavno je progovorio Sindikat doktora medicine. Televizija Vijesti pokušala je da sazna kolike su zaista ljekarske plate, da li je ovo pitanje sistemski riješeno na dobar način i konačno - jesu li ljekari u crnogorskim uslovima zaista toliko platežno potcijenjeni da zbog toga posljedice trpi sistem zdravstvene zaštite?
Prema podacima Fonda za zdravstvo, od prvih stotinu zarada Kliničkog centra nijedna nije ispod hiljadu i po eura, dok one najviše menadžerske dostižu skoro 3000 eura. To su uglavnom plate ljekara specijalista.
U Domovima zdravlja, među prvih stotinu plata najniža je hiljadu eura, a najviša preko 1.800! To zavisi od opštine do opštine, odnosno sa koliko kadra raspolažu. Kada je riječ o ovoj grani zdravstvenog sistema, najvišu platu ima prvi čovjek Doma zdravlja u Plavu, 1.814 eura. U prosjeku su nešto niže zarade u Hitnoj pomoći, gdje je najviša plata skoro dvije hiljade eura, i to u Mojkovcu, a najniža 800 u Danilovgradu.
Hirurg Predrag Bajić jedan je od specijalista koji za crnogorske prilike prima visoku platu. On, međutim, naglašava da su u taj iznos uračunata dežurstva i prekovremeni sati, te da su ljekari prinuđeni da rade mnogo više nego što to nalažu standardi.
"Jedan dio doktora mi uvozimo sa strane, jedan dio se ovdje... menadžment se ponaša robovlasnički, jednostavno nas upregne i na kraju nam obračuna tu zaradu. Te zarade bi se, iskreno da vam kažem, veliki broj doktora rado odrekao, jer je skupa cijena da mi zaradimo tih hiljadu i po eura", ističe Bajić.
U Sindikatu doktora medicine, nedavno su problematizovali da su direktorima zdravstvenih ustanova plate četiri puta veće nego nekim ljekarima, napominjući uz to da većina ovih menadžera ima člansku kartu vladajuće partije.
Iz Sindikata ponavljaju da nisu svi ljekari u mogućnosti da zarade veću platu od osnovne.
"Moja zarada je 550 eura. Ja nemam mogućnost da dežuram, niti dopunski da radim i ima jako puno doktora koji su u takvoj situaciji kao ja. Koleginica koja ima pet godina radnog staža, specijalizant, prima 552 eura; kolega sa osam godina radnog staža 638..." navodi Milena Popović Samardžić.
Hirurg Bajić kaže da se ovi sistemski propusti moraju otkloniti, prvenstveno kroz reviziju koeficijenta zdravstvenih radnika, te da bez toga, kako navodi, mahanje platama ljekara smatra degutantnim. U međuvremenu priznaje i da mu nije jasno kako žive građani sa prosječnim i nižim zaradama
"Ja se divim jednom sloju građanstva koji živi sa potrošackom korpom od 700 eura, a ima primanja ispod toga. Zaista ja ne znam, to je neka matematika koja meni ne ide u glavu, vjerovatno matematika dobrog stezanja kaiša i dobrog fizičkog izgleda, mršavosti, ali mislim da to nije jedan život. Na kraju krajeva, i svjetska zdravstvena organizacija ne definiše bolest samo kao... nego i psihičko zadovoljstvo", kaže Bajić.
Ipak, čak ni u Ministarstvu zdravlja ne misle da su crnogorski ljekari u tako nezavidnoj poziciji, naročito oni u Kliničkom centru Crne Gore.
"Smatram da je Klinicki centar kao referentna ustanova, u zdravstvenom sistemu Crne Gore, ustanova u kojoj se ljekari osjećaju prilično udobno. To je ustanova koja omugućava ljekarima da se kontinuirano edukuju i to je ustanova koja pruža mogućnost ljekarima da se lično afirmišu", kaže Vesna Miranović iz Ministarstva zdravlja.
Doda li se ovome i podatak da mnogi ljekari koji su zaposleni u državnim zdravstvenim ustanovama dodatno obavljaju i privatnu ljekarsku praksu, slika o materijalnom položaju većine ljekara postaje jasnija.
Ne sporeći slabosti sistema, u kome se nadostatak specijalista nadoknađuje prekovremenim radom postojećih stručnjaka, ne bi valjalo zaboraviti ni hipoteku koja decenijama stoji kao jedna od falinki domaćeg zdravstva - korupciju.
U prilog tome su i relevantna istraživanja De fakta sa početka prošle godine i Agencije za sprječavanje korupcije sa kraja 2017, u kojima građani upravo zdravstvo prepoznaju kao dio sistema u kome je korupcija najizraženija.
Konačno, i pacijenti koji iz sopstvenih džepova plaćaju svoje liječenje imaju pravo da pitaju kakvu ljekarsku uslugu za to dobijaju. Prema onome što smo imali do skoro, jednu od najgorih u Evropi. Ako nam je isključivo novac postao parametar za profesionalan odnos prema poslu, šta bi inda trebalo da rade učitelji i profesori sa platom od 500 eura?
Jesmo li došli u situaciju da svi, kako što je to nedavno učinila predsjednica Vrhovnog suda, zaključimo kako se sa platom od 650 eura ne može očuvati moralnost?
Bonus video:
