Vladin plan za privatizaciju u 2017. godini, koji je juče usvojen, već je naišao na oštre kritike opozicije i dijela analitičara.
Namjera da se prodaju preduzeća poput Hotelske grupe Budvanska rivijera i Luke Bar ili daju u dugoročni zakup lokaliteti Buljarica i Ada Bojana, za sagovornike Televizije Vijesti samo pokazuje namjeru da se nastavi politika raspodaje državne imovine.
S druge strane problematizuju i činjenicu, da u ovogodišnjim planovima za privatizaciju, nema Montenegro erlajnsa, jednog od najvećih gubitaša.
Jedna od definicija pojma privatizacije, mogla bi da glasi ovako.
"Privatizacija ne služi samo da rasprodajete ono što dobro posluje. Privatizacija bi trebalo da služi da u kompanijama u kojima imete određenu vrstu problema dođete do dobrog investitora", istakao je Raško Konjević (SDP).
U Vladi Crne Gore očigledno ne podržavaju ovakav koncept, pa su se na listi za privatizaciju u ovoj godini našli većinom zdravi privredni subjekti i neki od najvećih nacionalnih resursa zemlje.
Tako država planira da privatizuje jedinu luku koju ima, i koja po finansijskim izvještajima radi sa dobitkom. Isto je sa HTP Budvanska Rivijera, koje ima milionski profit, a i transportnim preduzećem Montecargo.
"Uglavnom ono što je već na prvi pogled evidentno, vlast koja će naredne godine proslaviti 30, ako dočeka, 30 godina kontinuiteta, još uvijek nije stvorila nijedno preduzeće koje može da proda, koje ima kupca, nego dalje i prodaje našu prošlost, firme koje je ugrabila 1988., poput Instituta u Igalu, poput Budvanske i Ulcinjske rivijere ili prodaje našu budućnost, poput niza plaža i planina, a koje se pod stavkom dugoročni zakup nalaze na spisku za privatizaciju", istakao je Zoran Radulović, novinar.
Plan je da se na dugoročni zakup daju priordni biseri kao što su Buljarica, Kraljičina plaža, Velika plaža u Ulcinju i Ada Bojana.
"Nemam ništa protiv privatizacija koje bi bile održive i koje bi privukle renomirane partnere. Velika je umjetnost i to je samo Vladi Crne Gore pošlo za rukom da takva dva bisera uništi, odnosno da posluju ili sa gubicima ili sa dobicima koji su na nivou jednog prosječnog restorana u Ulcinju tokom turističke sezone", kazao je Dritan Abazović (URA)
Sa druge strane, iako se posljednjih mjeseci uveliko pričalo o prodaji nacionalne avio kompanije- firme koja državi donosi samo troškove, Montenegro erlajnsa nema na privatizacionom spisku za 2017.
"Logično mi je da nema Montenegro erlajnsa, jer niko neće da kupi komapniju koja duguje 60 miliona eura", kazao je Abazović.
"Bojim se da je situacija u Montenegro erlajnsu takva da to preduzeće nema prespektivu, imajući u vidu stanje njegovih bilansa, i obaveza koje to preduzeće ima", kazao je Konjević.
Zoran Radulović akcenat stavlja i na nove podsticaje koje je vlada najavila za investitore - bespovratnu podršku od tri do deset hiljada eura po radnom mjestu. On objašnjava da je to urađeno po ugledu na zemlje srednje Evrope koje nemaju ni približno ono što ima Crna Gora, i koje su prodavale fabrike obuće ili elektroda, pa je bilo razumljivo da nude određene benefite.
"Mi ćemo nekome dati Veliku plažu, ili Buljaricu, ili Kraljičinu plažu, a onda ćemo sve to zamotati ne u 100 eura kako kaže ona podgorička šala za polovna auta, nego u desetine miliona eura. Platićemo 10 hiljada eura subvencija po zaposlenom, nekom navodnom stranom investitoru, da bi on u narednih 100 godina koristio naše najveće bogatstvo. Jedina logika u tom poslu je pljačka i korupcija", kazao je Radulović.
Na kraju pitanje zašto država toliko žuri da proda ili da u zakup, preostale, zdrave djelove države?
"Kao da je obevaza svake crnogorske vlade da proda nešto što je dio naše prošlosti i nešto iz naše budućnosti. Ne vidim da je to ni Ustavom ni važećim zakonima definisano kao nešto što izvršna vlast mora da uradi", objasnio je Radulović.
Bonus video:
