Znate li šta je saz? U Bijelom Polju ovaj instrument od zaborava čuva Fahrudin Dizdarević.
Iako samouk, decenijama uveseljava društvo uz sevdalinke i zvuke saza.
Kada je prije tri decenije u Sarajevu prvi put zasvirao na sazu, Dizdarević se zaljubio u ovaj instrument.
"Svirao je jedan sazlija, ja sam rekao mogu li da probam da vidim i osjetim đe ide, saz mi leži", kazao je Fahrudin Bako Dizdarević, sazlija.
Od tada ovaj šestesetčetvorogodišnji muzičar čuva tradiciju sviranja sevdaha na ovom instrumentu.
No kako kaže, svako svira sevdah različito jer su sazlije samouke.
"Saz treba znati slušati, što je osnov, pa onda ga svirati. Ja nisam imao od koga da ga naučim, osim samouk.To se ne svira po notama", kazao je Dizdarević.
Ipak to ne smeta ljudima koje jedini crnogorski sazlija godinama uveseljava na urancima i noćnim druženjima.
"Sve se svelo na ovako stariji svijet koji zna da uživa uz to, uz akšamluke tkz. predvečerja, lagano piće, lagana muzika, fino druženje, fine emocije. I to su emocije koje traju vječito koje se zaista ne mogu ugasiti", rekao je Ismet Čikić.
A te emocije koje prenosi drugima svirajući na svom sazu najbolja su definicija sevdaha, kaže Dizdarević.
"Kad su pitali jednog dečka u Bosni: Znaš li ti mali šta je sevdah? Kaže, sevdah je kad babo plače a lijepo mu", poručio je Dizdarević.
Na instrumentu napravljenom od kestenovog drveta, ovaj bjelopoljski sazlija podsjeća na vrijednosti koje su krasile staru čaršiju.
Ljubav prema sevdahu Dizdarević prenosi na svoju porodicu što je, kako kaže, garancija da će se zvuci ovog instrumenta i dalje slušati u gradu pod Obrovom.
Bonus video:
