Državne institucije koje određene podatke ne žele da učine dostupnim javnosti, svoje odluke pravdaju pozivanjem na druge zakone, iako je u pitanju lex specialis, na koji se ti zakoni ne odnose. Po riječima Radenka Lacmanovića, zabunu su stvorile odredbe koje su naknadno upisane u Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je mijenjan bez prisustva javnosti.
"Tekst koji je vlada uputila parlamentu nije sadržao ove sporne odredbe. Zbog čega se to desilo, na čiju inicijativu i predlog, i dalje nama u agenciji ali i crnogorskoj javnosti je nepoznato", kazao je Radenko Lacmanović iz Agencija za zaštitu ličnih podataka.
Poseban problem predstavlja oznaka poslovne tajne.
"Baš će mi biti zanimljivo da vidim koji to ugovor, koji budu potpisivali organi vlasti ili obaveznici ovog zakona, neće nostiti oznaku “poslovna tajna”, rekao je Lacmanović.
Milica Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju tvrdi da javne institucije imaju različite mehanizme uz pomoć kojih ograničavaju pristup informacijama, a među njima je i neopravdano klasifikovanje dokumenata.
"Još nijednom nismo naišli na neki dokument i pomislili: ovo je zaista u tom trenutku trebalo zaštititi. Ta oznaka u najvećem broju slučajeva znači: meni u ovom trenutku ne odgovara da ti to znaš i zato nećeš znati", kazala je Milica Kovačević iz CDT-a.
Najveći problem prilikom dobijanja informacija imaju mediji i nevladine organizacije. Zbog komplikovanih administrativnih procedura i dugih rokova, oni informacije mogu da dobiju sa zakašnjenjem od jedne ili dvije godine, kada one više nisu relevantne.
"I danas u Crnoj Gori dobićete ono što oni koji imaju žele da vam daju, i obrnuto, ono što vlasti žele da sačuvaju tajnim, jednostavno nema efikasnog načina da dođete do te informacije", rekla je Kovačević.
Međutim, sa poteškoćama prilikom primjene ovog zakona ne susreću se samo nevladine organizacije i mediji.
"Ja bih rekao da smo u startu imali jednu od poteškoća, tu što EPCG upravlja strana kompanija, kompanija koja dolazi iz malo drugačijeg ambijenta. Doduše, ambijenta u kojem je pravo na pristup informacijama neuoporedivo razvijenije nego u CG...", kazao je Željko Ćorić iz EPCG.
On je dodao da je Elektroprivreda uz izuzetne napore uspjela da ubijedi strani menadžment da prihvati obaveze koje su definisane zakonom.
Iako je prvi zakon koji se odnosi na slobodan pristup informacijama usvojen je 2005. godine, još uvijek ne postoje efikasni mehanizmi koji će osigurati da građani zaista dobiju traženu informaciju
Bonus video:
