Nakon što je poslanik Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević kažnjen sa četiri mjeseca zatvora zbog javno izgovorenih optužbi na račun glavnog specijalnog tužioca, o kojima je, prema tvrdnjama tog Tužilaštva, odbio da svjedoči, dio pravne i laičke javnosti podsjeća da je po istom principu mogao odgovarati i sam Milivoje Katnić.
Ne tako davno, na sjednici Odbora za antikorupciju, Katnić je izjavio da su određene strukture pokušale da podmite njegovu ženu, koja inače radi kao državni službenik.
“U toj čokoladi, koja je bila namijenjena mojoj supruzi, stavljeno je četiri hiljade eura i trebalo je da ona uzme, stavi u torbu to ona nije uradila, policija je čekala, dva policajca su je čekala ispred, ona srećom nije uzela taj dar”, kazao je Katnić tada na sjednici Odbora.
Od jula 2016. godine, kada je Katnić ovo javno rekao, nije poznato da je Tužilaštvo pokrenulo bilo kakvu istragu u vezi sa ovim slučajem, niti da je pozvan da svjedoči u vezi sa iznijetim navodima. Uprkos višednevnom čekanju, iz Tužilaštva za TV Vijesti nisu odgovorili na ova pitanja.
Advokat Boris Marić smatra da su Katnić i Medojević, iako su se našli u sličnoj situaciji, različito tretirani pred pravosudnim organima.
"Tužilaštvo postupa selektivno. Sličnosti postoje, to i nekim laički sagledavanjem možete da vidite. Međutim, nije to jedina situacija u kojoj postoji sličnost, posebno kod davanja izjava u kontekstu političke borbe i svega onoga što Crna Gora ima prilike da vidi godinama", kaže Marić.
Upravo je svojevremeno premijer, a danas predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, javno optuživao Vojislava Koštunicu i tadašnju vlast u Srbiji da stoje iza ubistva urednika dnevnog lista Dan, Duška Jovanovića.
“To je bio poslodavac i Duška Jovanovića i Miodraga Lekića, to je bio onaj isti koji je nosio politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića", rekao je Đukanović u martu 2013. godine.
Milo Đukanović je, navode iz Komisije za istragu napada na novinare, tek nakon velikog medijskog pritiska, pozvan da svjedoči.
“Ali on nije ništa rekao. On je kazao da je ta izjava bila u političkom kontekstu i nije dao nijedno saznanje koje bi Tužilaštvu ili sudu moglo biti od koristi. Ja se pitam zbog čega tada Tužilaštvo nije tražilo, sud nije odredio stavljanje u zatvor Mila Đukanovića, jer mislim da je mnogo važnije za crnogorsku javnost i da je mnogo veći javni interes da Đukanović kaže svoja saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika Dana nego to što je govorio Nebojša Medojević ili Milan Knežević”, ističe Nikola Marković, predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare.
Boris Marić podsjeća da se zatvor zbog odbijanja svjedočenja primjenjivao incidentno tako da je Medojevićev slučaj faktički presedan .Takođe, po njemu bi dosljedna primjena ovog rješenja dovela do tragikomične situacije.
"Jer bi onda pravosudni sistem mogao u bitnom da utiče na jednu od najvažnijih grana vlasti, zakonodavnu vlast, pa čak na neki način i izvršnu vlast, jer se ovaj imunitet, osim za poslanike, važi za predsjednika države, za premijera i za ministre u Vladi, naravno i za predsjednicu Vrhovnog suda", ističe Marić.
Iznenađenjima ipak nikad kraja, kao ni tumačenjima koja i stručnu i laičku javnost ostavljaju bez teksta, poput onog Apelacionog suda da poslanički imunitet važi samo od početka do zaključenja sjednice Skupštine Crne Gore, te da ne postoji imunitet za izjave date van parlamenta.
Bonus video:
