Nikšićanin Slaviša Đurković na kratko je dohvatio zvijezde. Jedan je od 18 fudbalera Jugoslavije koji su pokorili planetu u omladinskoj konkurenciji 1987. godine na svjetskom prvenstvu u Čileu. Nakon trideset godina sa pomiješanim osjećanjima govori o zlatnoj reprezentaciji.
"Srećan sam što sam dio te generacije, što sam prvak svijeta, što sam bio na vrhu. A tuga je što nisam uspio onoliko koliko sam mogao, koliko sam obećavao", kaže Đurković.
Nikšićki "Čileanac" igrao je i drugovao sa kasnijim asovima svjetskog fudbala među kojima su Predrag Mijatović, Zvonimir Boban, Robert Jarni i Robert Prosinečki, Davor Šuker, ali nije napravio pare i karijeru. Kaže da se sapleo o nikšićki mentalitet.
"Klasičan Nikšićanin, provincijalac. Mislim da bih bio puno bolji igrač da nisam otišao u Čile... Proradi onaj nikšićki bunt, provincijalizam, mislio sam - niko kao ja. Planina svaka mi je bila do koljena, mislio sam da će cio život da traje - novac, provod, lijep život i jednostavno nisam uspio", ističe on.
Otvoreno i iskreno, govorio je i u nedavno promovisanom dokumentarnom filmu „Čileanci“, poznatog sportskog novinara Gradimira Brankovića. U stvaranju dokumentarca, Slaviša je najviše pomogao, jer je jedan od rijetkih koji je osim dresa sačuvao mnoštvo fotografija. Sprema se za sarajevsku promociju, gdje će se sresti sa starim drugovima, koji su, kaže, imali više sreće i pameti.
"Robert Prosinečki me zvao da živim kod njega u Madridu. Govorio je da ću imati bolji ugovor s njim, da živimo i družimo se, jer mu prija naša nikšićka šala, mentalitet. Ja to nisam uradio", prisjeća se Đurković.
Na njegovim greškama, godinama unazad uče se neki novi klinci. Slavišin klub Polet stars iznjedrio je mnoge talente, koji su uz red, rad i disciplinu danas prvoligaši i reprezentativci. A dok ispraća najbolje i sprema se za susret sa ostalim - danas imućnim „Čileancima“, nada se da bi novo vrijeme moglo da ispravi stare greške. On kao i drugi Nikšićanin iz čuvenog tima - Ranko Zirojević nisu stekli nacionalne penzije.
"Kad pogledate uspjeh nas 'Čileanaca' i uporedite ga sa ljudima iz naše fudbala koji imaju nacionalne penzije i zvanje vrhunskog sportiste - to je zaista smiješno. I duboko sam uvjeren da će ministar Janović ispraviti tu grešku", smatra Đurković.
Za današnji fudbal i njegovo funkcionisanje nema mnogo superlativa, a razgovor završava gdje je i počeo - u staroj Jugi.
"Obje ruke dižem za Jugoslaviju, za to takmičenje, druženje, publiku, taj svijet i to je to!" zaključuje Đurković.
Bonus video:
