Postavite li sebi makar ljeti pitanje: vodi li nas betonizacije gradova u surovu budućost bez zelenila i toliko potrebnih parkova koji bi trebalo da budu pluća urbanih naselja?
Koliko nam to fali najbolje je pokazalo upravo ovo ljeto kada su temperature danima prelazile 40 stepeni.
I zelene površine i ukupna infrastruktura stambenih naselja u Podgorici, ali i drugdje, uglavnom se po priznanju stručnjaka, prilagođavaju potrebama investitora a ne građana.
Zato, ukoliko prilikom kupovine stana u novom gradskom naselju povjeruju opisu investitora, Podgoričani se mogu neprijatno iznenaditi kada u ruke dobiju ključeve. Tek tada shvatiće da je prostor za dječju igru zapravo zapuštena betonska površina pored zgrade, parking 10-ak metara dubok građevinski kop, a da klupe i drvored moraju da obezbijede sami. Ukoliko pokušaju da se izbore za svoja prava, bez uspjeha će obilaziti institucije.
Prošla je godina od kada su se zbog nedostatka trotoara, drvoreda i igrališta za djecu gradskim vlastima i javnosti obratili stanari naselja kod Krivog mosta u Podgorici. Iako su u međuvremenu predstavnicima Glavnog grada iznijeli predlog za uređenje tog prostora, ništa što su tražili, nisu dobili.
"Ne, nego nemamo ni travnjak, osim ovoga ovdje što ga vidite. I travnjak iza ovih zgrada koji je privatni, koji je zarastao, ja sam se ovih dana strašno plašio da neko ne zapali vatru, to bi sve izgorjelo kao šibica", istakao je Pavle Milašinović, upravnik zgrade u Ulici Dr Vukašina Markovića.
U naselju za koje su investitori obećavali da će biti elitni dio grada, gdje su kvadratni metar stana plaćali 2.000 eura, stanarima život zagorčava i kolektor otpadnih voda na Morači, čije je izmještanje najavljeno. Stanari su zato ogorčeni.
"Šest-sedam godina ovo naselje postoji, ono se nije maklo od prije šest-sedam godina. To je po meni totalni nemar i nerad određenih organa koji su zaduženi da nešto bude u redu", dodao je Milašinović.
Željka Čurović, pejzažni arhitekta, saglasna je da je u novim stambenim blokovima očigledan nedostatak ,tačnije nepostojanje zelenih površina.
"Često je problem što mi kao pejzažni arhitekti ne budemo uključeni od samog početka u izradu takvih projekata, nego na kraju kad su već završeni ti projekti koji se tiču konstrukcije garaža, podzemnih instalacija, nivelacije terena, i onda prosto moramo da se uklopimo u takvo neko rješenje", kazala je Čurović.
Prostora za odmor, igru i opuštanje, sve je manje jer je to država dopustila investitorima.
"Nerijetko se dešava da jednostavno ponestane novca predviđenog za izvođenje projekta, i onda investitor jednostavno odustane od projekta pejzažne arhitekture", rekla je Čurović.
Zakon, novac kao prepreku ne priznaje. Inspektori koji obavljaju kontrole moraju da se vode Pravilnikom o vršenju tehničkog pregleda, u kom, između ostalog, piše:
"Član 11: Pregledom radova izvedenih u okviru uređenja terena na kojem je izgrađen objekat, provjerava se: 5) da li je izvršeno predviđeno uređenje slobodnih površina (pješačke i kolske staze, parking prostori, travnjaci i sl.)".
Uprava za inspekcijske poslove, u sklopu koje djeluje Odsjek za inspekciju za građevinarstvo, na pitanje zašto se investitorima dozvoljava da odustanu od uređenja površina koje su zakupili, odgovornost prebacuje gradskim službama.
U Sekretarijatu za planiranje i uređenje prostora Televiziji Vijesti je saopšteno da primjedbe i komentare na građevinski projekat mogu da upute isključivo prije početka radova, ali ne i nakon toga. U dokumentaciji koju razmatraju nalazi se i mišljenje građevinskog revizora, kog, međutim, ne imenuje Sekretarijat, već sam investitor.
Ministarstvo održivog razvoja, kome se Televizija Vijesti obratila sa istim pitanjem, potvrdilo je da su za investitore i inspektore koji prekrše zakon, predviđene kazne: "Predviđeno je da se novčanom kaznom od 2.000 eura do 40.000 eura kazni za prekršaj pravno lice, ako izvještajem o izvršenom tehničkom pregledu predloži upotrebu objekta koji nije izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom i glavnim projektom..."
Ono što, nakon svega, ostaje nejasno, jeste na koju adresu nezadovoljni građani mogu da se obrate. Oni koji se usude da prođu kroz birokratski lavirint, u kojem sve lokalne i državne institucije peru ruke od odgovornosti, zapitaće se da li su zakoni tu da štite njih ili investitore – i klupu ili drvored će vjerovatno docekati kasno ili nikada.
Bonus video:
