Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Bio je to pravi triler na Dunavu, fudbalska priča sa rastućim saspensom, utakmica koja je trebalo da doživi vrhunac, možda čak u vidu eliminacije aktuelnog evropskog prvaka, ili totalne senzacije, fudbalskog ludila - plasmana unaprijed otpisanih Mađara u drugu fazu Evropskog prvenstva, iz najjače grupe koji je kontinentalni šampionat ikada vidio.
Ipak, nije se to dogodilio - preko 60 hiljada kovid-vakcinisanih, ili negativno-testiranih navijača gledalo je u posljednjih desetak minuta kako se samouvjereni, prvoplasirani Francuzi i (ispadanjem) uplašeni i rezervisani Portugalci dodaju poprečnim loptama, čekajući kraj sa remijem koji je sve zadovoljio. Uz poneki zvižduk brojnih mađarskih navijača, koje kao da je neko probudio iz najljepšeg sna - njihova reprezentacija, osuđena na posljednje mjesto u "grupi smrti", bila je 564 kilometra zapadno, u Minhenu, na korak od plasmana u nokaut fazu. Nedostajalo je samo šest minuta...
REVOLVERAŠKI OBRAČUN
Uprkos miroljubivom kraju, sudar aktuelnih svjetskih i aktuelnih evropskih prvaka na stadionu "Ferenc Puškaš" u Budimpešti, pred ispunjenim tribinama, nije razočarao. Spektakl je najavljivan, spektakl je bio - teško, zapravo, i može da bude drugačije kada se sastanu dva tima bogata fudbalskom klasom, u ambijentu kakvog su se svi uželjeli. Čak i Kristijano Ronaldo, koji je izlazeći na zagrijavanje potrošio cijeli minut kako bi pozdravio brojne portugalske fanove, neke na ivici histerije, koji su vrištali iz prvih redova.
Na kraju, viđen je pravi "revolveraški obračun" napadača koji su skoro deceniju zajedno nosili igru Reala, koji su vodili Madriđane do četiri trofeja Lige šampiona - u sudaru Ronalda i Karima Benzeme, na kraju je bilo neriješeno 2:2.
Iako su tri, od četiri gola na meču postignuta iz penala, svaki je imao neku simboliku: Benzema se, na primjer, prvi put radovao pogocima u dresu reprezentacije "les blues" poslije ravno pet godina i 258 dana, što će reći skoro dvije hiljade dana, a u njegovoj izjavi nakon meča kao da je stala sva patnja što ga toliko nije bilo na Dešanovom spisku ("znam da nacija mnogo očekuje od mene, ja se trudim da joj uzvratim").
Ronaldo se, s druge strane, stizanjem rekorda živog "spomenika" iranskog fudbala, Ali Daeija, sa 109 golova u dresu nacionalnog tima, još jednom upisao u fudbalske legende najvećeg mogućeg kalibra, a postao je i prvi igrač koji je na velikim takmičenjima, svjetskim i evropskim prvenstva, pogađao 20 puta. Kakav moderni gladijator: Ronaldo već 18 godina vedri i oblači na najvećoj mogućoj sceni. Voljeli ga ili ne - morate skinuti kapu pred svim njegovim dostignućima.
VIA, VIA, UNGARIA
Nisu, međutim, samo Ronaldovi i Benzemini golovi, tri penala koja je dosudio španski sudija Mateu Lahoz ili ambijent kakvog se fudbal gotovo odvikao, obilježili reprizni duel prošlog evropskog prvenstva, sudar najboljeg na planeti i prvaka kontinenta.
Isticao je 10. minut, početnim "ispitivanje snaga" nakon vatrometa na startu duel u Budimpešti je klizio u blagu monotoniju, kada je "Puškaš arena" doslovno ekspolidirala.
Šta se dogodilo - Mađari su poveli u Minhenu protiv Njemaca.
"Via, via, Ungaria", zaorilo se iz grla, po slobodnoj procjeni, oko 40 hiljada Mađara kojih je bilo na tribinama, koji su u svom gradu imali priliku da gledaju veliku utakmicu, velikih reprezentacija, ali su mislima bili uz svoje fudbalere, za koje su dodoše samo najhrabriji vjerovali da mogu do čuda u Bavarskoj.
Od tog momenta, na "Puškaš areni" kao da su se igrale dvije paralelne utakmice, masa je klicala Mađarima i drhtala nad rezultatom iz Minhena, a istovremeno uživala u majstorijama Pogbe, Mbapea, Bernarda Silve, Ronalda, Benzeme i ostalih francuskih i portugalskih vedeta.
Fudbal piše romane, pa je vođstvo Mađara (uz još jedan strahovit huk na "Puškaš areni", za 2:1 protiv Njemačke) u jednom momentu gurnulo Portugalce na rub eliminacije, "selesao" je 15 minuta prvog i 13 minuta drugog poluvremena bio četvrti u grupi, ali je Ronaldov gol iz penala za 2:2 smirio već uzavrele strasti.
Mađari su nastavili da vjeruju da će eliminisati moćnu Njemačku, no njihov san se raspršio šest minuta prije kraja, kada je Leon Gorecka naciljao u mrežu za istovjetnih 2:2 na "Alijanc areni" u Minhenu.
Kakva bi to bilo euforično veče u Budimpešti, slavilo bi se na ulicama uz kršenje svih mogućih covid-mjera, ovako masa je tiho nestala u noć, nešto bučniji Francuzi već su planirali put ka Bukureštu, gdje će se sastati sa Švajcarskom, a Portugalci slavili "povratak kući" - ne u vidu ispadanja, a moglo je i to da se dogodi, već sudar u Sevilji, na Iberijskom poluostrvu, sa jakim Belgijancima.
Ponosnim Mađarima, oduševljenim igrom svog tima, ostaje da čekaju neku drugu priliku...
Bonus video: