Iako Šavniku, kao jednoj od najmanjih i najnerazvijenijih crnogorskih opština fali dosta toga, bar zbog popravke obuće,stanovnici ove planinske varošice ne moraju ići u drugi grad. Već 20 godina cipele im popravlja Radoman Kandić.
Priznaje da je zbog jeftine kineske obuce mušterija sve manje i prisjeća se kako je u srećna vremena u Šavniku bilo i ljudi i posla. Ne krije da bi, da je mlađi, danas i sam najradije napustio ovo mjesto.
Obućarska radnja od tri kvadrata i u njoj jedne patike za popravku. Tako zatičemo jedinog šavničkog obućara, koga nestašica mušterija, ne sprječava da svakog dana od devet do dva sjedi, čita i čeka da neko naiđe.
Hoće li se Šavničani naljutili da vi zatvorite radnju?
"Ne, što će se ljutiti... kakva im je korist, ni njima od mene ni meni od njih. Ljutim se ja na njih što ih nema... Meni je ovo hobi, vjerujte, isto kao pušaču cigara ili pijancu da pije, ja sam bolestan kad ne dođem- im'o posla nem'o", priča Kandić.
Sedamdesetosmogodišnji čiča Radoman se dosta selio i radio je mnoge poslove, a penziju je zaradio u Elektroprivredi. Zato mu je jedino stalo da mašine ne zarđaju, iako se, kako kaže, građani voze kolima i ne habaju obuću ili kad ostari, kupuju drugu. I na seljake sve manje računa.
"Obuje cipelu samo na svadbu ili na sahranu, slavu, neđe kad mora, tada je čuva", dodaje Kandić.
Kažete nemate mušterije, a na tri mjesta istaknuto- Danas za gotovinu, sjutra na veresiju, ko traži veresiju?
"Ima ih bogami, kobajagi nema para, a znam da ima. I ti mu napraviš uslugu, a on hvala, viđećemo se i tu je završeno", kaže Kandić.
Tu je već 20 godina, svjedok kako varošica propada i iseljava se. Nekad mu se čini da bi i zanat imao smisla kad bi u Šavniku bilo radnika.
"Kad je radilo Komunalno, Sinjajevina, trikotaža, krznara, znaš šta je to bilo... Vjerovali ili ne, u radnji sam spavao. Dušek, ćebe, grijalicu, radi do jedan-dva, nisam stizao da završim koliko je posla bilo", prisjeća se obućar.
Kaže da u gradiću ljeti ima turista, ali samo u prolazu, pa mu društvo u radnji ipak prave samo Njegoš i Tito. Najviše je željan razgovora.
"Da sam mlađi ne bih ni ja ostao ođe. Išao bih dalje."
U šali ipak najviše krivi Kineze, čiju jeftinu obuću i sam nosi. Tješi ga to što je zanat prenio na sina koji u obućarskoj radnji u Podgorici sigurno ima više sreće.
Bonus video:
